Testirala sam šminku kojoj je prošao rok trajanja, rezultati su iznenađujući

Koliko često bismo trebali mijenjati šminku? Uvijek me zanimalo jesu li oni datumi koje nam proizvođači preporučuju do kad je najbolje upotrijebiti određeni proizvod samo marketinški trik ili je stvarno potrebno svaka tri mjeseca kupiti novu maskaru, zbog toga što se na njoj možda razvilo nešto što je opasno za nas i naše zdravlje.

Stoga sam, vođena sličnim eksperimentom jedne australske novinarke koja je u kućnoj radinosti testirala svoju šminku, odlučila i sama testirati neke podosta stare ruževe, maskare i pudere koje skupljam već godinama i nemam ih srca (ni novca) baciti. I rezultati su bili pomalo iznenađujući.

Petrijeve posudice i agar

Za početak sam šminku testirala sama kod kuće, jer sam htjela vidjeti svojim očima organizme koji se unutra razvijaju. Cijelu stvar sam napravila uz pomoć smjese agara, petrijevih posudica i štapića kojima sam uzimala uzorke. Štapići su bili jedino što sam od potrebnog pribora imala kod kuće, a petrijeve posudice i agar morala sam kupiti.

Sama potraga za agarom u Zagrebu bila je prilično teška. Na internetu sam pronašla da ga je moguće kupiti u pojedinim drogerijama ili u dućanima Bio&Bio, ali nakon što sam prodavačicu u jednoj od drogerija pitala imaju li možda agar, pogledala me kao da sam je upravo uvrijedila i pomalo ljutito upitala: “Što je to?” Odustala sam od objašnjavanja, jer do tog dana ni sama zapravo nisam znala što je agar ni za što služi, pa mi njezina reakcije zapravo i nije bila toliko neobična.

Pomoć prijateljice

Nakon uspješnog, ali dosta dugotrajnog i skupog šopinga, konačno sam mogla započeti pokus. A on je pak bio i više nego zabavan, ali definitivno nedovoljan za ovu priču, ako sam je mislila izvesti do kraja i kako treba.

Naime, dok sam se ja igrala sa šminkom i stvorila sve uvjete kako bi se neki organizmi razvili, samo kako bih vidjela cijeli proces njihova nastanka, istodobno sam dala istu stvar prijateljici koja radi u jednom mikrobiološkom laboratoriju. Naime, budući da sam zaista htjela doznati što se s mojom starom šminkom događa kad joj prođe rok trajanja, morala sam potražiti stručnjaka koji će tu šminku moći testirati u sterilnim uvjetima, u laboratoriju i sa svom potrebnom opremom.

Nakon što sam štapićem uzela uzorke za svoj kućni pokus, prijateljici sam odnijela nekoliko ruževa, jednu stariju maskaru, rumenilo, sjajilo, spužvicu za puder i neka prastara sjenila koja, da, još uvijek ponekad koristim, jer mi je žao kupiti nova zbog toga što ih koristim jednom u dva mjeseca.
Kad mi je objasnila da joj za testiranje trebaju prilično velike količine moje šminke, priznajem da sam one skuplje komade ipak uzela natrag, ali sam ih nadomjestila drugom šminkom koje mi nije bilo žao, poput pudera koji mi je bilo žao baciti, ali ga zapravo jako rijetko koristim.

Odvratan prizor

I tako, predala sam joj šminku, uvjerena da ću se nevjerojatno osramotiti i da će u njoj naći groznih bakterija, jer ipak je bila riječ o proizvodima od kojih su neki bili stari i nekoliko godina. Prijateljica mi je rekla kako će rezultati biti vidljivi za otprilike tjedan dana.

Na svojim kućnim uzorcima vidjela sam da se nešto počinje događati već nakon tri dana, a za tjedan dana već sam uočila ozbiljne gadosti. No, za njih ništa ne mogu tvrditi, osim da su izgledali odvratno.

Koliko sam uspjela istražiti, riječ je bila uglavnom o plijesni, a je li unutra bilo i patogenih (opasnih za zdravlje) organizama, to ne mogu tvrditi.

No, nakon tjedan dana mi se javila i prijateljica s rezultatima iz laboratorija i moram priznati da su me prilično šokirali. Naime, od dosta velike hrpe šminke koju sam joj predala, samo na dva proizvoda je pronašla mikroorganizme – puderu i spužvici za puder.

No, niti jedan od tih mikroorganizama nije bio patogen. Objasnila mi je i kako je dosta logično da je na njima ipak nešto pronašla, s obzirom na to da i jedan i drugi proizvod diramo prstima te ih nanosimo na lice.
No, ostatak moje šminke je laboratorijski test prošao s odličnim uspjehom, barem što se mikrobiološke strane tiče.

Utjecaj konzervansa

No, priznala mi je da to ipak upućuje na jednu možda zabrinjavajuću stvar, a ta je da je šminka, potencijalno, prepuna konzervansa. Jer, teško je objasniti tako dobar rezultat tako starih preparata koji su korišteni bezbroj puta. Konzervansi sami za sebe nisu problem, ako ih se ne stavlja previše i ako nije riječ o nekim opasnim spojevima. Na moj zabrinuti izraz lica prijateljica je samo odmahnula rukom i dodala – ali to je malo vjerojatno.

Dakle, s mikrobiološke strane zaključili smo kako je preporučljivo jedino pudere mijenjati nešto češće, a spužvice za puder, kao i četkice, potrebno je samo redovito i kvalitetno prati, kako bi se eliminiralo i to malo mikroorganizama koji su na njima.

Prije ovog testiranja očekivala sam da će rezultati biti zaista alarmantni i da ću sama sebi morati čestitati na gluposti što i dalje ponekad koristim sjenila stara nekoliko godina te da mi takvo što više nikad neće pasti na pamet, ali ispostavilo se da zapravo i nisam tako jako pogriješila što nisam svakih nekoliko mjeseci trošila novac na novu šminku.

Naravno da ne tvrdim da bismo sad svi trebali skupljati stare ruževe i koristiti ih i nakon petnaest godina jer je to izrazito zdravo i preporučljivo, ali isto tako ne bismo trebali slušati baš sve što nam industrija ljepote nameće i kupovati nove maskare svaka tri mjeseca.