Trenutno imamo 26 ispovijesti u kategoriji Bizarno & paranormalno

Neobicni posjetitelji

Korisnik: Nikolina Vrijeme: 19:43 02.09.2016 Komentara

Za pocetak, lijepi pozdrav svima.
Imam nesto sto zelim podijeliti sa vama, nesto za sto cete misliti da je laz,scena iz filma ili cista izmisljotina samo da privuce paznju. Ovo sto cu vam reci je istina, stvar na koju nisam bila spremna ali se dogodila iznenada pa i ostavila me godinama s velikim upitnikom nad glavom pitajuci se sto se zaista dogodilo. Pa, krenimo.

Bilo je to prije 10 godina prije nego sam krenula u srednju skolu. Bilo smo na moru dva tjedna i uzivali smo. Iznajmili smo kucu, gornji kat u Bibinjama. Bilo nam je predivno, u ta dva tjedna sam pocrnila vise nego inace. Razmisljala sam kako ce mi biti u srednjoj skoli, taman sam navrsila 15 rodendan i bila me malo trema radi upisa. Zadnji dan na moru smo se posteno iskupali, iz nekog razloga tata je rekao da navecer krecemo prema doma. Kako je lagano padao mrak, otisla sam na balkon da jos jednom pogledam prema moru. Tamo u daljini vidjelo se da se sprema neko nevrijeme,ali nekako ti oblaci bili su cudni. Nije ih bilo puno, vec samo jedan daleko nasred mora, onako crno siv, kao da je imao neke udubine. Rekla sam sama sebi da izgleda mi nekako jezivo. Konacno smo spakirali stvari i krenuli predvecer onako dok je sunce jos bilo na zalasku. Na putu doma smo stali na nekome odmoristu i jeli sendvice. Opet smo spazili taj cudan oblak iz kojeg je sijevalo. Bio je veliki ali samo taj jedan je bio. Na trenutak mi se ucinilo kao da nas prati. Pocela sam si umisljati da stavrno gledam previse horor filmova. Malo po malo i eto nas u Zagrebu i oko 1h ujutro konacno smo stigli doma. Inace zivimo u okolici Zagreba na selu. Iduci dan kada sam se probudila je vrijeme bilo cudno. Sve je bilo zuto zbog tih oblaka natmurenih. Jos to nisam dozivjela. Tu vecer se desilo nesto kao iz horor filma. Svi su vec otisli leci a ja sam se legla kraj svoga tate i zajedno smo gledali Spielbergov film Bliski susreti trece vrste. Spazila sam da je on zaspao ali usudila sam se dalje ga gledati. Pocelo mi se lagano spavati i ugasila sam tv a zadnja scena na tom filmu je bila kada je maleno dijete oteo nlo. Grozno rekoh, sada cu imati uzasne nocne more. Krenem ja prema sobi leci u svoj krevet. Moja mama je tu noc otisla u moj krevet jer nije mogla spavati od tva. Legnem ja kraj nje i nesto mi kroz prozor uhvati pogled. Zagledah se u te oblake i na tren mi se ucini da neko svjetlo putuje kroz oblake prema nasoj kuci. Kao da sam vec bila u nekome transu, nisam mogla skrenuti pogled s prozora. No cinilo mi se da netko stoji ispred njega i gleda ravno u mene. Odlucih se malo opustiti misleci da sam pod dojmom filma i zaklopih oci. Moja mama tada vrisne i potrci na terasu gdje je spavao moj tata. To me prepalo jer sam skuzila da je nesto sijevnulo i mislila sam da ce grom puknuti u nasu kucu. No nije bilo zvuka, ja otvorim oci i skuzim da neko svijetlo bljesti mi kroz prozor koji je bio iznad moje glave. Kao iz topa skocim na sestru s kojom sam dijelila tada sobu i vristim da je nlo iznad nam kuce. Bome je bio i to vise njih. Mi vristimo, a decki spokojno spavaju u drugoj sobi nista ne sluteci. Potrcale smo na terasu do moje mame i odmaknemo zavjesu, ugledamo tatu kako vani stoji ispred kuce i kriza se. Usudila sam se otrcati van do njega dok su mama i sestra ukipljeno stajale u kuci. Pokazivao mi je gdje je nlo. Bilo ih je troje sa svake strane kuce ali tako je bio mrak vani a tada nismo imali rasvjetu pa sam ih jedva vidjela. Bili su u obliku cilindra i to iznad susjedine kuce, stvarno jako nisko. I ja sam se pocela moliti da nas ne uzmu i ne povrijede ako to misle uciniti. Obuzeo me neki spokoj, ne znam zasto ali osjecala sam da se ne trebam bojati. Mama i sestra su jedva izasle iz kuce i dalje izbezumljene ne razumijeci sto se desava.Citavo to vrijeme bila je kao neka mala oluja. Otisli smo konacno unutra u kucu jer se sve smirilo i utihnulo. Stari je slikao sve mobom ali skoro pa nis se nije vidjelo zbog mraka. Sokirani jedva smo zaspali tu noc. Iduci dan kada smo sestra i ja ostale same u kuci je bila opet neka oluja, pljustalo je i puhao je takop jaki vjetar da je otkinuo vrh susjedovog bora i bacio ga daleko u vinograd koji se od neceg meni nepojmljivog svinuo do tla. Znaci vinograd je bio svinuti skupa sa onim zicama na tlu. Neka jeza me i dalje spopadala. Nakon sto je nevrijeme stalo imala sam osjecaj da su ONI otisli. Nije vise bilo onih turnih oblaka. Ova prica me i dalje uzasava jer ne znam sto je tocno to sve bilo. Bila sam istovremeno uzasnuta ali i sretna jer sam dozivjela takvo sto. Ipak nismo sami mi se cini.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr