BUDUĆI DA vs. POŠTO
Dakle, 'pošto' nije zamjena za uzročni veznik 'budući da'. Zapravo, najpravilnije je govoriti 'budući da', jer 'pošto' najčešće čujemo SAMO na tržnici (Pošto su jabuke?)
S vs. SA
Pravilo je jednostavno:
sa se upotrebljava ispred riječi koje počinju glasovima s, š, z i ž. Primjer: sa Sanjom, sa sestričnom, sa Željkom.
Isto tako, sa se upotrebljava ispred riječi koje počinju suglasničkim skupovima ks- i ps-, odnosno gdje je drugi suglasnik jedan od navedenih: npr. sa Ksenijom, sa psom.
U ostalim slučajevima upotrebljavat ćemo 's' (s Martom, s Anom, s Ivanom)
BEZ DA vs. A DA NE
Matematika:
BEZ + imenica (govorio sam bez zamuckivanja, slagao sam bez gledanja)
A DA NE/NISAM/NIJE... + glagol (rekao sam to a da nisam ni pogledao, smislila sam to a da nisam ni znala)
'Vidjela sam te bez da sam prošla cestu' nije opcija.
OBADVA vs. OBA DVOJICA vs. OBA vs. OBOJICA
Kad se kaže 'obadva' misli se na dvije riječi istog značenja. U hrvatskom jeziku s vremenom se ustalilo kao 'prihvaćen' izraz.
ZAPRAVO: oba, obojica, obje ili dva, dvojica, dvije!
DAKLE: oba Ivana, ne obadvojica ili obadva
vi vs. Vi
Vrlo jednostavno, ali i dalje se griješi.
- 'Vi' govorimo kada se nekome obraćamo s poštovanjem (šefe, Vi ste u pravu)
- 'vi' je drugo lice množine (želite li vi (djeco) da vam ispečem tortu?)
TIJEKOM vs. TOKOM
Pravilno je 'tijekom'.
- Tijekom Prvog svjetskog rata
- Tijekom godine
- Tijekom života
- i sl.
S NIKIM vs. NI S KIM
Kad se uz neodređenu zamjenicu tvorenu prefiksom ni- nađe prijedlog, on zamjenicu rastavlja na tome tvorbenom šavu i umeće se u nju.
ODNOSNO, ZAPAMTITE:
Za nikog se ne vežem --> Ni za kog se ne vežem
Ne žalim za ničim --> Ni za čim ne žalim
S nikim se nisam čula --> Ni s kim se nisam čula
O nikome ne mislim loše --> Ne mislim loše ni o kome
OD ANE vs. ANIN
Posvojni pridjev!
DAKLE, nije prijatelj od Marka, nego je MARKOV PRIJATELJ
nije pas od Ane, nego je ANIN PAS
nije predmet od učiteljice, nego je UČITELJIČIN PREDMET
TKO TU KOME (S)LIČI?
LIČIMO zidove, prozore, vrata... ('farbamo')
SLIČIMO ocu, majci, djedu, baki, ujaku... ('izgledmo kao', nalikujemo na)
Pleonazam
...je gomilanje istoznačnih riječi u govoru. ODNOSNO:
- nije 'ja osobno', nego je ili ja ili osobno (osobno tvrdim da to nije u redu)
- nije 'no međutim' , nego je ili no ili međutim (no, smatram da bismo to trebali ispraviti)
- nije 'čak štoviše', nego je čak ili štoviše (štoviše, tvrdim da je to bolje)
- nije 'oko približno', nego je oko ili približno (približno deset (NE DESETAK) osoba bilo je na sastanku)
- ne penjete se gore, nego se samo penjete
- ne silazite dolje, samo silazite
- ne surađujete zajedno, samo surađujete
- nije 'jednom riječju', nego je riječju
SAMNOM vs. SA MNOM
Vrlo jednostavno:
nije samnom, nego je sa mnom (odvojeno)
- isto kao što je i, primjerice: s tobom, s Anom, s njom, s njima...
PJEVATI ĆU vs. PJEVAT ĆU
pjevat ću, pjevat ćeš, pjevat će,...
svirat ću, svirat ćeš, svirat ćemo,...
zaglibit ću, zaglibit ćeš, zaglibit će...
ALI
ja ću pjevati, ti ćeš pjevati, on će pjevati...
ja ću svirati, ti ćeš svirati, on će svirati...
--> ovisi o poziciji pomoćnog glagola
SLIJEDEĆI vs. SLJEDEĆI
Drugo je pridjev, prvo je glagolski prilog sadašnji.
ODNOSNO: Sljedeći put kad te vidim, donesi novce.
Slijedeći taj trag, našli smo kućicu.
Mladež
Mladež su mladi. Ne uklanjaju se, na njima svijet ostaje.
Sumljam
Postoji posebni krug pakla za one koji stavljaju 'lj' i 'nj' tamo gdje ne treba.
(Foto: Facebook)
JER ili JEL
Jer ilijelja sam skitnica?
Nevjerojatno ali istinito - poneki od nas brkaju te dvije riječi, koje čak ne spadaju ni u istu vrstu. Jer je veznik, a jel (točnije jel') je skraćeni oblik od upitne forme je li.
Drugim riječima, jer znači zbog, zato što i slično, a jel' ćemo upotrijebiti kad nekome postavljamo pitanje, i to u neslužbenoj komunikaciji. Na primjer: Jel' imaš vremena? (Dakle, jel' spada u razgovorni jezik, a u standardnom hrvatskom jeziku reći ćemo Imaš li vremena?).
Jasna Zlokić, dakle, pjeva Jer ja sam skitnica.
Vjerojatno ili vjerovatno
Pravilno je i piše se vjerojatno. Vjerojatno i drugi oblici kao što su vjerojatnije, vjerojatna, vjerojatan dio su standardnog hrvatskog jezika i preuzeti su iz ruskog jezika. Oblike je lako povezati uz glagol vjerovati koji su nastali zamjenom glasa j u v.(vjerovatan i vjerovatno) ali norma hrvatskog standardnog jezika preporučuje oblike s j – (najvjerojatnije, nevjerojatno, nevjerojatnije).
Inekcija
Zašto je većina navikla govoriti ‘inekcija’ kad je ispravno reći ‘injekcija’? I zapravo se ne radi samo o medicinskom terminu, nego i o matematičkoj funkciji. A sve to skupa korijen vuče iz latinskog glagola inicio, što znači ‘baciti’ i koji se zapravo klasičnim izgovorom čita ‘injikio’. Zato apsolutno ne moramo čupati kosu ako nam ono što je ispravno zvuči glupo jer zapravo ispravnije ne može biti.
Blomba
Premda online jezični savjetnik nudi riječ blomba kao razgovornu opciju, jedini izgovor koji možete imati, ako je koristite, jest – humor. A objektivno gledano i nije nešto pretjerano zabavno govoriti blomba bez nekog posebnog razloga. Blomba, blomba, blomba… Da, nije zabavno. Jedino rješenje je zapamtiti da se ono što vam zubar kelji na zub zove plomba, a ne blomba. Također, prema Aniću, to je 'limena pločica ili spljošten komadić olova kojim se pečate različiti predmeti, pošiljke i slično'.
Pazduh
Kako je injekcija izgubila jedno slovo, tako je pazuh jedno dobio. Zašto je to baš ‘d’ i koja je njegova važnost, nemamo pojma, najiskrenije. No pazduh na online Hrvatskom jezičnom portalu ne postoji i ako ga potražite, dobit ćete već poznati odgovor: ‘Nijedna natuknica u rječničkoj bazi ne zadovoljava zadane uvjete.’ Kakav šok!
