Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

INTERVJU

GLUMICA I UMJETNICA ANA MARIJA ŽUŽUL O ‘PRAZNINAMA’: ‘Predstava otvara pitanje zašto imamo sve, a osjećamo se prazno i nesretno’

‘Naša je želja bila stvoriti predstavu gdje se svi mogu i povezati i poistovjetiti s temom – bez obzira na spol, dob, nacionalnost, društvenu skupinu’

Razgovarali smo s Anom Marijom Žužul, kreativnom producenticom autorske predstave “Praznine” u kojoj se i sama pojavljuje kao glumica na sceni zagrebačkog HNK. Žužul nam je ispričala kako je došlo do ideje za predstavu, kako predstava održava probleme suvremenog društva i čime se bavi, ali je otkrila i što je za nju osobno sreća i smisao života, kao i razloge zašto je nakon završene Akademije dramskih umjetnosti odlučila upisati i doktorat na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Interesantna, neobična i intermedijalna predstava “Praznine” nastala je suradnjom 12 mladih umjetnika, u koporodukciji umjetničke organizacije Odeon art s HNK-om i Školskom knjigom. Uz Ana Mariju, u hrabrom pomicanju granica i preispitivanju praznina, na projektu su radili dramaturginja Kristina Kegljen, režiserka Morana Novosel te glumice Ana Vučak Veljača i Dubravka Lelas.

NET.HR: Predstava “Praznine” govori o modernoj egzistencijalističkoj temi koja se tiče smisla, sretnog ili ostvarenog života te autentičnosti, temi koja seže još do filozofije antičke Grčke. Možete li nam reći na koji način se predstava bavi ovim problemom “praznina” i kako je uopće došlo do ideje za projekt?

ŽUŽUL: U predstavi se problemom bavimo na drukčiji način – priču pričamo pomoću tri ženska lika, kazališnom izvedbom, glazbom, filmskim scenama i video montažama. Svaka od njih naizgled živi drukčiji život, njihove životne priče naizgled nisu povezane, njihovi su problemi naizgled potpuno različiti. No, razvojem radnje i približavanjem predstave kraju, postaje očita suština priče.

U samoj srži života, sve se te žene bore sa istim problemom i istim pitanjima: Jesam li donijela prave izbore u životu? Zašto ne živim drukčiji život? Zašto se osjećam prazno, nesretno, kao uljez- a imam dobar život? U predstavi se može vidjeti univerzalnost tog problema. Naša je želja bila stvoriti predstavu gdje se svi mogu i povezati i poistovjetiti s temom – bez obzira na spol, dob, nacionalnost, društvenu skupinu.

NET.HR: Koje “praznine” u suvremenom društvu predstava uočava i nudi li/sugerira neki odgovor na uočeni problem, rješenje koje bi gledatelj mogao ponijeti sa sobom, ili pitanja ostavlja otvorenima?

ŽUŽUL: Predstava jasno uočava i ukazuje na problematiku gdje imaš sve a, nemaš ništa. Živimo u svijetu i vremenu velikih mogućnosti, sa naizgled bezbroj izbora; u svijetu puno većih sloboda nego prije nekoliko stotina godina – ali dolazi do paradoksalne situacije – unatoč svemu dostupnom, svejedno smo nesretni. Drama koja se u prošlosti događala izvan nas samih (borba za opstanak, neprestani ratovi i pošasti), sada se događa u nama, to je naša unutarnja borba.

Svoje nezadovoljstvo ne znamo podijeliti s drugima, jer ne možemo objasniti kako unatoč svemu što je na raspolaganju, osjećamo prazninu unutar sebe. Kao da ostajemo trajno okrenuti prema van u pokušaju prikrivanja svog stanja iskonstruiranim prividima – prividom uspješnog profesionalnog i privatnog života, prividom idealnih prijatelja, prividom na društvenim mrežama, bijegom od suočavanja sa sobom kroz različite ovisnosti. Udaljavamo se od sebe samih jer premalo, ako išta, pažnje posvećujemo izgradnji svog unutarnjeg svijeta.

NET.HR: Riječ je o intermedijalnoj predstavi, tako da pri izlaganju priče kombinira različita umjetnička područja, tj. spaja kazalište, film, sliku i glazbu, te istovremeno ruši “četvrti zid”. Zbog čega ste se zajedno sa ostatkom autorskog tima odlučili za upravo takav pristup obradi teme?

ŽUŽUL: Od početka je ideja bila razbiti kazališne norme, eksperimentirati sa formom, napraviti nešto neočekivano. Osjećali smo da postoji velika potreba za drukčijim predstavama, koje su autorske, koje se hrabro bave aktualnim problemima naših generacija. Htjela sam da vratimo radost stvaranja kazališne predstave time da maknemo predvidivost. Cijeli način rada je bio postavljen kao kolektivan – svi smo zajedno donosili odluke i kreirali sadržaj. Više svjetonazora i razmišljanja donosi puno zanimljiviji i kompleksniji sadržaj.

NET.HR: U najavi predstave postavlja se pitanje “Koliko puno smo prazni?”. Možete li nam reći kako vi osobno, kao mlada i svestrana umjetnica, glumica, kreativna producentica, Art direktorica i doktorandica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, vidite “čašu”, kao napola punu ili napola praznu?

ŽUŽUL: Čaša je upravo onakva kakvom ju želimo vidjeti- to je stvar našeg izbora i kontrole nad vlastitim automatiziranim mislima. To je najveća unutarnja borba koju moramo nadići- kontrola nad svojim mislima. Često nismo svjesni koliko možemo utjecati na svoj život, prepuštamo se nesvjesnim navikama. Mislim da se svi mi borimo sa istim problemima, ali zato što ih ne dijelimo s drugima, ni oni s nama, ostajemo uvjereni da smo sami u tome.

Osjećamo i mislimo da smo jedini koji proživljavamo “praznine”. Svi smo mi ljudi, i svi smo povezani, značajno više nego što mislimo. Trebali bismo više dijeliti, hrabro pokazati svoju ranjivost drugima, da bismo stvorili veće zajedništvo i povezanost – tada se ne bi osjećali tako usamljeno i prazno. Danas svi mislimo samo o svojim problemima, a drugi nas ne zanimaju. Treba nam više suosjećanja i razumijevanja za druge, ali i puno više suosjećanja i razumijevanja prema samima sebi. Odabir koji je teži i rjeđi, ali sa manje praznina…

NET.HR: Što biste rekli da je za vas osobno sreća i smisao života?

ŽUŽUL: Sreća je odabrati biti sretan svemu unatoč. Sreća je biti ispunjen i zahvalan svaki dan bez obzira na vanjske okolnosti. Sreća je ne biti list na vjetru koji ovisi o vanjskim utjecajima. Smisao je zajedništvo, evolucija, promjena- osobna i kolektivna- rad na sebi i rad na tome da mi takvi bolji, postanemo elementi stvaranja boljeg, povezanijeg, održivijeg društva.

NET.HR: Kako je došlo do suradnje umjetničke organizacije Odeon ART i Hrvatskog narodnog kazališta? Koje su prednosti i nedostaci djelovanja u nezavisnoj umjetničkoj organizaciji?

ŽUŽUL: HNK Zagreb je već zadnjih nekoliko godina uveo mogućnost rada sa mladim umjetnicima koji postavljaju svoje projekte u tonskom studiju. U razgovoru s intendanticom Dubravkom Vrgoč, koja već godinama pomiče granice i donosi sjajan program i vrhunske umjetnike u HNK Zagreb, imali smo čast da je prepoznala našu želju i ambiciju za kreiranjem drukčijeg, inovativnog sadržaja koji će privući novu publiku. Sve rasprodane predstave i traženje karte više, to su i dodatno potvrdile, posebno smo sretni zbog opravdanog povjerenja.

NET.HR: U medijima ste već rekli da je film uz glazbu i kazalište nešto što je u vašem životu jako važno. Možete li navesti neke filmove koji su za vas imali značajnu ili presudnu ulogu u životu?

ŽUŽUL: Postoji puno filmova koji su utjecali na mene, još od djetinjstva, a zatim i u različitim fazama mog života. To se naravno, uvijek mijenja, jer se i ja mijenjam kao osoba. U zadnjih par godina, jak dojam na mene je ostavio Nolanov Interstellar, imao je jednu jaku emotivnu notu, a glavna tema povlači brojna pitanja, govori o prolaznosti života i vremenu, na vrlo poseban način.

NET.HR: U jednom ste intervjuu najavili da s kolegom planirate napisati scenarij i snimiti dugometražni film. O čemu se točno radi? Možete li otkriti koje vrste bi bio film i o čemu će se raditi?

ŽUŽUL: Tako je, tema će biti vrlo slična onima od praznina – želja mi je i u novom projektu progovoriti o univerzalnim problemima moje generacije. S obzirom da smo u samom početku, vrijeme je za puno rada u tišini, bez puno otkrivanja. Okvirni plan je scenarij dovršiti do kraja godine, a zatim krenuti u produkciju. Ono što sigurno mogu reći je da će biti vrlo, vrlo aktualan.

NET.HR: Nakon završene Akademije dramskih umjetnosti upisali ste doktorat na Filozofskom fakultetu na poslijediplomskom doktorskom studiju znanosti o knjiženosti, teatrologije i dramaturgije, filmologije, muzikologije i studija kulture. Zbog čega ste točno upisali baš taj interdisciplinarni smjer i zašto ste se odlučili paralelno s bavljenjem glumom posvetiti i teoriji? 

ŽUŽUL: Upisala sam taj smjer jer je moj cilj oduvijek bio istraživati i eksperimentirati sa različitim formama umjetnosti- oduvijek me zanimalo puno različtih područja- od filma, kazališta, glazbe, likovne umjetnosti, plesa, glume… Ne želim se opredijeliti samo za jedno, ne želim prestati sa usavršavanjem i radom na sebi. Učenje i unapređivanje znanja, trajan je i stalan proces i životni odabir. Na akademiji sam se bavila vrlo konkretnim, praktičnim stvarima i mislim da je tome bilo potrebno dati protutežu i dodatno istražiti teoriju. Studij je iznimne kvalitete, te ga vidim kao vrlo korisnu bazu za moj daljnji rad u budućim interdisciplinarnim projektima.

NET.HR: Kreativna ste direktorica manifestacije More knjiga koja upravo traje na Zrinjevcu. Neka istraživanja pokazuju da Hrvati ne čitaju, zašto bi bilo važno to promijeniti?

ŽUŽUL: Često se provlači taj zaključak; pitanje je tko radi istraživanje, kako, kada i na kojem uzorku. Mislim da čitanje zapravo postaje vrlo popularno među mlađim generacijama. Inteligencija i informiranost/načitanost danas postaju statusni simbol, postaju dio imidža. Porast u popularnosti knjige i kulture čitanja vidim i na Moru knjiga, gdje puno ljudi svih generacija, dolazi, čita i kupuje knjige te sa velikim interesom i entuzijazmom podržava festival. Čitanje uvijek donosi trajnu vrijednost.

Povratak na Net.hr