Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

SPASITE SE

NAPORNE BILJNE UŠI: Saznajte kako zaštititi svoj vrt od njihove najezde

Biljne uši su naporne štetočine koje se javljaju svake godine i prouzrokuju štete na mladim dijelovima biljaka, a prenose i razne viruse.

U našim područjima nalazi se nekoliko vrsti biljnih uši. One su jako malene, u prosjeku od 2-4 milimetra, ali mogu učiniti ogromne štete na biljkama i nasadima. Mogu se nastaniti na voćne vrste, na povrće, ljekovito i ukrasno bilje, drveće i grmlje. Najgora stvar ovih štetočina je to što se jako brzo razmnožavaju, broj generacija im je golem te su radi toga prisutne svake godine. Biljne uši mogu i ne moraju imati krila, ali ih najčešće razvijaju kako bi mogli odletjeti i stvoriti novu koloniju. Na vrhu tijela se nalazi ‘dugački kljun’, točnije specijalizirana usta kroz koja usisavaju tekućinu iz lišća i cvijeća biljaka koje one koriste za distribuciju hranjivih tvari. Ako dođu do biljaka, stvarati će velike probleme.

Biljne uši nanose veliku štetu

Lisne uši hrane se sočnim i mladih dijelovima biljaka. Najviše se nalaze na lišću radi čega su dobile i ime. Bez obzira na to, štetu rade na pupoljcima, mladim stabljikama, cvjetovima, plodovima i korijenju. Prilikom njihova hranjenja oštećuju biljku koja fiziološki slabi jer uši sisaju biljno tkivo koje je biljkama služilo za opstanak i život.

Pored toga, uši luče ‘mednu rosu’ radi koje dolazi do pojave gljivice čađavice. Ona smanjuje asimilacijsku površinu biljke. Radi lučenja te tekućine one lakše stvaraju svoje kolonije, štite ih i doprinose dodanom rasprostiranju. Uz to, ove štetočine su indirektno opasne jer prenose različite biljne viruse. Dokazano je kako imaju mogućnost prenijeti preko 100 različitih biljnih virusa.

Prema mogućnosti prenošenja biljnih virusa od strane lisnih ušiju dijelimo viruse u tri grupe:

  • neperzistentni virusi – ove viruse mogu prenijeti na zdrave biljke neposredno nakon hranjenja na bolesnim biljkama. Oni se prenose direktno preko njihovih usta, a biljna uš može ostvariti zarazu samo dok je virus prisutan na njoj
  • perzistentni virusi – ovi virusi se mogu prenijeti isključivo putem sline lisnih uši. Takva zražena uš ostaje zarazna tokom cijelog svog života
  • semiperzistentni virusi – ovo su virusi koji se mogu prenijeti na oba načina, direktno preko usnog aparata ili preko sline.

Kako ih se riješiti prirodnim putem

Biljne uši imaju veliki potencijal razmnožavanja te mogu za kratko vrijeme stvoriti velike kolonije na napadnutim biljkama. Na veličinu kolonije najveći utjecaj imaju temperatura i vlažnost zraka. Za njih je odlična temperatura od 20 – 28ºC. Vlažnost zraka koju najviše vole je preko 60%.

Tako će od prirodnih uvjeta protiv uši najviše biti kišni pljuskovi koji će ih isprati s lišća, te visoke temperature i sušni periodi. Ti periodi dovode do smanjenja brojnosti lisnih ušiju.

Ako dođe do najezde u vašem dvorištu ili vrtu, možete ih uništiti na ove načine:

  • na zemlju ili u teglicu u kojoj se nalazi napadnuta bilja posipajte pepeo od drveta ili cigareta. Najdjelotvorniji je pepeo od cigareta jer je najjačeg mirisa koji će ih odvratiti od te biljke. Pepeo biljci neće smetati.
  • ako je biljka jako napadnuta rastopite neki blaži sapun, oko 40 grama u jednoj litri vruče vode. Nakon toga to rastopite u 8 litara vode. Ovom tekućinom poprskajte stabljiku i listove s obje strane. Ako to neće pomoći, u tekućinu dodajte i 1 dcl petroleja.
  • napravite otopinu od češnjaka koja se priprema tako da se usitnjena lukovica prelije vodom i procijedi, nakon što odstoji 24 sata. Oštećenu biljku poprskajte dva do tri puta tjedno nerazrijeđenom otopinom. Neugodan miris će brzo ishlapiti, a biljka će se vrlo brzo oporaviti.

Biljkama protiv biljnih uši

Biljne uši ne podnose jake mirise, pa ako želite prirodno pokušati suzbiti pojavu biljnih ušiju na ružama preporuča se u njihovu neposrednu blizinu posaditi bijeli luk, lavandu ili kadifice. Poznate biljke koje se koriste kao repelenti za primjer protiv komaraca su one koje svojim mirisom biljke odbijaju biljne uši: korijander, neven, bijeli i crveni luk, dalmatinski buvač, lavanda. Takve biljke se sade po rubovima leja, uz gajene biljke, između redovaAko vam se biljne uši još nisu pojavile, možete isprobati posaditi bijelu lobodu. To je jestiva biljka koja se može koristiti i pripremati slično kao šparoge. Bogata je vitaminima i mineralima, a može se pripremati kao špinat. S obzirom na to da postoji nekoliko vrsta lobode koje nisu jestive, preporučujemo da ih posadite u svom vrtu kao mamac za biljne uši. Ostavite nekoliko biljaka na vrtu, posebice one u blizini povrća koje inače napadaju crne uši. Primijetiti ćete da će uši najviše biti na lobodi, i tako postoje velike šanse da vam ostalo povrće ostane pošteđeno napada.

Možda vam pomognu i savjeti u ovom videu:

Povratak na Net.hr