"Jučer je bio neobičan dan", piše John u Bennyevo ime. "Nisam mogao ustati, pa me je čovjek s kojim živim podignuo. Pokušao sam stati na svoje stražnje noge, ali me one nisu poslušale. Morao sam piškiti, pa me odnio dolje. To je bilo jako lijepo od njega", stoji u pismu.
"Hodao sam preko parkirališta do livade gdje svi psi obavljaju nuždu. Osjetio sam kako mi se šape vuku po betonu i morao sam to učiniti tamo. Inače ne bih, to je protivno pravilima", opisuje stanje u kojemu je bio Benny neposredno prije uginuća njegov vlasnik.
"Moj je čovjek počistio nered. On je dobar u tome. Pogledao sam ga, jer mi je bilo jako neugodno, a on me samo pitao: Možeš li još malo hodati? Nastavio sam, ali kada sam došao do travnjaka već mi se jako vrtilo u glavi. Vrtilo mi se pa sam pao. On me je podignuo, ponovno"
"Odnio me kući. Bio sam mu zahvalan što ne moram hodati nazad. Jedva sam dočekao da me položi u krevet. Podragao me po glavi. To mi se jako sviđa, a znam da se sviđa i njemu"
"Opipao je moje šape, pogledao mi je zubno meso. Pitao me da li mi je hladno, bilo mi je. Poslao je nekoliko poruka i pokrio me dekicom. Onda je došla Jay. Nju jako volim. Oboje su me mazili. To je bio lijep osjećaj"
"Međutim, počeli su plakati. Ja ne volim kada oni plaču. Moj je posao uveseljavati ih, ali mi je bilo jako hladno i bio sam jako umoran. Moj je čovjek cijeli dan bio pored mene. Čuo sam kako telefonira, razgovara sa doktorima. Otkazao je večeru. Onda sam vidio kako je ponovno zaplakao. Zaspao sam"
"Došlo je mnogo meni dragih ljudi. Svi su me dragali i govorili mi da sam baš dobar dečko. Polizao sam im suze sa lica, kad su mi se približili. Kasnije iste večeri uspio sam ustati. Moj je čovjek rekao kako je to prvi puta nakon dugo vremena. Bilo mi je jako teško kretati se"
"Potom me ponovno odnio van da obavim svoj posao. Nakon toga moj me čovjek odveo u krevet, ne moj, nego svoj. Dajte da to ponovim! Išao sam spavati u njegov krevet. Shvatio sam kako mi je baš tu mjesto. Inače mi nije dozvoljeno spavati u tom krevetu, jer imam svoj, ali znam da mi je pravo mjesto baš u velikom krevetu. Tu pripadam, nikada ga neću napustiti"
"Bilo mi je teško disati"
"Iduće jutro doveči su me veterinaru. Čuo sam kako je rekla da je šokirana što sam još uvijek na nogama. Jay je došla. Kakvo lijepo iznenađenje. Veterinarka je nešto rekla mojem čovjeku, koji je pogledao Jay. Potom je on rekao kako ne želi da patim"
"Osjetio sam ubod igle u šapu. Veterinarka je rekla da sam pokazao nevjerojatnu volju da ostanem uz svojeg čovjeka. On je briznuo u plač i rekao joj da sam najodanija duša koju je u životu upoznao. Stavio je svoju glavu na moju. Zajedno smo zatvorili oči. Bio je to dobar osjećaj"
"Moj je čovjek bio jako, jako tužan, ali osjetio sam i da mu je lakše. I meni je bilo jer nisam više osjećao bol, a i mogao sam trčati do mile volje. Moj mi se čovjek doimao poput oblaka kroz koji sam mogao trčati. Lajao sam i naslonio se na njega, kao što sam učinio tisuću puta prije, ali on me nije mogao vidjeti. Moj je čovjek bio jako tužan"
"Zato sam sjeo pored njega, kao dobar dečko i moje je srce šapnulo njegovom: Ne brini, uz tebe sam. Nikada te neću napustiti. Moj to čovjek zna!"
