Iskreno neda mi se ići, a nije mi ni puno stalo do pogreba svoje familije i svojih prijatelja i svi misle da sam šupak zbog toga. Zapravo ne želim biti u takvom okruženju kad su pogrebi i onda se samo jednostavno pokupim i odem doma. Moja obitelj misli da sam užasan i da mi nije stalo do nikoga.
I moje mišljenje je da me ne razumiju jer želim u svojoj glavi imati sliku čovjeka koji je umro u lijepim sjećanjima, a ovo me sve zapravo dosta deprimira.
Moja obitelj me ne shvaća, a ni ne znam da li sam stvarno u krivu.
Imaš komentar?