Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Novi vapaj vodeće svjetske pjesnikinje bola, Fione Apple

Malo je kantautora u povijesti pop glazbe bilo ovoliko otvoreno prema boli. Emotivnoj, psihičkoj, pa uzročno-posljedično i fizičkoj boli.

Uslijed nemogućnosti snalaženja s često okrutnim partnerima koji bi iskorištavali njeno potpuno ogoljavanje, ne cijenili onaj jedini iskreni striptiz kakav čuvaš samo za jednu osobu, pjesmarica Fione Apple na svim studijskim albumima, a osobito recentnom, bavi se kopanjem i vidanjem otvorenih rana. Nemogućnost praćenja i vraćanja ljubavi opisuju njene muze od debitantskog ostvarenja Tidal unatrag 16 godina.

Vrijeme patnje i samopomoći skladanjem činilo ju je iznimno zahtjevnim slučajem za osvajanje slušatelja. Ali one koje je dobila težim putem zaklet će joj se na vjernost znajući koliko biserje drži u sebi.

Fiona Apple nikako nije lagana. Njena pop glazba alternativna je u svakom pogledu jer zahtjeva daleko više pažnje nego smo je spremni odvajati za klasične pop djevojke, makar kako literarno potkovanima bile.

Minimalistički reducirana na snagu njenog plahog, istovremeno i gromkog vokala, uz pozadinske ritmičke šumove, na novom je albumu naznačila kako će biti karikom koja nedostaje između utihnulih, ali jednako svojeglavnih europskih družica Bjork Gudmundsdottir i Polly Jean Harvey. A napose nastavljačicom freak i demon popa kakve je često eksperimentalno plasirala Laurie Anderson. Nešto slično se događa s novim albumom generacijske joj priležnice Regine Spektor, ali u znatno manje komor nom obliku.

Uspoređuje se s Daredevilom jer ne može ništa osjetiti dok ne uništi. Njen Valentino, Jonathan i bezimeni ljubavnik poređen je s Vukodlakom i morskim psom koji će joj odgristi glavu ne bi li ga zatrebala još više pa opjevala u niskom ključu.

Fiona uznosito pjeva o rezanju bola, o trenucima kad bol ulazi u kičmu i mozak, kako se nosi s činjenicom da ne može ostvariti ljubav sam zato jer ‘moli za ljubav’, pa se predaje zbog svih sitnih trenutaka intime koji su otišli u nepovrat bez objašnjenja gdje je dovraga pošlo krivo.

Jer cijelo je vrijeme bila samo ona i ponuđena na dlanu. Drugačije nije znala, tada ne bi bila ljubav nego predaja. Prevedete li stihove u svakodnevni jezik, ta čežnja i potreba biti voljenim često zna uništavati ako ostane neodgovorena s druge strane. Ispijenost nutarnjim demonima više je nego ilustrativna u izvanrednom video spotu za prvi singl Every Single Night kojim je započela putovanje s kojeg će se vratiti s još nekoliko bitnih ožiljaka. Njen aktualni album dobra je vijest za ljubitelje snažne glazbe, ali nikako za kantautoricu koja je morala operirati samu sebe bez anestezije ne bi li pretvarala svoju bol i osjećaje u toliko intenzitetne pjesme.

Ocjena: 9/10

Povratak na Net.hr