Kada se spomene logoped, većina ljudi prvo pomisli na ljude koji se bave poremećajima u izgovoru. No logopedija je znanstvena disciplina koja se bavi širokim spektrom poremećaja u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji, a za koje su danas, zahvaljujući novim stručnim spoznajama, razvijene različite metode dijagnostike i terapije koje mogu znatno utjecati na podizanje kvalitete života. Istovremeno, različita istraživanja pokazuju da se suočavamo sa sve većim brojem poremećaja jezično-govorne komunikacije kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Kako se to objašnjava i čime se sve bave logopedi, pitamo mag. logopedije Emu Babić iz Poliklinike Aviva.
„Logopedi su stručnjaci koji se bave prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja verbalne ili neverbalne komunikacije i svih poremećaja oralno-laringealnih funkcija kod osoba svih dobnih skupina. To podrazumijeva rad s jezičnim i komunikacijskim poremećajima, poremećajima izgovora, glasa, rezonancije, hranjenja i gutanja, motoričkim govornim poremećajima, specifičnim poremećajima učenja, oštećenjima sluha i drugo. Spomenute teškoće mogu se javiti i u kasnijoj dobi, kod djece predškolske i školske dobi, adolescenata, ali nerijetko i kod odraslih osoba“, objašnjava mag. logopedije Ema Babić.
„Kada govorimo o odraslim osobama, potreba za logopedskom terapijom može se javiti kod različitih vrsta neuroloških poremećaja, primjerice moždanog udara, nadalje kod pacijenata koji su operirali karcinom u području glave ili vrata zbog kojeg su im narušene govorno-glasovne sposobnosti ili sposobnost gutanja. Drugim riječima, logopedija pokriva vrlo, vrlo široki spektar teškoća kod djece i kod odraslih osoba“, objašnjava naša sugovornica.
Povezanost poremećaja jezično-govornog razvoja i tehnologije
„Što se tiče porasta poremećaja jezično-govorne komunikacije, postoje istraživanja koja pokazuju da se u posljednjih dvadesetak godina broj razvojnih jezično-govornih poremećaja i komunikacijskih poteškoća utrostručio. Ono što je sigurno povezano s tim trendom je napredak u medicini i medicinskoj tehnologiji, što nam ustvari smanjuje mortalitet kod neurorizične djece. Mi imamo sve veći broj neurorizične djece koja danas, srećom, zahvaljujući napretku u medicini, uspješno preživljavaju taj prvi period. Međutim, samim time, neurorizičnost često dovodi do velikog rizika za pojavu određenih jezično-govornih teškoća u kasnijem razvoju“, objašnjava mag. logopedije Babić. „Isto tako, vidljivo je da se u posljednjih dvadeset godina promijenilo okruženje u kojem djeca odrastaju. Promijenili su se i zahtjevi prema djeci, mijenjaju se odgoj i obrazovanje, tu je i sveprisutna tehnologija i ekrani kojima smo stalno okruženi, a koji već pokazuju negativne posljedice, sve je to novo područje u kojem je i roditeljima teško manevrirati i snalaziti se… Roditelji istovremeno kod djeteta žele poticati uredan razvoj jezičnih i govornih vještina bez ekrana, a da ga istovremeno ne zakinu za tu tehnologiju s kojom moraju biti upoznati u kasnijoj dobi i u tome im je često teško pronaći pravi balans“, objašnjava mag. logopedije Babić.
„U svakom slučaju, o tom danas vrlo aktualnom pitanju stav je logopeda da djeca do druge godine života ne bi trebala imati pristup ekranima, mobitelima, tabletima i sličnim uređajima, a u dobi od 2 do 4 godine treba ograničiti izloženost na maksimalno jedan sat dnevno te birati sadržaj koji je primjeren njihovoj dobi. To je ono što i mi i roditelji učimo, kako i na koji način svu tu dostupnu tehnologiju iskoristiti u svrhu poticanja dječjeg razvoja“, upozorava.
Koliko su nam u Hrvatskoj dostupne usluge logopeda?
Česta tema medija je da je potreba za logopedima u Hrvatskoj sve veća, a da je logopeda sve manje i manje. Koliko je to točno, jesu li našim građanima dovoljno dostupne usluge logopeda?
„Ne bih se složila s tvrdnjom da je logopeda sve manje. Naprotiv, sve ih je više i bit će ih sve više, a tome svjedoči i činjenica da su se kvote za upis na studij Logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu povećavale u nekoliko navrata, a otvoren je i studij Logopedije u Rijeci. Međutim, sve je veća potreba za stručnjacima logopedije, veliki je broj radnih mjesta na kojima bi se mogli zaposliti i sve je veća potražnja za stručnjacima tog profila. Naime, logopedi su neophodni i rade u nekoliko različitih sustava, od sustava zdravstva, sustava socijalne skrbi, odgojno-obrazovnih sustava, privatnih djelatnosti, različitih neprofitnih organizacija i tako dalje. I naravno, logopedi rade u različitim istraživačkim centrima kao istraživači i znanstvenici“, objašnjava.
„Dakle, različite ustanove za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, zdravstvene ustanove i ustanove za mentalno zdravlje, te svi stručnjaci koji rade u njima danas prepoznaju korist i pomoć logopeda u svojem radu i zato se potražnja za logopedima mnogostruko povećala. Vjerojatno je to razlogom što postoje duge liste čekanja i što je ponekad teško doći na red, jednostavno je potražnja za uslugama logopeda prevelika“, dodaje.
Kada već pričamo o tome gdje sve rade logopedi, možda bi bilo dobro malo pobliže objasniti i što sve podrazumijeva rad logopeda. Već smo naveli da se logopedi bave prevencijom, otkrivanjem, definiranjem, dijagnosticiranjem i tretmanom svih poremećaja verbalne ili neverbalne komunikacije. Što to ustvari znači, kakvi su to konkretni poremećaji i kako to izgleda u praksi?
„Pod tim podrazumijevamo cjeloviti jezično-govorni razvoj od najranije dobi djeteta. Isto tako, rad logopeda obuhvaća i različite poremećaje oralno-laringealnih funkcija kod osoba svih uzrasta. Međutim, treba istaknuti da posao logopeda, kada govorimo o radu s djecom, ne obuhvaća samo govorni jezik, nego i područje receptivnog jezika i čitav niz komunikacijskih sposobnosti, a u kasnijim fazama paralelno se povećava područje koje može zahtijevati stručnu pomoć logopeda. Primjerice, kada dijete krene u školu, mogu se pojaviti teškoće čitanja i pisanja, te su i to slučajevi u kojima je potrebna intervencija i pomoć logopeda“, objašnjava.
Kako vam vaše dijete može poručiti da je vrijeme za posjet logopedu?
„U prosjeku, prva riječ se javlja oko godine dana, a dijete počinje slagati dvočlane oko druge godine života. I prije tog razdoblja dijete koristi različite neverbalne metode za komunikaciju s okolinom poput kontakta očima, mimike i ekspresije lica, gestikulacije i dr. Drugim riječima, već u toj fazi razvoja može se primijetiti ako postoje određena kašnjenja ili odstupanja u pravilnom razvoju. Primjerice, to može biti situacija u kojoj dijete uopće ne reagira na ljudsku komunikaciju, ne zanima ga ljudski govor i zvukovi koje ljudi proizvode i tome slično. Tu još može biti prisutan i veliki broj simptoma koje će čak i roditelji teško uočiti, pogotovo ako se radi o prvom djetetu, zato je uvijek bolje kod sumnje na teškoće doći na procjenu kod logopeda koji će vidjeti postoje li stvarno neka odstupanja ili kašnjenja u razvoju koja zahtijevaju stručno poticanje ili je razvoj uredan. Zato postoje stručnjaci koji će detaljno analizirati dijete, njegov način komunikacije i dati objektivnu procjenu“, ističe naša sugovornica.
U tom kontekstu još uvijek čujemo da se ponekad koriste izrazi poput onoga da je dijete „lijeno govoriti“ te da tako ljudi opravdavaju kašnjenje u jezičnom razvoju te izbjegavaju odlazak kod logopeda. Što mislite o tome?
Djeca koja su lijeni govornici – istina ili mit?
„Da, nažalost, to je izraz koji je još uvijek čest u Hrvatskoj, koji često čujemo. Činjenica jest da u prosjeku djevojčice u tom ranom stadiju razvoja jezičnih vještina napreduju brže od dječaka, ali nakon otprilike četiri godine starosti više ne bi trebalo biti razlike. Ono što je vrlo važno shvatiti jest da od sve djece koja pokazuju znakove kašnjenja u prvim godinama, njih čak 40 posto će i dalje imati jezične poteškoće i nakon treće godine. To su djeca koja će biti kategorizirana kao djeca s razvojnim jezičnim poremećajem. Preostalih 60 posto djece će prevladati te jezične poteškoće. Tako da, zaista jest važno doći na vrijeme kod logopeda i napraviti stručnu procjenu i vidjeti je li potrebno napraviti određeno sustavno poticanje ili je to vrsta kašnjenja koja će se uz samo malo dodatnog poticanja nadvladati i kroz koje će djeca uhvatiti korak sa svojim vršnjacima“, objašnjava.
„Također, ovdje je vrlo važno razumjeti da djeca koja u svojim prvim godinama pokazuju jezično-govorna razvojna kašnjenja često imaju recidive. Drugim riječima, u školskoj dobi, kada se susretnu sa savladavanjem čitanja i pisanja, kod njih se ponovno mogu javiti određene teškoće. Zato je važno da ta djeca budu pod nadzorom logopeda koji će pratiti njihov napredak i razvoj. Logopedi se i dalje pridržavaju zlatnog pravila – bolje prije nego kasnije“, istaknula je mag. logopedije Babić.
„U svakom slučaju, djeca bi do pet i pol godina života morala imati urednu artikulaciju svih glasova hrvatskog jezika, a ako to nije slučaj, dijete se mora uključiti u terapiju s logopedom odmah u vrtićkoj dobi“, dodaje.
Naglasak na interdisciplinarnom i konzilijarnom pristupu
Kada razgovaramo što sve Odjel logopedije radi u Poliklinici Aviva, važno je naglasiti da osim intenzivnog rada s djecom na razvoju jezično-govornih vještina, podjednako su usredotočeni na mnogo širi spektar koji obuhvaća logopedija. Naime, naša sugovornica mag. logopedije Ema Babić je po završetku studija Logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu nekoliko godina radila kao stručni suradnik u osnovnoj školi s djecom s jezično-govornim poremećajima i poremećajima čitanja, pisanja i računanja.
Nakon stečenog iskustva u radu s djecom 2018. godine počinje raditi kao klinički logoped na Odjelu za fonijatriju Klinike za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Radom na Klinici širi područje svoje djelatnosti i stječe veliko iskustvo u radu na rehabilitaciji poremećaja glasa, govora, orofacijalne pokretljivosti, hranjenja i gutanja kod odraslih i djece. Dodatno se educira za rad s djecom rođenom s rascjepom nepca te za rehabilitaciju govora i gutanja kod bolesnika nakon kirurškog liječenja karcinoma glave i vrata. Zanima nas kako u praksi izgleda taj dio njezinog poziva.
„Kako je riječ o djeci dojenačke dobi“, objašnjava mag. logopedije Babić, „takav rad podrazumijeva prvenstveno savjetovanje i edukaciju roditelja o razvoju i pokretljivosti orofacijalne muskulature s ciljem preveniranja i smanjenja mogućih teškoća s razvojem jezika, govora, hranjenja i gutanja. U radu s djecom izuzetno nam je važna dobra suradnja s pedijatrima. Ovdje u Poliklinici Aviva imamo i pedijatrijsku ambulantu u kojoj radi kolegica, dr. med. Pavica Mojzeš-Wagenhofer, specijalistica pedijatrije s velikim iskustvom u radu s djecom. Takav interdisciplinaran pristup u koji je uključen i liječnik pedijatar nam je izuzetno bitan kod praćenja cjelokupnog razvoja i na taj način postižemo najbolje rezultate u radu jer nam omogućava pravoremeno uočavanje teškoća i uključivanje djeteta u logopedski ili liječnički tretman“, pojašnjava mag. Babić.
Odjel pedijatrije u Poliklinici Aviva pruža niz medicinskih usluga iz različitih područja pedijatrije, od opće pedijatrije pa sve do dijagnostike i liječenja specijaliziranih područja kao što su nefrologija (koja se odnosi dijagnostiku i liječenje anomalija mokraćnog sustava), gastroenterologija, pulmologija, psihijatrija i logopedija, i to za najmlađe pacijente od dojenačke dobi pa sve do adolescenata.
Što sve mogu roditelji raditi kod kuće da osiguraju djetetov uredan jezični razvoj?
„Za uredan jezični razvoj djeteta najvažnija je česta i redovna komunikacija s djetetom u svim svakodnevnim situacijama, a naročito tijekom igre. Komunikacija roditelja s djetetom treba biti prirodna i mora pratiti interese djeteta, važno je razgovarati o stvarima s kojima se dijete igra i uključivati se u igru s njima, prepričavati događaje, postavljati pitanja, komentirati situacije u kojima se dijete nalazi, čitati i prepričavati slikovnice, jednostavno – poticati dijete na razgovor“, kaže.
„Roditelj je najvažniji dio terapijskog tima“
„Komunikaciju treba razvijati od najranije dobi. Primjerice, kada dijete brblja, mi mu uzvraćamo tako da dijete odmah počinje shvaćati da će vokalizacijom dobiti pozornost i povratnu informaciju i shvatit će taj uzročno posljedični odnos u komunikaciji. Naravno, što je dijete veće, verbalizacija postaje kompleksnija, ali u svakoj fazi aktivna igra, sudjelovanje u igri i komunikacija s djetetom imaju veliku ulogu u njegovom jezičnom razvoju“, objašnjava.
„U slučaju da je dijete već uključeno u terapiju s logopedom, tu je isto tako nezaobilazna uloga roditelja i zaista, roditelj je najvažniji dio terapijskog tima. Nije dovoljno da dijete samo dolazi na tjednoj bazi kod logopeda, nego je zaista važno da se roditelj informira o tome što se radilo na satu s logopedom i da potom kod kuće implementira sve te načine poticanja i nove vještine koje logoped razvija s djetetom tijekom terapije. Ipak je roditelj taj koji najviše vremena provodi s djetetom, ima najviše mogućnosti da na svim ciljanim vještinama radi s djetetom u svakodnevici stoga je izuzetno važna dobra suradnja između roditelja i logopeda kao terapeuta“, ističe mag. Babić.
Kako izgleda prvi pregled logopeda i sama terapija kod logopeda? „Od prvog pregleda djeteta pa nadalje, sve aktivnosti kod logopeda se oblikuju kroz igru, a s malom djecom su intenzivno uključeni i roditelji. Prvi pregled se sastoji od razgovora s roditeljima i procjene djetetovih komunikacijskih i jezično-govornih vještina i sposobnosti. Jako je važno da nam roditelji daju sve informacije i zato se roditelji trebaju pripremiti na veliki broj pitanja koja se odnose na cjelokupnu anamnezu djeteta, tijek same trudnoće, poroda, ranog psihomotornog razvoja djeteta, jer sve te informacije mogu biti itekako važne za ispravnu dijagnostiku i određivanje pravilne terapije“, naglašava mag. Babić. „U svemu tome najvažnije je da roditelj ima povjerenja u terapeuta logopeda. Tu je na nama logopedima da roditeljima prenesemo sve informacije, educiramo roditelje, objasnimo koje su jake strane djeteta, a na kojima treba raditi. Kada tako uspostavite povjerenje i dobru komunikaciju s roditeljima, tek tada imate temelj za kvalitetnu terapiju jer, u konačnici, sve to zajednički radimo za dobrobit djeteta“, dodaje naša sugovornica.
Kod logopeda idu i odrasli – kako sve logopedi pomažu u podizanju kvalitete života
Kao što smo već i naveli, usluge i terapija kod logopeda nerijetko su potrebni i odraslim osobama. S obzirom na specijalizaciju u KBC-u Zagreb, osim s djecom s poteškoćama u jezično-govornom razvoju, mag. logopedije Ema Babić u Poliklinici Aviva radi i s odraslima s poremećajima glasa i rezonancije te u rehabilitaciji govora, glasa i gutanja nakon kirurškog liječenja tumora u području glave i vrata. Zanimljivo je i to da je Poliklinika Aviva jedna od rijetkih privatnih ustanova u Hrvatskoj koja nudi ovakav tip logopedskih usluga pacijentima kojima je logopedska terapija potrebna uslijed takvih ORL zahvata.
„Kod ove vrste kirurških zahvata često dolazi do značajne promjene anatomskih struktura ili se ne može izbjeći oštećenje živaca neophodnih za normalne funkcije struktura usta, ždrijela i grkljana pa je terapija kod logopeda nužna za povratak normalnih funkcija gutanja, žvakanja i govora“, pojašnjava.
Također, logopedska terapija važna je i kod paralize glasnica, stanja koje se može pojaviti kod odraslih osoba iz različitih razloga, ali u osnovi riječ je o bolesti ili ozljedi živca koji regulira pokrete glasnica, takozvanog povratnog živca (lat. nervus recurrens). Paraliza uzrokuje probleme s disanjem, gutanjem i glasom. „Kod paralize glasnica glas postaje promukao i šuman, gubi na snazi, osoba često gubi dah i zapuhuje se. Sve navedeno dovodi do zamora, otežanog govora i otežane komunikacije. Kod takvih pacijenata terapija kod logopeda sastoji se od vježbi disanja, vježbi gutanja i vježbi fonacije uz manualni pritisak kojim približavamo pokretnu glasnicu onoj glasnici koja je paralizirana“, objašnjava. Takva terapija mora biti intenzivna i mora se svakodnevno provoditi i kod kuće jer je cilj da se takvim vježbama što prije vrati glas i olakšaju disanje i gutanje, dodaje.
Logopedska terapija za odrasle može uključivati i vježbe pred ogledalom koje se provode kod problema s gutanjem, problemima s pokretljivošću orofacijalne muskulature ili problemima s glasom. U tim slučajevima, kada je narušena funkcija muskulature koja sudjeluje u proizvodnji glasa i govora, osoba se gleda u ogledalu kako bi bila sigurna da vježbe izvodi na pravilan način i u pravilnom položaju kako bi te vježbe mogla ispravno provoditi kod kuće.
Poremećaji glasa u odrasloj dobi – kako si pomoći?
Kod odraslih, uz već spomenute poremećaje govora i gutanja, koji se mogu pojaviti uslijed kirurških liječenja glave i vrata ili neuroloških bolesti, glasovne poteškoće i poteškoće s gutanjem mogu se javiti i kod drugih zdravstvenih problema kao što su gastroezofagealni ili laringofaringealni refluks. „Kod potonjih, kada kod pacijenata dolazi do vraćanja želučanog sadržaja u grlo, pacijenti mogu imati problema s gutanjem, ali i s glasom jer želučana kiselina može oštetiti sluznicu pa i ova stanja zahtijevaju terapiju kod logopeda ukoliko dovedu do prenapete i nepravilne uporabe glasa. Općenito govoreći, kod svih tih stanja, bez obzira jesu li poteškoće u glasovno-govornim funkcijama povezane s neurološkim smetnjama, bolestima ORL-a ili gastroenterološkim bolestima, uvijek je izuzetno važna suradnja s liječnicima specijaliziranim za konkretno područje. Zato ovdje u Poliklinici Aviva stavljamo naglasak na konzilijarni specijalistički pristup, dogovor i savjetovanje sa specijalistima i praćenje napretka terapije kod svih naših pacijenata“, ističe mag. Babić.
„No nije uvijek objektivno dijagnosticirana bolest uzrok problema. Javljaju nam se i odrasli pacijenti koji tijekom određenog razdoblja primjećuju dugotrajni glasovni zamor i pad kvalitete ili funkcije glasa, lako promuknu i sve to dovodi do toga da ne mogu raditi svoj posao na pravilan način. Često to mogu biti elitni vokalni profesionalci poput pjevača i glumaca, ali i drugi vokalni profesionalci poput učitelja i profesora, kojima su glas i govor važan alat u obavljanju posla. Svjesni smo da je u današnjem svijetu, u kojem se veliki naglasak stavlja na komunikaciju, jako važna normalna funkcija glasa i govora. Na kraju, postoje brojni razlozi zbog kojih i u odrasloj dobi može doći do različitih poremećaja oralno-laringealnih funkcija stoga uvijek nastojimo ohrabriti pacijente da se obrate stručnjaku i da nakon procjene kroz adekvatnu logopedsku terapiju rade na rješavanju tih smetnji, jer tako u konačnici izravno utječu na kvalitetu svojeg života i zadovoljstvo životom u cjelini“, zaključuje magistra logopedije Babić.
Sadržaj nastao u suradnji s Poliklinikom Aviva
