Odlučila sam uzeti briseve stana i dati ih testirati na bakterije, a rezultat me, blago rečeno, užasnuo

U ponedjeljak ujutro, parkirajući automobil ispred Narodnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar bila sam neopisivo nervozna. Ne sjećam se kad sam zadnji put osjećala takvu nervozu iščekujući bilo kakve rezultate. I dok sam polagano ulazila u Zavod prolazeći hodnikom i vozeći se malenim liftom na treći kat, prisjetila sam se studentskih dana kad sam se tako osjećala čekajući rezultate ispita.

Ovog puta na testu nije bilo moje znanje nego moj stan. Izlazim iz dizala, otvaram staklena vrata i ulazim na Odjel za mikrobiološke analize hrane i predmete opće upotrebe. Znači to je to, duboko udahnem i kucam na vrata sobe dr. sc. Ivančice Kovaček, voditeljice Odjela. Samo ona zna hoću li nakon ovog razgovara plamenim razaračem spaliti svoj stan, pomislim ulazeći u njezinu sobu u kojoj me na stolu čekaju rezultati.

Kovaček i ja upoznale smo se prije desetak dana kad sam joj rekla da da bismo voljeli u suradnji sa Zavodom testirati jedan tipičan hrvatski dom i provjeriti koliko se bakterija, gljiva i plijesni krije u njemu. Priznala mi je da prvi put rade takvo što, pa sam i u njezinu glasu osjetila uzbuđenje. Pristala sam da moj dom bude zona testiranja.

Uzorak s 12 potencijalno najzanimljivijih površina

Iako sam u početku bila oduševljena i užasno znatiželjna, kako se bližilo vrijeme uzimanja uzoraka, sve me je više hvatala panika. “Ma ne treba nama Andrija Štampar da vidimo da bismo češće trebali pospremiti”, pokušao se našaliti moj muž dok sam tog jutra skupljala uzorke po stanu.

U dogovoru s Kovaček odabrali smo 12 površina iz svih soba u stanu, one potencijalno najzanimljivije za istraživanje. A kako bi sve bilo vjerodostojnije, dan prije nisam provela pospremajući, nego sam sve ostavila kako i jest.

Prvi uzorak uzela sam iz spavaće sobe s madraca bračnog kreveta. Uzorak se uzima tako da se štapić prvo namoči u fiziološku otopinu, ocijedi i nakon toga se njime prolazi po površini, a zatim se bez dodirivanja vraća u epruvetu i zatvara. U dječjoj sobi zanimalo me što se krije u kutiji s legićima i dok sam sa štapićem strugala po zelenoj kockici u sebi sam samo željela da rezultat dječje sobe bude dobar.

Koliko dobro pere suđerica

U dnevnom boravku uzorak sam uzela s tepiha, kauča i s daljinskog upravljača. U kupaonici smo testirali dasku zahodske školjke, tanjurić na kojem stoji sapun i, kako je Kovaček naglasila – “bilo bi vrlo interesatno provjeriti što se to krije u čaši za četkice za zube”. Pa sam uzela uzorak i iz čaše.

U kuhinji smo testirali policu hladnjaka, dasku za meso i spužvicu za pranje suđa. Oduševila me ideja voditeljice da testiramo koliko dobro moja perilicu posuđa radi svoj posao. Nakon što ju je suđerica oprala uzela sam uzorak s jedne vilice.

Nakon što sam skupila sve uzorke, u roku od sat vremena, kako su mi i objasnili, odnijela sam ih u Zavod, uz dogovor da se čujemo za pet dana kad proces bude gotov. I tako pet dana poslije sjedim u sobi doktorice Kovaček iščekujući rezultate.

U ovom istraživanju testiran je ukupan broj mikroorganizama – bakterija (razne vrste bacilusa, stafilokoka, pseudomonasa) i gljiva (kvasci, plijesni) te enterobakterija (Esherichia coli, salmonela te ostale vrste poput šigele). Znači, sve što je Zavod mogao, to je i ispitano kako bismo dobili realnu i vjernu sliku bakterija u jednom domu. Rezultat istraživanja podijeljen je na analizu aerobnih mezofilnih bakterija i analizu enterobakterija.

 

U mikrobiološkim brisevima broj aerobnih mezofilnih bakterija predstavlja količinu bakterija koje se nalaze na površinama, rukama i priboru koja, ako je povećana, upučuje na nedovoljno čišćenje, pranje i dezinfekciju, a prisutnost enterobakterija indikator je fekalnog zagađenja.

Stanje na legićima

Kao osnovni kriterij uzima se profesionalna kuhinja jer, kako mi Kovaček objašnjava, ne postoji kriterij za ostale prostorije u stanu osim za kuhinju. Naprosto oni nisu dosad testirali druge domove. Iako mi Kovaček tvrdi da rezultati predstavljaju tipičan dom, mene su iznenadili. Za površine za koje sam se bojala da će vrvjeti bakterijama rezultati su bili u normalnim okvirima, a za one koje do sada nisam doživljavala kao moguću prijetnju pokazale su se katastrofalnima.

Prvi su na red došli rezultati madraca, na kojem je pronađeno 800 bakterijskih kolonija (aerobno mezofilnih bakterija), no nije bilo nikakvih znakova fekalnog onečišćenja (enterobakterija). Na kuhinjskoj površini tolerira se do 30 kolonija, što se naravno ne očekuje na madracu, ali radi usporedbe dobro je znati.

Najmanje bakterija, na moju neizmjernu sreću, pronađeno je na legićima (32 kolonije), a kako Kovaček ističe, iako se moglo očekivati i enterobakterija, one nisu pronađene. Taj je rezultat za igračke pristojan. U zraku, recimo, najnormalnije ima bakterija, ne puno, u prosjeku između 10 i 15 kolonija.

Na kauču ima apsolutno svega

No šokirala me usporedba pronađenih bakterija na madracu i tepihu. Nekako sam očekivala da je tepih prljaviji od madraca. E, pa – u mom slučaju nije. Na madracu je pronađeno 800, a na tepih upola manje, 400 bakterijskih kolonija. Kovaček kaže da to ne treba čuditi. Dok spavamo, znojimo se, koža je u dodiru s madracom i sve je to odlično za razvoj bakterija. Rješenje? Povremeno madrac iznesite na sunce te, kad je to moguće, kaže, umjesto da složite krevet, maknite posteljinu s njega i pustite da se prozrači.

Kauč me poprilično zabrinjavao jer se na njemu svašta događa. Mijenjamo pelene djeci, dečki su se znali i popiškiti na njemu, bilo je tu, nažalost, i dječjeg povraćanja, prolivenih sokova, zgnječene hrane.

Taj kauč najbolji je svjedok svega što se događalo u našim životima proteklih godina i, iako sam ga nebrojeno puta čistila, dečki me uvijek iznenade nečim novim.

Vjerovala sam da će on biti najveće leglo svačega, a Kovaček sam pristojno upozorila da se ne šokira rezultatom. No na kraju sam bila iznenađena samo ja. Sa 380 bakterijskih kolonija, bez ikakvih fekalnih ostataka, ta vijest mi je izmamila osmijeh na lice, koji se raširio kad sam čula da je daska za WC (sa 160 kolonija, a što je najnevjerojatnije, bez enterobakterija) u pristojnom stanju.

Možda vidim previše nula

“Ona je kod vas čišća nego pultovi u nekim kafićima”, kaže mi Kovaček gledajući u rezultate. Objema nam pogled ubrzo bježi na iduću brojku koja vrišti s papira.

“Piše li to 100.000 bakterijskih kolonija?”, oprezno je pitam nadajući se da sam vidjela previše nula. Klima glavom. Čaša za četkice za zube sadržavala je nevjerojatnih 100.000 bakterijskih kolonija. Oblio me znoj.
“Bris je neprihvatljive mikrobiološke čistoće. Znate, osim povećanih ukupnih aerobnih mezofilnih bakterija, pronašli smo i enterobakterije – citrobacter, enterobacter”, oprezno mi priopčava. Ukratko – u mojoj čaši za četkice za zube postoje znakovi fekalnog onečišćenja.

Grozno zvuči da je daska zahodske školjke 625 puta čišća nego čaša u kojoj držim četkice. Kovaček me pokušava smiriti riječima da se to moglo očekivati. “Dobro, ne u toliko mjeri”, dodaje. A razlozi su vrlo jednostavni i postoji nekoliko opcija. Prva moguća je da je netko zgrabio četkicu nakon obavljanja nužde (morat ću razgovarati s dečkima), druga da osoba nakon dolaska izvana nije prvo oprala ruke nego je odmah počela prati zube (ne moram razgovarati s dečkima, znam da to rade) te treća da je netko čačkao po zemlji u dvorištu i zatim te bakterije prenio na četkice (nadam se da to ne rade).

Objašnjava mi da bi ta količina mogla loše utjecati na zdravlje kad bi netko nalio vodu u tu čašu i popio je. Usporedbe radi, očekivani rezulat bio je između 2000 i 3000 kolonija. Najbolje je, savjetuje Kovaček, da četkice vise na držaču za četkice.

Koliko se brzo razvijaju bakterije

Stižemo do frižidera. I iskreno, u poprilično je u lošem stanju. 10.000 kolonijskih bakterija nije dobar rezultat, a kako bismo dobili jasniju sliku, u profesionalnim kuhinjama rezultat je manji od deset kolonija. Da, deset.
“Niste u skorije vrijeme čistili hladnjak”, pita me oprezno. Osjećam se poput djeteta ulovljenog u laži. Zadnji put oprala sam ga prije tri mjeseca.

“Hladnjak je opasno mjesto jer se tamo mogu razvijati dosta opasne bakterije za koje nikada niste ni čuli”, objašnjava mi. Jedna od njih je i Listeria monocytogenes, ona voli hladne temperature. Koliko te bakterije nisu za šalu, najbolje govori priča koju Kovaček voli ispričati i koja objašnjava brzinu njihova razvoja.

“Imate tortu za rođendan koju ste jedva smjestili u hladnjak i pritom ste, pokušavajući je ugurati, dotaknuli nekoliko zaraženih površina. Bakterije su na torti i vi je vadite iz hladnjaka. Djeca pušu svjećice, torta se reže i jede te još sat ili dva stoji vani na sobnoj temperaturi. Ako znamo da se bakterije razvijaju svakih 20-ak minuta, ako na početku na torti od šlaga imamo oko 1000 bakterija koje je skupila u frižideru, za 20-ak minuta imat ćemo 2000, za 40-ak minuta 4000, za sat vremena već smo na 6000 kolonija”, objašnjava.

Mahnito čišćenje

Prelazimo na moju perilicu za suđe koja, izgleda, baš i ne obavlja posao najbolje. Iako je na vilici pronađeno 100 kolonija bakterija, što je prihvatljivo, zabrinjavajuće mi je da na tek opranom priboru uopće postoje bakterije. Očekivani rezultat bio je 50, a u restoranima je većinom nula.

Na mom daljinskom smjestilo se 200 kolonija, sugovornica me uvjerava da to nije zabrinjavajuće i nekako na fin način sugerira da je bolje pozabaviti se daskom za rezanje. Na njoj je pronađeno 1000 aerobnih mezofilnih bakterija, nasreću, nema nikakvih fekalnih naznaka. U profesionalnim kuhinjama na daskama rezultat mora biti manji od deset.

Obje smo mislile da će moja spužvica za suđe biti krcata, ali sadržavala je 400 kolonija. “Vjerojatno ste je dobro oprali”, kaže Kovaček, nekako mi ne vjerujući da nije nova. No daleko je od onih u restoranu gdje je dopuštena razina 30. Kovaček mi tvrdi da su restorani i kafići u Zagrebu iznimno čisti i da su prije 20 godina, kad se počela baviti ovime, rezultati bili puno lošiji.

Zadnji uzorak uzet s tanjurića za sapun pokazao je da je na njemu 100.000 kolonija bakterija, no bar nema fekalnog onečišćenja. Na kraju, Kovaček me uvjerava da je sve to jedan tipičan stan jedne obitelji (osim one čaše za zube), ali ja nekako ipak znam da ću sljedećih par dana provesti u mahnitom čišćenju.