Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

PODRŠKA RODITELJIMA

SUPRUGA NAŠEG POZNATOG GLUMCA PODIJELILA POTRESNO ISKUSTVO IZ BOLNICE: ‘Jecam kao luđakinja. Ne mogu zaustaviti to iz sebe’

‘Suze te žene pred mislima su mi svih ovih dana kad čitam kako roditelji bolesne djece ne mogu ići niti u posjetu’, napisala je Alma

Supruga glumca Amara Bukvića, Alma Vukičević Bukvić, preko svog Instagrama dala je podršku roditeljima koji žele sa svojom djecom ostali u bolnici. Podijelila je fotografiju na kojoj pozira sa svojim djecom te je opisala događaj iz bolnice koji ju je uveliko potresao.

Alma je početkom godine išla na odjel nefrologije KBC Rebro kako bi pokupila nalaze svog oca koji je tada imao problema s bubrezima.

“Jutro, 8:30, prazan teretni lift, idem po nalaze. Pritisnem gumb. Kat III. Za mnom ulaze tri doktora/sestre gurajući veliki mobilni krevet. Ali nešto je drugačije. Krevet ima rešetke sa strane. Čekaj, pa to je jedan veliki kinderbet. Naginjem se preko njihovog ramena. Ovako visoka vidim sve kao na pladnju. Unutra leži maleno dijete, mlađe od dvije godine. Dižem pogled. Mama mu ostaje ispred lifta.

Uplakana. Vrata se zatvaraju. Dijete se diže na noge. Vrišti iz petnih žila. Mama, mama, mama! Prikopčano na sto kabelčića po sebi. Trga se. Ja hvatam zrak. Gušim se. Vidim Amal u tom krevetu. Zemljo otvori se, molim te! Vožnja od prizemlja do trećeg kata nefrologije bila je najduža vožnja u mom životu! Dvadeset sekundi dugih kao cijela jedna vječnost. Uz plač i krikove tog malog djeteta.

Instagram/Alma Vukičević Bukvić

‘Pitam se gdje to živimo’

Otvaraju se vrata. Držim zrak u sebi. Ne dišem. Izlaze van! Ostajem unutra. Hvatam zrak. Ali. Iz mene izlazi jecaj. Vraćam se natrag. Dolje u hodnik. Jecam kao luđakinja. Ne mogu zaustaviti to iz sebe. Vraćam se u auto. Dolazim doma. Otac me pita, a nalazi? Koji nalazi mislim si. Kažem nisu još, sutra će biti gotovi. Sutra ću stepenicama. To je jedino sigurno.

Ova žena je tada, vrlo vjerojatno, morala svoje dijete napustiti samo nakratko kako bi ‘odradilo neke pretrage’. Ili na operaciju. Suze te žene pred mislima su mi svih ovih dana kad čitam kako roditelji bolesne djece ne mogu ići niti u posjetu, a po novome, od danas, mogu samo po petnaestominutni zagrljaj i utjehu.

I sebi i njima. Pitam se gdje to živimo, kakav je to srednji vijek u koji smo zakoračili u 2020., u kakve se to životinje pretvaramo. Sve dječje suze svijeta želim da se sruče u snove ekspertne skupine za procjenu ovog sr*nja. Suze za njihovo dobro. Ova je godina dosegnula potpuno novu razinu besmisla!”, napisala je.

Povratak na Net.hr