Dok punim gasom jurimo prema zalasku sunca, u pozadini svira soundtrack Crazy in love, a miris dugoočekivane avanture potpuno nas opija. Nema razmišljanja, grčevitog hvatanja za 'važne stvari' – prepuštamo se tijeku života, nema briga! Jurimo prema svijetu ljubavi i lakoće! Kad smo zaljubljeni, sve je tako lako! Putujemo na mekanim oblacima zanosa i grickamo ih kao šećernu vatu. Nosimo ružičaste naočale i sve je lijepo. Život odjednom itekako ima smisla. Cesta je i dalje široka, a mi jurimo i ne obazirući se na prometne znakove tipa 'ograničenje brzine' ili 'jelen na cesti'. Naravno da ne razmišljamo o jelenu kapitalcu, jer statistički gledano, nema šanse da se zabije u naš auto. Privlačnost otvorenog puta omogućava nam da zajedno iscrtamo kartu i istražimo sve vinske ceste.
'Da, dragi!'
Emocionalni Harley Davidson
Jurimo u brzini, zadovoljni smo! Odjednom, na horizontu, plavi se naplatna kućica. Malo se unervozimo. Kvragu kako deru cijenama! I znači li to da tu prestaje asfaltirana ceste s dva traka na kojoj se može pretjecati?
Iskeširamo kune i krećemo dalje, ali malo smo zbunjeni. Pred nama neke neutabane neravne stazice, nema putokaza. Naš emocionalni Harley Davidson nastavlja vožnju koja lagano postaje emocionalno iscrpljujuća.
'Imaš kartu?', pita on. 'Naravno da nemam!', ona nemoćno sliježe ramenima. 'Pa kako si mogla krenuti na put bez karte?', uzrujava se on. 'Mislila sam da ti znaš kuda idemo!', sikće ljuta ženica. 'Pa znam, ali treba mi smjer!', viče on. 'Srušit ćemo se u provaliju', vrišti ona i grčevito ga steže. On se nastoji osloboditi njenog čeličnog stiska. Postoje razni scenariji ove lude vožnje, kao što postoje i razna prijevozna sredstva. Mogli smo se, recimo, ukrcati na ljubavni brodić, ne razmišljajući o nadolazećim burama i olujama. Kad se jednom nasukamo na hridi naše gluposti, junak s početka priče histerično će nas upitati: 'A zašto nisi uzela pojas za spašavanje? Osjećam se kao u Survivoru, ali ti nisi Ava Karabatić!' 'Ne ja sam Ana Karenjina, zaljubljena žena koja je pristala krenuti u avanturu života! Ti si trebao ponijeti kartu, GPS, kompas, čamac na napuhavanje, padobran... Ti si muškarac, oslonac, zaštitnik, stup!'
Pogled bijesnog mužjaka samo dodatno uspali opasno nabrijanu atmosferu.
Život bez GPS-a
Često nam se čini da se budimo svjesni da smo se izgubili u pustinji, bez preciznih uputa kuda i kamo ići. Gledamo se kao dva stranca, a upitnici lelujaju poput aureole iznad naših glava. Možda smo upravo zbog učinkovitih navigacijskih naprava, koje nam se nude u svakodnevnom životu, izgubili pustolovni duh i želju da zajedničkim snagama pobijedimo krivine i uživamo u vožnji u koju smo se s tako puno avanturističkog duha upustili?
Kad se upustimo u avanturu zvanu ljubav, nema zemljopisne karte ni vodiča za preživljavanje. Kad volimo, onda volimo bez ikakvih uputa i pravila o tome kako bi to trebalo izgledati. Postoji samo put i dvoje ljudi koji nemaju nikakav plan, osim zajedničkog putovanja u nepoznato.
Rozi KugliŽenska posla
