U pokušaju da ovo sazna, BBC Earth je spomenuto pitanje postavio na svojoj stranici na Facebooku.
Dokazano vole ušni kanal
Poznato je da se vole ugnijezditi u ušnom kanalu, kao u slučaju Kineskinje koja je zbog svraba u uhu otišla na pregled u Centralnoj bolnici za otolaringologiju i kirurgiju glave i vrata u Chenshau. Poznata je i priča pjevačice Katie Malue iz 2014. godine o pauku skakaču koji je preko slušalica dospio u njen ušni kanal.
SAMO MIT ILI... BBC odgovara jedemo li uopće paukove dok spavamo U medicinskoj literaturi zabilježeni su slučajevi pauka koji su grizli ljude dok su spavali. Studija o ugrizima bjelorepog pauka u Australiji pokazuje da je svaka treća osoba napadnuta dok je spavala.
Vrsta pauka Loxosceles najaktivnija je noću i može uzrokovati ozljede zbog kojih žrtva završi u bolnici. Analiza tih ozlijeda navodi na zaključak da su mu omiljena mjesta udovi, šake i stopala, mada je bilo i ugriza za lice, kao u slučaju osmogodišnje djevojčice koju je pauk ujeo u očni kapak dok je spavala.
Ima prijateljicu, koja ima prijateljicu...
I neki od korisnika Facebooka imali su noćni susret sa paukom.
“Jednom me je pauk ugrizao za lice dok sam spavala”, napisala je Wendy Marshal. “U to vrijeme smo živeli u Južnoj Africi. Liječnik je rekao da je vjerojatno šetao po mom licu i da sam ga uznemirila! Hvala bogu što je bio prevelik da bih ga progutala.”
Sue Maiser ima prijateljicu koja se probudila s “bezbroj ujeda veličine pribače po licu pošto se tijekom noći iznad njene glave otvorila čahura s paukovim jajašcima.”
Priče poput ovih su prilično uvjerljiv dokaz da pauci vole da došetaju na lice osobe koja spava, a ponekad i da joj uđu u usta. Mudashirul Varis tvrdi da je jednog jutra prao zube kada je postao svjestan “trulog mirisa” u ustima i pljunuo nešto “što je ličilo na noge običnog kućnog pauka”.
Na sličan način, Paul Dickson dobro pamti nešto što mu se dogodilo dok je živio u preuređenom potkrovlju. “Kada sam se probudio, osjetio sam nešto u ustima između donje vilice i nepca i prstom sam izvukao malog pauka”, kaže on. “Događa se.”
Ako vas sve ovo plaši, vjerovatno je vrijeme da citiramo Dave Clarka, odgovornog za beskičmenjake u Londonskom zoološkom vrtu.
Zašto bi itko napadao veće od sebe?
“Većina predatora neće napasti ništa veće od njih samih, zato što bi najvjerojatnije izvukli deblji kraj”, objašnjava Clark. Paukovi su izuzetno osjetljivi i na vibraciju i na toplotu, i zbog toga je malo vjerojatno da mogu slučajno naletjeti na čoveka. “Mi njih naprosto uopće ne zanimamo”, zaključuje.
Njegovo mišljenje dijeli i osmogodišnja ćerka Karen Colins. “Paukovi nisu toliko glupi da dopustee da ih pojedemo. Osim toga, hrkanje bi ih ionako uplašilo!”
Ma koliko utješno ovo zvučalo, logično je pretpostaviti da će se neki pauk, s vremena na vrijeme, naći u ljudskim ustima. Ali, koliko često se to dešava, i puno važnije kako bismo mogli uopće znati broj?
