Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Trenutno imamo 106 ispovijesti u kategoriji Ljubav & intima

Moj dečko je konobar, počelo mi je to smetati i ne znam kaj da sad radim

Korisnik: Anamarija Vrijeme: 17:51 16.06.2016 Komentara

Već dugo hodam s Danijelom. Upoznali smo se dok je radio kao konobar u bircu prekoputa moje srednje škole. Bože moj, kada samo pomislim koliko sam puta markirala nastavu samo kako bih visila kod njega i gledala u njegove snažne istetovirane ruke kako nose tacnu. On je mene primijetio tek tamo negdje u trećem razredu, kada su mi sise narasle, ali od onda nije odvajao pogled od mene.

Naš prvi neki ozbiljniji kontakt bio je kada sam jedan dan poslije škole otišla s frendom iz paralelnog razreda kod njega na cugu. Odmah sam vidjela da je ljubomoran. Cijelo vrijeme je neš dobacivao tom mom frendu i pokušavao ga poniziti. Prvo ga je pustio da ga dugo doziva prije nego što je došao, a onda ga je cimao s narudžbama. Kaj kog bi moj frend naručio, on bi mu rekao da nema, a pristao mu je tek donijeti Žuju kada je ovaj ostao bez izbora. Meni je to bilo baš slatko… Kada sam otišla na WC on je krenuo za mnom i pitao me što radim s ovim jazavcem. Baš je tako tekao: “ovim jazavcem”. Ne sjećam se ni dal sam mu nešto odgovorila, a već mi je bio uvalio jezik u usta. Ljubili smo se tako minutu, možda dvije, a on je onda otkopčao šlic i izvukao svoj pimpek. Bio je prekrasan. Prvi koji sam u životu vidjela i odmah tako lijep primjerak. Uzela sam ga u ruku i navlačila ga neko vrijeme gore-dolje, a onda smo čuli da netko ide prema WC-u i brzo se razdvojili.

Do kraja te kave s frendom nisam mogla sakriti svoj blesavi osmijeh s lica, a on jadničak je mislio da je to zbog njega i kasnije mi je slao neke poruke kako bi trebali ponoviti tu cugu, ali u nekom drugom kafiću jer mu se ovdje konobar nije svidio.

U tom trenutku, ja sam bila u ostavi kafića nakon zatvaranja i dovršavala sam posao koji sam nešto ranije u WC-u započela.

Od tada je, međutim, prošlo već sedam godina i koliko god mi je onda bilo kul i fora što je on konobar, te što je radio u nekim od najboljih mjesta u gradu u koje sam ja zahvaljujući njemu uvijek mogla ući, sada mi je to postalo nekako jadno.

Ja sam u međuvremenu završila faks, nedavno sam se i zaposlila, te upoznala hrpu novih i zanimljivih ljudi koji u životu rade nešto drugo od običnog i prostog nošenja pića drugima. Tek sada sam shvatila koliko je zapravo to ponižavajuće… Neki tamo balavci ga šalju po piće, mijenja im pepeljare i čisti nered za njima. Psima donosi vodu, a neke glupače mu vraćaju kave jer nisu zadovoljne kako ih je napravio ili koliko je mlijeka u njih stavio. On sve to, naravno, šutke mora podnositi i poput nekog sluge ispunjavati im sve želje.

Jedna glupača, sjećam se, neki dan ga je tražila da joj skokne do pekare po buhtlu, a on je poput nekog psića odjurio po nju, u jesto da je tu lijenu glupaču poslao u neku stvar. Pa zar želim da je moj muškarac takav potrčko, zapitala sam se mnogo puta u posljednje vrijeme, a odgovor je uvijek isti: ne!

Uostalom, više ni njemu nisu 23, s trideset godina na grbači to i nije neko fora zanimanje. Pogotovo nije fora kada smo u nekom većem društvu, pa ga neki moji prijatelji ili rodbina pita čime se bavi, o moj Bože, svaki put se zacrvenim od srama.

Nedavno je ponovno promijenio poslodavca. Počeo je raditi u jednom lokalu samom centru grada i kako mi je to na putu prema kući poslije posla, skoro svaki dan navratim. Nije da mi se da, ali ne želim se kasnije prepirati oko toga što nisam došla. Lakše mi je odraditi tih petnaestak minuta tamo i onda sam mirna cijeli dan…

Ljudi koji su navraćali u ovaj birc bili su uglavnom neki poslovnjaci i stariji ljudi, ali često je dolazio i neki mlađi lik. Njemu je oko 26 godina i bavi se nekim vidom umjetnosti. Nešto piše ili snima, a možda čak i oboje. Jako dobro izgleda pa bi moglo biti i da glumi, a kako mi je Danijel rekao, lik je i jako duhovit. Stalno baca neke dobre fore, uvijek je dobro raspoložen i upućen u sve što se događa. Zavoljeli su ga čak i gazda i gazdarica tog lokala, pa često i sjede s njim. Danijel mi ga je toliko nahvalio, te svaki dan o njemu priča, da sam u jednom trenutku pomislila da se čak i on zaljubio u njega. Ja sam par puta bila prisutna dok je on bio u lokalu i uvijek bi me kulturno pozdravio, malo popričao sa mnom i našalio se na Danijelov račun. Često bi me čak pitao i da li sam još uvijek s Danijelom, te zašto tratim mladost, a moj dečko umjesto da se naljuti na to bi se samo smijao.

Pa koliko se možeš poniziti za te tri kune koliko ti ostavi bakšiša, pitala sam se, ali uvijek sam se bojala odgovora na to pitanje.

Toliko mi ga je hvalio da sam se u jednom trenutku i ja malo zacopala u njega. Danijel mu je, da nije ni svjestan toga, napravio najbolju moguću reklamu i obavio cijeli posao udvaranja umjesto njega.

Iz tog razloga sam često, dok bi vodili ljubav, mislila na njega, a nisam sigurna ni da moj Danijel nije činio isto.

Onih petnaestak minuta koliko sam provodila u tome kafiću svaki dan odjedanput je postalo nekoliko sati. Sjedila bih tamo sve dok on ne dođe, a onda bih uvijek s njim izašla na cigaretu ispred jer se unutra nije smjelo pušiti. Tih par minuta dok mi čik ne izgori, postali su vrhunac moga dana. Zbilja je bio šarmantan i postalo m je jasno kako ih je sve opčinio, a uz sve to izgledao je i jako dobro. Nešto između Erica Bane i Mickey Rorkea… Prava muškarčina kakve su nekoć bile, a koja ne nosi kolače drugima kada oni pucketaju prstima.

U jednoj od takvih epizoda ispred kafića, on se opet našalio na temu da tratim mladost s Danijelom, a ja sam mu po prvi puta malo odškrinula vrata da mi pokuša uletiti. Rekla sam mu da znam i da samo čekam da nešto bolje naiđa, a na što je on brzo odgovorio da je nešto bolje možda već tu. Dugo smo se zagledali jedno drugome u oči i to je bio početak…

Još istu večer počeli smo se dopisivati preko Facebooka i ja sam se oduševila njegovim vokabularom i pravopisem. Ovaj moj izuzev narudžbe ništa drugo ne zna zapisati, a i u tome često griješi. Facebook profil od ovoga mladog umjetnika je pun nekih zanimljivih stvari, duhovitih komentara i dopisivanja s i teligentnim ljudima, a na profilu od mog dečka samo Barcelonin grb i nekoliko ljubavnih izjava upućenih malom Messiju.

Razlika između njih dvojice je, već i na ovaj prvi površni pogled, bila drastična.

Od tada se skoro pa svakodnevno nalazimo u njegovom stanu, a iz kojega se vidi Danijelov birc. Tu smo uvijek kada je Danijel u smjeni, pa ga često i gledamo dok cugamo neko dobro vino i smijemo se kako jurca po terasi poput nekog mladog majmunčića. Baš ga je tako nazvao:”Mladim majmunčićem!”.

Skoro sam crkla od smijeha…

Zna se dogoditi da po nekoliko sati vodi o ljubav, a onda se s razlikom od par minuta oboje spustimo na cugu dolje i pravimo se kao da smo se tek sreli. Još uvijek nisam prekinula s Danijelom jer ne znam da li ovaj drugi ima neke ozbiljnije namjere sa mnom ili sam mu ja samo jedna od mnogih, ali mi je trenutno svejedno. Uživam u ovom nekom novom svijetu kojemu do sada nisam imala pristup, a jedino m Danijela bude malo žao kada opet nešto pohvali ovoga, ni ne sluteći u čemu je još dobar, a o tome bih mu upravo ja mogla mnogo toga ispričati.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr