Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

POZITIVNE VIJESTI

IZ KANADE DOVELA SVE SVOJE LJUBIMCE U HRVATSKU I PRUŽILA DOM NOVIMA: ‘Moji psi su oduvijek bili članovi moje obitelji’

Ne, nije sve tako crno. Na Net.hr-u ćemo vam redovito donositi pozitivne vijesti iz Hrvatske i svijeta. Priče o malim i velikim herojima, solidarnosti, pomoći, ljubavi i prijateljstvu. Pozivamo sve ljude, kompanije i institucije da se uključe u našu malu akciju i pošalju nam svoje pozitivne priče na mail vijesti@portal.net.hr ili nam dojave na Facebooku. Ljudi, ne dajte se – Zajedno smo u ovome

Umirovljenica Ksenija radni je vijek provela u Kanadi. Vrativši se u Hrvatsku sa sobom je povela i svoju “krznatu obitelj”, psa Pashu i macu Zagija koja je doživjela, priča nam Ksenija, čak 20 godina. Na žalost, Husky je uginuo prije osam mjeseci i to ju je shrvalo.

A kako i ne bi kada su joj psi tijekom života na dva kontinenta bili suputnici i prijatelji.

“Cijeli život, osim tri godine nakon što je uginula moja rotvajlerica Nitra, živim sa psima. Onda je došao Pasha u moj život, 2008. godine. Njega je spasila s dalekog sjevera Kanade moja kći koja i dalje spašava pse u Kanadi. On je odlučio da će sa mnom živjeti i to je posebna ljubavna priča.

Ne mogu si zamisliti život bez psa, i to velikog. Godine 2015. sam udomila Mimi, čivavu od pet kilograma koju je netko sa šest godina izbacio na cestu, zimi. Tako je pametno izgledala na slici da sam je morala upoznati iako sam namjeravala udomiti većeg psa, da se igra sa Pashom. I tako je isti dan otišla s nama doma. Očarala me. Zbilja je posebno pametna i umiljata. Nije od onih malih galamdžija!

Ona mi je bila nevjerojatna utjeha kad je Pasha naglo uginuo. On je bio njen veliki brat i učila je od njega. I ona je bila jako tužna mjesec dana, no bila mi je veća pomoć nego ja njoj”, govori nam Ksenija.

Od Butcha do Rexa

Velika krznena obitelj postala je još veća kada je udomila Rexa, kojega su u Dumovcu zvali Butch.

“Izgledao je tako dostojanstveno, mudro, smireno i pametno, a uz to prekrasan izgledom, navodno mješanac tornjaka, iako po opisu krzna meni više izgleda kao kraški ovčar, osim po boji.

Oduvijek sam željela šarplaninca ili nekog sličnog jer volim samostalne pse, iako je to, naravno i izazov. Cilj mi je bio udomiti manje udomljivog psa (starijeg od dvije godine, većeg, crnog). S obzirom na to da imam veliki vrt, željela sam udomiti psa koji ne bi bio sretan samo u stanu. A Rex me posebno privukao, kao moja mala Mimi”, kazala nam je vlasnica.

Nakon što je ugledala njegove fotografije na stranici za udomljavanje, nije ga mogla izbaciti iz glave pa nije dugo trebalo da ga ode upoznati i na kraju odvede kući.

IZGUBILA VOLJENOG PSA, A ONDA JE SREĆU PRONAŠLA U SKLONIŠTU: ‘Našu Brunu mama i ja smatramo najboljom odlukom!’

Rex je bio u strahu, a kako i ne bi kada su ga pronašli volonteri iz Dumovca, izgladnjelog i mršavog kako luta okolnim pustim selima. Strah ga je bilo ući u automobil, ali i u kuću. No gospođa Ksenija imala je puno iskustva sa psima, ostavljala mu je otvorena vrata, znajući da će trebati vremena da se Rex opusti.

“Trebalo mu je par dana da shvati da je itekako dobrodošao u kuću”, govori nam umirovljenica.

Danas Rex najviše voli biti u vrtu, dok je noću u stanu.

“Obožava naše svakodnevne šetnje i igranje s drugim psima. Najbolja prijateljica mu je dobermanka Arden. S njome se hrva u našem vrtu, svaki drugi ili treći dan. Oboje su nakon toga izmučeni i zadovoljni.

Velika obitelj

Mimi ga je izuzetno dobro prihvatila, što nije uobičajeno za nju (više puta sam uzela pse na privremeno čuvanje još dok je Pasha bio živ te ih je ona tretirala kao uljeze”, kaže nam Ksenija.

Još se navikavaju na neke stvari, no ono što je sigurno jest da su već sada postali jedna velika obitelj u kojoj je Rex pronašao svoj dom zauvijek.

“Automobil je još problem. Pustila sam ga da se malo udomaći prije nego sam ga nedavno počela nagovarati poslasticama da uđe u auto. Problem je kaj nije potkupljiv! I tako tjedan dana samo su prednje šape ušle, no prošli tjedan je cijeli ušao. Nismo se išli voziti taj dan, no jesmo sljedećeg iako sam ga morala ugurati u auto pa smo otišli samo u vožnju. Nije povraćao. Mimi je sjedila uz njega.

Najzabavnije je kad ga pustim s lanca. Dođe kad ga zovnem, no projuri pokraj mene, vrlo veselo i zaigrano pa jutarnje šetnje izgledaju tako da on šeće mene i dopusti da ga stavim na lajnu kad on odluči. Sad već dobro poznaje ‘našu’ šumu (Zelengaj, Tuškanac, Dubravkin put) te me drži na oku iz pristojne udaljenosti! Često zamolim ljude da ga prime! Nadam se da će s vremenom postati malo poslušniji. Vjerujem da smo odličan tim te da će ljubav i sreća samo rasti”, prepričava nam.

Za nju Rex predstavlja čistu, iskrenu, jedinstvenu ljubav.

“Moji psi su oduvijek bili članovi moje obitelji. Paženi i maženi. Kud ja, tud oni, na izlete, godišnje…

Pasha je obožavao kupanje pa sam zahvaljujući njemu upoznala kojekakve divne, skrivene šumske staze, potoke, rijeke te smo tako zajedno uživali u prirodi te prošli puno Hrvatske i Slovenije. Nadam se da će i Rex s vremenom početi uživati u izletima te sjesti pokraj auta s upitnim izrazom lica (zašto već dva dana nismo nigdje bili) što je Pasha činio pa čak i Mimi koja je prvih šest mjeseci povraćala u autu, a sad jedva čeka vožnju i izlete”, govori.

Za kraj kazala nam je da su udomljeni psi izuzetno zahvalni i odani.

“Ako udomite činite dobro djelo. Dajete dom i ljubav najboljem čovjekovu prijatelju kojeg je netko odbacio”, zaključila je naša sugovornica.


Ispričajte nam svoju pozitivnu priču i rado ćemo je objaviti i podijeliti sa stotinama tisuća naših čitatelja. Svoje priče nam šaljite na mail vijesti@portal.net.hr ili nam jednostavno pišite na Facebooku. Zajedno smo u ovome.

Povratak na Net.hr