Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

RAT ZA BOGATSTVO

KĆER ŽUŽI JELINEK: “Brat mi je oteo imovinu koju je mama ostavila!”

Kći i sin pokojne stilistice Žuži Jelinek kreću u sudsku bitku za nasljedstvo od četiri vile u Švicarskoj, rezidenciju u Opatiji, novac, umjetnine i nakit.

“Četiri kuće u Ženevi i vila u Opatiji bile su nekretnine moje majke koje su nelegalno pripale mojem bratu Ivanu Jelineku (68). Pravo, neopozivo oporučno pismo naše mame bilo je kod mene, dok me odvjetnik nije prevario”, započela je svoju priču Diana Marazza Jelinek (63), kći Žuži Jelinek za 24 sata.

Preminula legendarna stilistica, spisateljica i kolumnistica Žuži Jelinek

U oporuci koju je Žuži napisala 2011. stoji kako njezina kći Diana nasljeđuje kuću u Opatiji sa svim umjetninama i okućnicom te dvije kuće u Ženevi. Naslijedila je i novac na maminu bankovnom računu te nakit.

 

Diana ptužuje brata

Dianinoj kćeri Suzani baka Žuži darovnim ugovorom dala je stan na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Dianin brat Ivan naslijedio bi dvije kuće u Ženevi koje je, kako je napisala Žuži u oporuci, trebao prodati te novcem podmiriti sve mamine dugove i kredite. No godinu dana kasnije, tvrdi Diana, Žuži je svu imovinu, osim stana na zagrebačkom trgu, prepisala sinu.

“Mama mi je rekla da se ne sjeća kad i zašto je to napravila. Moj odvjetnik je tada bio Leo Andreis. Njemu sam dala sve mamine oporuke jer me je zastupao u imovinsko-pravnim odnosima s bratom. Godinu i pol mi se nije htio javiti. Na nedavnoj ostavinskoj raspravi odvjetnik mojega brata negirao je postojanje tih oporuka. Zatražila sam pomoć Hrvatske odvjetničke komore kako bih dobila originale od Andreisa”, tvrdi Diana. Odvjetnik Andreis kaže da ništa ne skriva.

VEČERA POSVEĆENA ŽUŽI: Njezini se sin i kći nisu niti pogledali

Žuži raskinula ugovor

“Gospođa Žuži Jelinek nikad kod mene nije predala oporuku i nikad je nisam upoznao. Gospođa Marazza je bila naš klijent i sve spise koji su bili kod nas osobno je preuzela”, kaže Andreis za 24 sata.

Diana nastavlja da je Ivan u siječnju 2012. godine s mamom potpisao ugovor o dosmrtnom izdržavanju i tako mu je pripala kuća u Opatiji. Žuži je kod javnog bilježnika mjesec dana prije smrti otiskom prsta ovjerila raskid tog ugovora. U izjavi o raskidu stoji da njezin sin nije ispunjavao ugovorne obveze. Mjesec dana nakon smrti spisateljice bila je ostavinska rasprava, koja je odgođena.

“Za ostavinsku raspravu saznala sam slučajno, javili su mi prijatelji. Nikakav poziv nisam dobila”, tvrdi Diana Marazza i dodaje da je rasprava bila odgođena jer nije bila dostavljena sva potrebna dokumentacija.

Ivan Jelinek nije htio komentirati sestrine optužbe jer o obiteljskim stvarima ne želi javno govoriti. Brat i sestra godinama ne razgovaraju, iako oboje žive u Švicarskoj. Diana je tamo stigla kao djevojčica.

Maršalov blagoslov

“Kad sam imala deset godina, živjela sam u Ženevi s dvije krojačice iz mamina salona u Zagrebu. Živjele smo u kući uz jezero. Tamo sam išla u osnovnu školu, a u podnevnoj pauzi ja bih se pobrinula za naš ručak. One nisu znale francuski pa sam im morala sve prevoditi”, prisjetila se Diana. Nakon godinu dana vratila se s krojačicama u Zagreb.

“Mamu je Tito spomenuo kao pozitivan element i ona je opet počela surađivati s jugoslavenskim tvornicama i Jovankom Broz kao glavnom ‘mušterijom’, kako ju je mama nazivala. Dolazile smo Jovanki u Visoku ulicu u Zagrebu na probe haljina. Maršal Tito bi nas pozdravio i dao svoj ‘blagoslov’, ali se nije puno miješao u odabir haljina”, rekla je Marazza. Upisala je gimnaziju i paralelno bila mamina naučnica.

“Svoj prvi bikini, suknje i kasnije haljine morala sam sama skrojiti i sašiti iz tkanina koje su bile ostatak haljina koje je mama šila za ‘mušterije’. U školi smo morali imati ‘kute’. Dok su druge djevojčice već tada išle u Trst po najnovije krpice, ja sam morala biti najjednostavnija i uvijek nositi kutu”, rekla je Žužina kći.

Stroga majčina pravila

Dio naukovanja provela je i u ateljeu zagrebačkog krznara Donovalda.

“Sjećam se mojeg iznenađenja kad sam vidjela da su igle za šivanje krzna trokutaste”, opisuje Diana. Dodaje da je njezina mama bila jako stroga.

“U vrijeme gimnazije nisam smjela izlaziti s prijateljicama u diskoteke, nego sam samo učila i radila. Jedina razonoda bio mi je sport, i to skijanje na Sljemenu, popodne nakon jutarnjeg školskog turnusa. Sjećam se mamine discipline i u našem domu. Jedne nedjelje rano ujutro čula sam kako škripe drvene stepenice. Stresla bih se iz sna, uzela školsku knjigu u ruke kako bi me mama vidjela da već učim, a ne da još spavam”, kaže Diana, poznata modna dizajnerica, koja se danas bavi savjetovanjem bogatih klijenata koji žele negdje drugdje započeti život.

“Nakon gimnazije vratila sam se u Ženevu. Stanovala sam i dalje u istoj kući, ali je tada bila iznajmljena američkoj obitelji. Ja sam tamo bila kao ‘pazikuća’. Stanovala sam u podrumu, gdje sam si uz ložionicu, uz pomoć vodoinstalatera, napravila tuš”, prisjetila se Marazza. U Ženevi je pohađala i modnu školu École Guerre-Lavigne Paris, a u večernjim satima išla je na satove crtanja.

Kiparica pomaže mladima

“Nakon diplome tekstilnog inženjera u Zagrebu, radila sam u NIK konfekciji. Vodila sam njihove krojače svjetskim sajmovima jer sam kao djevojka od 24 godine govorila pet jezika. Paralelno sam i završila Likovnu akademiju u Zagrebu, kiparski smjer u klasi Vjekoslava Rukljača “, rekla je Diana, koja danas mladim umjetnicima pomaže u prodaji slika.

Diana i Suzana MarazzaFoto: Dalibor Urukalovic/PIXSELL/PIXSELL

Povratak na Net.hr