'Bila sam na maršalovom grobu prije nego sam došla u vašu redakciju i dobro sam se isplakala', izjavila je za BlicTereza Kesovija koja je još 2011. godine prekršila svoje obećanje da nikad neće pjevati preko granice.
'Neobično je saznanje da ispod mramorne ploče leže ostaci čovjeka koji me jako volio. Tito bi me uvijek prvo pitao što je novo u Parizu, a zatim bismo razgovarali o svemu i svačemu. Volio mi je pričati anegdote, a ja sam mu uvijek pjevala O, nono', veli Tereza koja trenutno jako žali bolesnu Jovanku. Kako kaže, 'željela bi je samo jednom čvrsto zagrliti i reći joj nešto lijepo.
Svaki boravak u Srbiji za Terezu je jako emotivan: 'Beograd mi uvijek izmami suzu. Puno je emocija koje me vežu za ovaj grad i ljude. Znam da će na koncert doći mnogi od njih i da ćemo zajedno pjevati. Dom sindikata je intiman, sličan pariškoj Olimpiji. Stane zapravo malo publike, ali se tada napravi najljepša emocija, jer se osjećam kao da sam sa svojim najbližima'.
Tereza se pohvalila i da je završila pisanje svoje autobiografije koja bi trebala izaći iduće godine.
