Profesor psiologije, Anthony Bogaert, u svojoj knjizi Understanding Asexuality, obradio je nekoliko ključnih znanstvenih tvrdnji o toj temi, uključujući i zašto je aseksualnost toliko važna za razumijevanje šireg spektra ljudske seksualnosti.
Bogaert definira aseksualnost kao 'nedostatak seksualne privlačnosti' ili 'osjećaja žudnje' prema drugima. Prema njegovim procjenama, oko jedan posto opće populacije je aseksualno.
Važno je napomenuti kako kod aseksualnih osoba fizički sve funkcionira, ali pokazuju manju razinu seksualne želje.
"Aseksualne osobe manje maštaju od seksualnih. Naime, većina aseksualaca nikada nije zamišljala seks", kaže pofesor.
Međutim, zaminljivo je da velik broj aseksualaca masturbira, a najčešće to čine kako bi se oslobodili pritiska, a u nekim slučajevima i zato što sami sebe privlače.
Dok se celibat u mnogim religijama i tradicijama slavi kao vrlina, aseksualnost se danas često etiketira kao poremećaj. No, aseksualci obično ne pokazuju nikakve znakove invalidnosti niti stresa uzrokovanih svojim stanjem.
Upravo zbog toga spadaju u prikladnu kontrolnu skupinu za dijagnosticiranje stresa, riskantnog ponašanja i privremene neuračunjivosti, što naposlijetku može utjecati na drugu skupinu - seksualnu većinu.
Zanimljivo je i da mnoge aseksualne osobe žele biti u romantičnoj vezi, ali pri tom se misli na neseksualne aspekte ljubavne veze.
Ozy/Magazin.hr
