Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Trenutno imamo 64 ispovijesti u kategoriji Obitelj & djeca

Kako sam upoznala svoju biološku majku koju sam tražila godinama

Korisnik: sabina Vrijeme: 11:11 23.08.2016 Komentara

Posvojena sam kad mi je bilo samo 4 godine. Iskreno ne sjećam se toga samo znam da sam u jednom trenutku shvatila da imam novih dvoje ljudi u životu koji me jako vole. Koji su se odlučili brinuti za mene. Nakon završetka osnovne škole imala sam razgovor sa mamom i tatom koji su me posvojili i rekli su da je vrijeme da saznam pravu istinu. Toga se jako dobro sjećam. Moram priznati da nisam bila u velikom šoku. Bila sam zapravo zahvalna što su me uzeli. Znam da je možda teško nekima u tim godinama shvatiti što im se trenutno događa, ali meni je bilo sve jasno. Jedini problem je bio što mi se kasnije kroz godine počelo vrtjeti po glavi zašto me prava majka ostavila. Zašto joj se nisam svidjela ili možda je bio neki drugi problem. Jedamput sam razgovarala sa svojim roditeljima o tome, ali nisu puno o tome htjeli pričati valjda da me zaštite. Ali nisam bila mirna i odlučila sam saznati istinu. Sama. Sa svojih 20 godina. Nitko nije znao samo ja. Moram priznati da je to bio mukotrpni proces. Ne samo zbog dokumentacije nego kako ću se ponašati kada je pronađem. Što ću joj reći? što će ona meni reći? Da li će sve to proći uredu? Hrpu pitanja, a premalo pravih odgovora. Nisam odustala i tražila sam dok je nisam našla. Prošlo je 4 godine dok nisam saznala tko je ona. Prvo sam gledala da li ima kakvih slika na internetu da vidim kako izgleda pa možda lakše shvatim kakava je osoba prije nego se javim. Ali nije bilo ničega. Samo njezin broj i adresa. Otišla sam do te ulice poslije faksa pogledati kako izgleda kvart. Ali sve to mi nije koristilo kad nisam znala kako izgleda.

Nakon par tjedana sam joj se javila. Jooooj. Kakava trema neopisiva. Javio se stariji glas i nisam mogla pričati. I tako par sekundi koje su trajale vječnost. Kad sam skupila hrabrost rekla sam ovdje tvoja kćer. Onda je ona ostala šutiti. Čulo se u pozadini da je počela plakati. Prestrašan trenutak. Vjerujte mi. Nešto preteško za doživjeti. Nekako smo ona i ja skupile hrabrost i počele razgovarati. Moram priznati da sam imala toliku tremu da se ne sjećam točno razgovora. Ali počele smo pričati. Ono kako si i takve stvari. Kao da se nismo vidle par tjedana, a ne cijeli život. I dogovorile smo da se vidimo. Trajalo je mjesec dana da skupimo i jedna i druga hrabrost i da se nađemo. Kad smo se našle plakale smo. Sreća ili tuga, ne znam više.

I sad dolazi onaj dio kad sam ju pitala zašto me ostavila da me drugi posvoje. Da li me nije voljela? Kad mi je rekla razlog odmah sam joj oprostila. Bilo je priznajem, u meni, u dubini neka vrsta mržnje, ali sve sam joj oprostila. Rekla mi je da kad me dobila otac je nestao i nikad ga više nije vidjela, a ona nije mogla financijski me uzdržavati i da mi nije mogla kupiti hranu. Ma ništa. I da radi moga zdravlja i uvjeta života me dala na posvajanje. Da me nije mogle gledati da budem gladna. I da joj je to bio najgori dan u životu kad me ostavila i da svaki dan se zbog toga mrzi. I htjela je puno puta doći do mene, ali kasnije nije htjela uvoditi zbrku u moj život. Što da vam kažem sve sam joj oprostila. Kako nekoga mrziti kada shvatite da je to sve na kraju napravio iz ljubavi. Da vas voli najviše na svijetu. Da bi napravio sve za vas, ali nije imao mogućnosti.

Viđamo se sad par puta mjesečno i rekla sam svojim roditeljima nakon upoznavanja. Bili su potpuno ok radi toga i rekli su da imam pravo znati ako je to moja želja. Mislila sam da će se ljutiti, ali nisu. Rekla sam im i to je istina oni su moji roditelji i njih volim najviše na svijetu što su mi dali šansu za kvalitenim životom i ljubavlju. I oni to znaju i to mi je najbitnije. Naravno zavoljela sam svoju pravu majku i vjerujem da sam na karju napravila dobru stvar.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr