SERIJAL: MENTALNO ZDRAVLJE

KOLIKO MEĐU NAMA IMA – NARCISA? Savršeno izvana, iznutra šuplje, a društvene mreže to sve nagrađuju

Poremećaji ličnosti su po definiciji vrlo kruti i nefleksibilni, trajni te uporni obrasci doživljavanja svijeta i izražavanja ponašanja

Kod poremećaja ličnosti važno je razlikovati pojmove i kako se dolazi do same dijagnoze. Svi mi odrastamo u nesavršenoj okolini i s obzirom na to razvijemo različite obrasce kako ćemo se nositi s njom. Koliko će oni biti kruti ili fleksibilni, tj. prilagodljivi, određuje koliko su oni normalna adaptacija, a koliko prelaze u nekakav poremećaj. Ako gledamo kroz kontinuum, te osobine ličnosti mogu se kretati od crte ličnosti koja može prerasti u sklop ličnosti koji imamo u različitim situacijama, ali kad on postane toliko rigidan i pojavljuje se u različitim situacijama te nam stvara probleme u životu, tu onda govorimo o poremećajima ličnosti, pojasnila je psihologinja Ana Miletić iz Centra za savjetovanje, psihoterapiju i edukaciju Apsiha.

“Primjerice, samopouzdanje može biti crta ličnosti gdje se radi o samopouzdanoj i ambicioznoj osobi koja želi realizirati taj svoj potencijal. E sad, ako uz to osjeća da joj je to jako važno područje života te se dobar dio njenog identiteta vrti oko toga da uspije, jer ako to ne ostvari osjećat će se jako loše i to će utjecati na puno područja njenog života, onda već pričamo o nekakvoj strukturi ličnosti koja se gradi oko te potrebe da se uspije. No, ako je taj obrazac toliko dubok i rigidan, a na svaki nagovještaj da će netko ugroziti taj put osoba reagira s burnom ljutnjom, zanemaruje druge ljude i gazi preko njih da bi ostvarila taj svoj uspjeh, ne može ostvariti bliske odnose, onda pričamo o nekom poremećaju ličnosti. To je taj neki obrazac koji je adaptivan u nekoj početnoj fazi, ali akopostane sve dublji, intenzivniji i sve krući, onda pričamo o nekakvom poremećaju”.

OVI LJUDI ŽIVE U ZASTRAŠUJUĆEM SVIJETU, A OBITELJ IH SE ČESTO SRAMI I SKRIVA IH: Ovo je priča o shizofreniji. Morate je znati

Foto: Ana Miletić, apsiha.hr

Poremećaji ličnosti su po definiciji vrlo kruti i nefleksibilni, trajni te uporni obrasci doživljavanja svijeta i izražavanja ponašanja, a traju od adolescencije ili mlađe odrasle dobi. Oni osobi smetaju u normalnom funkcioniranju u zajednici i ostvarivanju međuljudskih odnosa te kod manjeg broja ljudi čak mogu dovesti do psihoza kad se gubi kontakt s realnošću. Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje, DSM-5, razlikuju se tri skupine poremećaja ličnosti. Prva se vrti oko socijalnih odnosa, a ona sadrži tri vrste poremećaja ličnosti: paranoidni (osoba pokazuje uporan obrazac sumnjičavosti i nepovjerenja prema drugim ljudima), shizoidni (osoba se udaljava iz socijalnih odnosa i slabo doživljava i pokazuje emocije) i shizotipni (osoba doživljava izrazitu nelagodu u socijalnim odnosima, ali uz to ima i nekakve ekscentričnosti ili kognitivna ili perceptivna iskrivljenja).

Poremećaji ličnosti liječe se dugotrajnom psihoterapijom

Druga skupina su dramatični poremećaji ličnosti kod kojih su karakteristične emocionalne oscilacije, a svrstavaju se u četiri kategorije. Prva je antisocijalni poremećaj ličnosti za kojeg je karakteristično da osoba koje pati od njega ne poštuje druge ljude te krši njihova prava i zakon. Njih ima jako puno u zatvorima. Drugi je granični poremećaj ličnosti koji se odražava u, laički rečeno, crno-bijelom gledanju na svijet, velikoj nestabilnosti u vezama te jako velikoj impulzivnosti. Treći se zove histrionični, a za njega je karakteristična prekomjerna emocionalnost i traženje pažnje. Kolokvijalno se takva osoba naziva i “drama queen”. Četvrti je narcistični poremećaj ličnosti o kojem ćemo kasnije nešto opširnije reći.

Treća skupina vezana je za anksioznost te sadrži tri vrste poremećaja ličnosti. Prvi se zove izbjegavajući, a očituje se u tome da se osoba povlači iz socijalnih odnosa, osjeća se manjkavo, jako je osjetljiva na negativne kritike, vrlo je senzibilna i nesigurna. Drugi je ovisni poremećaj kod kojeg osoba ima konstantnu potrebu da se netko brine o njoj te stoga s drugom osobom ulazi u ovisni odnos u kojem sve podređuje toj osobi samo da bi ostala zbrinuta. Treći se zove opsesivno-kompulzivni, a za njega je karakteristično da je osoba koja pati od njega jako zaokupljena redom, perfekcionizmom i kontrolom.

Poremećaji ličnosti liječe se primarno dugotrajnom psihoterapijom, posebice pristupima koji su više dubinski i idu u smjeru mijenjanja temeljnih obrazaca ponašanja i doživljavanja, s tim da se često kombiniraju s tehnikama koje pomažu u boljem svakodnevnom funkcioniranju i psihofarmacima koji imaju za cilj stabilizirati simptome.

“Kad studirate psihologiju i srodne struke i onda kad čitate o ovome, čini vam se kao da imate najmanje polovicu tih poremećaja ličnosti. Ono što ja volim mojim klijentima objašnjavati jeste: svi mi imamo nekakvu strukturu ličnosti jer nismo odrasli u savršenim uvjetima. Sve ove vrste poremećaja ličnosti koje smo nabrojali mogu biti ustvari strukture ličnosti. Moramo imati nešto. Ne postoji savršeno zdrava ličnost jer ne postoji savršeno djetinjstvo. Problem nastaje kada su ti obrasci toliko kruti i nefleksibilni da imamo osjećaj da ne možemo drugačije i to nam stvara probleme u svakodnevnom životu”, pojasnila je psihologinja Miletić.

Narcisoidne osobe imaju vrlo krhko samopoštovanje

U modernom društvu u kojem živimo od svih poremećaja ličnosti najizraženiji je narcizam jer je potican u poslovnom svijetu, kroz društvene mreže i sl. No, treba razlikovati narcizam od narcističnog poremećaja ličnosti. Narcizam na razini strukture ličnosti znači, tvrdi Miletić, da pokazujemo određeni obrazac s kojim se može relativno uspješno funkcionirati u svakodnevnom životu, no ako nam on počne uzrokovati poteškoće kod međuljudskih odnosa u svakodnevnom funkcioniranju, onda se radi o poremećaju ličnosti. Ljude koji imaju narcistične crte ličnosti ili narcistični obrazac ličnosti često se u društvu demonizira, a to nikako nije dobro. Postoje različite teorije o nastanku narcizma, a izdvajaju se dvije vodeće, nakon Sigmunda Freuda. Jedna kaže da je to patološki obrazac koji se razvije kao reakcija na iskustvo u djetinjstvu, a druga teorija kaže da je to razvojna faza u kojoj je nešto pošlo po krivu.

Profimedia

“Ja sam više pobornik ove razvojne faze, što znači da svi mi imamo neku dozu narcizma koja nam je bila potrebna u djetinjstvu, a kroz odrastanje je ostala u nekoj zdravoj dozi te nam je dala potrebno samopouzdanje. Međutim, ako nam se dogode različite okolnosti taj narcizam iz ovog nekakvog zdravog oblika može polako postajati problem koji može ići ka patološkom narcizmu. Tu je važno sagledati kontinuum”.

Postoji devet karakteristika od kojih osoba treba pokazivati najmanje pet uz uvjet da joj one izazivaju veliku patnju i oštećenja u socijalnim odnosima i funkcioniranju da bi se dobila službena dijagnoza narcističkog poremećaja ličnosti. Te karakteristike su: grandioznost, zaokupljenost fantazijama o uspjehu, smatranje sebe posebnim i jedinstvenim te da ih onda jedino drugi, koji su isto tako posebni i jedinstveni, mogu razumjeti, traženje prekomjernog divljenja (zbog krhkog samopoštovanja koje je ovisno o okolini), osjećaj da bi je svijet trebao tretirati bolje nego druge ljude, odnosno da je posebna i zato bi se i drugi trebali odnositi tako prema njoj, eksplotivnost u odnosima (iskorištavanje drugih ljudi da bi se postigli vlastiti ciljevi), manjak empatije (zanemarivanje ili neprepoznavanje potreba i osjećaja drugih), zavist i, na koncu, arogantno ponašanje.

DEPRESIJA – MUČNA BOLEST KOJA MOŽE BITI ZNAK JOŠ TEŽEG OBOLJENJA: Kako se u našim krajevima zamaskirala u jedan ‘svakodnevniji’ problem

“Osnovna dinamika narcističnih osoba jeste da imaju vrlo krhko samopoštovanje i to znači da praktički nemaju taj neki osjećaj sebe. Kad se na psihoterapiji skinu slojevi i slojevi narcizma koji se nadogradio na tu neku osnovnu priču, izbije osjećaj užasne praznine i ništavila. To je grozno stanje koje se mora s nečim upotpuniti, pa dolazi do izgradnje grandioznog selfa. Njime se prikriva osjećaj velikog srama, krivnje i poniženja te je sve podređeno njegovom održavanju. Teško se povezuju s drugim ljudima jer im ne vjeruju da ih neće poniziti i posramiti. Također, narcistične osobe druge ljude gledaju iz perspektive ‘hoće li mi se diviti ili neće’ te hoće li biti korisni u tome da mi se drugi dive ili neće. Iz te baze izađu svi ovi simptomi koji idu u smjeru održavanja grandiozne slike ili izbjegavanja da neko iz okoline vidi koliko se, ustvari, osjećaju jadni i nikakvi”, istaknula je psihologinja.

Dvije osnovne vrste narcizma

Sve to jako otežava međuljudske odnose u njihovoj okolini, kako privatno, tako i poslovno. Narcisoidnim osobama jako se je teško nositi s kritikom i neuspjehom. Kad dožive neuspjeh ili veliki sram i poniženje mogu otići u povlačenje i depresiju. Često je narcistički poremećaj ličnosti povezan s anoreksijom i uzimanjem droge pomoću kojih se bježi od ovih teških osjećaja.

Kod narcizma i narcističkog poremećaja ličnosti treba razlikovati dvije osnovne vrste narcizma. Jedan je grandiozni kod kojeg osoba smatra da je ona super te da joj se ljudi zbog toga trebaju diviti ili se, pak, pojavi spasiteljski narcizam koji se očituje idejom da je ona spasitelj cijeloga svijeta. Druga vrsta narcizma je vulnerabilni (ranjivi). Pojednostavljeno rečeno, tu se radi o neuspjelom narcisu. To stanje može izgledati kao depresija, no te osobe se uživljavaju u ulogu žrtve jer svijet nije prepoznao njegovu posebnost. Žene su više sklone vulnerabilnom, a muškarci grandioznom narcizmu. Ne zna se točno koliko ima narcističnih ljudi, a i one s takvim poremećajem ličnosti teško je detektirati jer vrlo rijetko traže stručnu pomoć. Prema DSM-u, između jedan i tri posto svjetske populacije ima narcistički poremećaj ličnosti i češće muškarci imaju tu dijagnozu nego žene.

Pofimedia

“Netko tko je narcističan doći će na terapiju ako je u depresivnoj fazi ili ako vidi da mu je ugrožena ta njegova grandiozna slika ili ako je doživio ‘propast’ (ostao je bez posla, ostavio ga je bračni partner i sl.), a zna doći i ako želi biti još savršeniji. No, tada njegov motiv nije da ispita i popravi svoje obrasce, nego da mu se pomogne da ostvari tu svoju grandioznu sliku, da bude još savršeniji i to, naravno, ne ‘drži vodu’ i dolazi do odustajanja od psihoterapije. Narcistički poremećaj se tretira dubinskom psihoterapijom. U knjizi ‘Narcistički poremećaj ličnosti’ citira se istraživanje Else Ronningstam i suradnika u sklopu kojeg je tri godine rađen tretman nad osobama s tim poremećajem nakon čega je kod 60 posto njih došlo do znatnog poboljšanja, posebice kod simptoma koji su vezani za grandioznost i potrebu za divljenjem. Također, istraživanja su pokazala da, ako je motiv dolaska na terapiju da nadvladaju osjećaj praznine ili nešto žele napraviti s unutarnjom hladnoćom koja ih prati, onda imaju bolju prognozu jer rade na srži svog problema te na koncu izgrade svoj realan self”, kazala je psihologinja Miletić.

S druge strane, ako se ne tretira, narcistički poremećaj ličnosti može otići u drugu negativnu krajnost. Ljudi koji su duboko narcistični, a pogotovu ako imaju poremećaj ličnosti, mogu biti vrlo štetni za svoju okolinu. Oni iskorištavaju i manipuliraju druge ljude, a znaju ih i ponižavati zbog vrlo jake potrebe da se istaknu. Također, ako se osjete ugroženima, u smislu da će netko razotkriti njihovu slabost, onda mogu biti vrlo osvetoljubivi i agresivni. Ispoljavaju tzv. narcistični bijes te ponižavaju i odbace osobu koja ne priznaje njihovu grandioznost. Stoga će češće na psihoterapiju doći osobe koje su u odnosu s narcističnom osobom, nego sam narcis.

Društvene mreže potiču narcizam

Narcisoidnost i psihopatija povezani su zbog nemogućnosti empatije. U pravilu, svaki psihopat je i narcističan, no svaki narcis nije psihopat. Ono što je glavna razlika između njega i narcisa jeste što će narcis doživjeti sram i krivnju, a psihopat neće. Narcistične osobe okolina zna doživljavati kao hladne i zahtjevne. Također, mogu biti vrlo kontrolirajući u obitelji, a i kao šefovi u radnoj okolini.

POREMEĆAJ OD KOJEG PATI VELIK BROJ HRVATA: Epizode PTSP-a mogu trajati i po nekoliko sati; evo kako do njega dolazi i koji su simptomi

Društvene mreže, mediji i poslovno okruženje u današnjem modernom društvu nagrađuju, potiču i cijene narcizam. Primjerice, za influencere na društvenim mrežama važan je broj lajkova i pratitelja, tvrdi Miletić, a to će dobiti ako prikažu nekakav savršeni život, jelo, roditeljstvo, fizičku ljepotu i sl. Društvo nagrađuje nešto što je površno i savršeno, a to pogoduje narcističkom sklopu kojem je vrlo važno kako će ga drugi doživjeti te mu nije toliko bitan sadržaj, već forma. Narcisi često imaju neki talent i onda očekuju da bi trebali dobiti divljenje samo zbog toga što ga imaju, a neće uložiti trud koji je potreban za razvijanje tog talenta da bi došli do nekog uspjeha.

“U zadnjih par desetina godina, svijet u kojem živimo slavi, njeguje i potiče narcizam. Ako pogledate poslovni svijet, on je isključivo orijentiran na uspjeh i obzirom da se tako funkcijski gleda na organizaciju, odnosno na krajnji ishod, onda se preferiraju ljudi koji će na taj način gledati na stvari. Znači, osobine koje su poželjne kod lidera su: da može kontrolirati svoje emocije, da je usmjeren na cilj, da je ambiciozan, uvjerljiv, poseban, da ima puno pratitelja. To je jedan od razloga zašto u poslovnom svijetu uspijevaju narcisoidne osobe. Znači, gdje god ima moći, tamo će se narcistični naći. Oni znaju biti manipulativni, vrlo su šarmantni, jako su usmjereni na svoj cilj. Sistem funkcionira tako da se od osobe koja je na vodećem položaju očekuje da se ona istakne. Već neko vrijeme radi se na tome da se redefinira taj leadership u smislu da bude više usmjeren na ljude. No, dug je to put”, pojasnila je Miletić.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr