Zašto su kriteriji za dodjelu nekad najvažnije nagrade u Hrvatskoj postali doista pomalo neobični
Dodjela Porina izgubila je primat najrespektabilnijeg glazbenog showa
Kad se 17. ožujka u splitskoj dvorani Gripe održi 23. dodjela Porina, najznačajnije hrvatske glazbene nagrade, koju su Marija Nemčić, Zrinko Tutić i pokojni Dražen Vrdoljak pokrenuli kao hrvatsku inačicu Grammyja, bit će to još jedna dosadnjikava estradna priredba. Nekolicina glazbenika likovat će, ljubiti se, zahvaljivati žiriju, mami i tati, trudeći se biti duhoviti, dok će velika većina ostati kod kuće, nezadovoljna što je i ove godine ostala zakinuta za nominaciju.
Ova dodjela odavno je izgubila primat najrespektabilnijeg glazbenog showa, hrvatske verzije Grammyja, kojim je inspirirana. Na Grammyju uistinu nastupaju najveće zvijezde koje su obilježile prošlu godinu. Nedavno su u Staples centru u Los Angelesu u 83 kategorije bili nominirani Bruno Mars, Taylor Swift, Kelly Clarkson, legendarni Tony Bennett, Justin Bieber, Kanye West, Keith Urban, Patti Smyth, Joni Mitchell i druge zvijezde. Spektakl je opravdao očekivanja, a kulminacija večeri bio je hommage Lady Gage nedavno preminulom geniju Davidu Bowieju.
Porin je uspješno porinut i činilo se kako će uistinu sljedećih godina imati dignitet najveće hrvatske diskografske nagrade. No, kako su godine prolazile, dignitet je bivao sve slabijim, show postajao sve dosadnijim, a popis lauerata sve duži.
U zemlji od četiri milijuna stanovnika, sama kategorizacija Porina u čak 35 kategorija, u situaciji kad hrvatsko glazbeno tržište grca u problemima, kad nema jedinstvene nacionalne top-liste, postaje smiješna. Kao što se besmislena čini i dodjela nagrada za “najbolji album pop-folklorne glazbe”, ma što to značilo, ili “najbolji tematsko-povijesni album”.
Neobične kategorije
Prelistavajući ovogodišnju listu nominiranih, zapelo mi je za oko nekoliko nelogičnosti: u istoj kategoriji su Petar Grašo i Hladno pivo. Kao najbolji pop-album nominirni su 2 Cellos. TBF nominiran je za najbolji album klupske glazbe, a Jacques Houdek za izvedbu narodnog evergreena Jesen stiže dunjo moja. Mnoge zvijezde, poput Nine Badrić, nemaju nijednu nominaciju. A u istu kategoriju za “najbolji album zabavne glazbe” utrpani su Rade Šerbedžija, koji teško može biti nazvan interpretom zabavne glazbe i Ivan Zak, čija je karijera nastala u narodnjačkim klubovima, na rubnoj granici folka i popa. Stoga, posve je predvidljivo kako će u tom estradnom cušpajzu Porine pobrati, gotovo pretplaćena trojka, Massimo, Matija Dedić i TBF.
A sve je počelo prilično glamurozno, u Opatiji, 1994. godine, kad su trijumfirali Oliver Dragojević, Prljavci, Radojka Šverko i Gibonni. Prezenteri su bili reprezentativni, u rasponu od legendarnog Ive Robića, preko Ene Begović, do HRT-ova Denisa Latina. Porin je uspješno porinut i činilo se kako će uistinu sljedećih godina imati dignitet najveće hrvatske diskografske nagrade. No, kako su godine prolazile, dignitet je bivao sve slabijim, show postajao sve dosadnijim, a popis lauerata sve duži.
Skladatelj Zrinko Tutić, jedan od troje osnivača Porina, današnje stanje procjenjuje prilično oštro: “Već godinama odbijam biti involviran u operativnim oblicima Porina. Stvar je otišla u smjeru koji mi se ne sviđa. Uzrok svega je problem s preglomaznim glasačkim tijelom od 1200 glasača.
Tako se desilo da se samo u jednoj godini nagradama za životno djelo ovjenčaju Dubravko Majnarić, Radojka Šverko, Valter Dešpalj i Željko Brkanović. Takav luksuz si ni Grammy ne dopušta. Popis dosadašnjih porinovskih laureata je impresivan, no na njemu se izmjenjuju ista imena: Gibonni ima čak 21 Porin, Oliver Dragojević 19, Massimo, koji trenutačno ima najviše nominacija, već ih ima 9 i tako dalje.
Ne biraju meritorni ljudi
Uistinu je fascinantno kako Porin ignorira zvijezde. Izbacili su, primjerice, kategoriju “hit godine”, a samo jednom bila je nominirana Severina i ,naravno, nije ga dobila. Jelena Rozga osvojila je Porina samo jednom, a mnogi iznimno tiražni izvođači nisu nikada nominirani.
Etablirani skladatelj Zrinko Tutić, jedan od troje osnivača Porina, današnje stanje procjenjuje prilično oštro: “Već godinama odbijam biti involviran u operativnim oblicima Porina. Stvar je otišla u smjeru koji mi se ne sviđa. Uzrok svega je problem s preglomaznim glasačkim tijelom od 1200 glasača. Dok god se ne suzi na krug od 200 meritornih ljudi, stvari će i dalje biti iste. No, neki koji sjede u upravnom odboru nikako na to ne pristaju. Dok god se to ne učini, bit će sukoba interesa, kakvom danas svjedočimo. Kad smo pokretali Porin, to je bila diskografska nagrada. Diskografi su se u međuvremenu povukli, a tiraže domaćih izvođača postale smiješne. Nekad smo prodavali nekoliko stotina tisuća nosača zvuka kao od šale, a odjednom se Zlatnom pločom počelo nagrađivati za dvije i pol tisuće nosača zvuka. Hrvatska glazbena scena više nije zabavno-glazbena, nije pop, nije ni rock, jer rocka nema, ona je nekakva alternativna. Takav je postao i Porin”.
Jedan od najuspješnijih pop skladatelja i producenata Boris Đurđević nije se libio iznijeti za Telegram stav o Porinu: “Svjedoci smo da svake godine manje-više isti ljudi dobivaju nagrade. Poseban je problem glasačko tijelo koje dodjeljuje nominacije.”
Gdje držati sve te silne nagrade
Nacionalna prvakinja Opere zagrebačkog HNK-a Ivanka Boljkovac nikada nije dobila Porina, no bila je vezana uz dodjelu. “Zvali su me da budem prezenter i s veseljem sam se odazivala, jednom smo Dražen Siriščević i ja napravili show. Nisam upoznata s načinom kako se dodjeljuje nagrada, niti kako funkcionira glasačko tijelo. Ali, primijetila sam da se manje-više isti vrte u krugu. A to je li netko u klanu, ili što sve poduzima da se njegova pjesma više vrti, ja nemam pojma. Ja se nikad nisam gurala. Ako me trebate, bute me zvali. Nisam od onih koji vuku za rukav, nikad to nisam radila. Otkad je Bareza došao na mjesto direktora Opere HNK-a, znala sam da za mene neće biti uloga. I tako je i bilo, otpjevala sam samo jednu rolu. Ja vam nikad nisam imala zaleđe. Mislim da sam unatoč tome napravila pristojnu karijeru. A da su me zatrpali s tridesetak Porina, kao neke, imala bih veliki problem. Ne znam gdje bih držala te silne nagrade, jer imam mali stan”, kaže.
Jedan od najuspješnijih pop skladatelja i producenata, iz čije je radionice izašlo stotine hitova, Boris Đurđević, nije se libio iznijeti za Telegram stav o Porinu: “Svjedoci smo da svake godine manje-više isti ljudi dobivaju nagrade. Poseban je problem glasačko tijelo koje dodjeljuje nominacije. Mi glazbenici glasujemo e-mailom i između sebe. Tako jedan bend, koji ima sedam, osam članova, može sa svojim prijateljima izlobirati nominaciju za sebe. Nedostaje stručno tijelo koje bi uvelo reda. Definitivno postoji previše kategorija, a na dodjeli već godinama ne nastupaju velike zvijezde, čast izuzecima. Show je postao strahovito dosadan, a pobjednike manje-više znate unaprijed. Zbog svega navedenog, Porin neću gledati.”
Ključni čovjek Nikša Bratoš ima 32 Porina
Vlado Kalember organizatorima najviše zamjera što su zaboravljene mnoge legende, poput pokojnog Ivice Šerfezija. “Činilo mi se nevjerojatnim da jedna generacija dopušta sebi da odreže jedan dio povijesti hrvatske glazbe. Kako poznajem uži odbor Porina, ja sam im to, ne jednom, prigovorio”, kaže.
Svake godine smjenjuju se u foteljama članovi Upravnog odbora Porina, no problemi ostaju isti. Sada u njemu sjede Neven Frangeš, Darko Bakić, Frano Đurović, Paolo Sfeci, Srđan Sekulović Skansi, Nikša Bratoš, te s HRT-a Marija Nemčić, Saša Runjić i Željko Mesar.
Posebno je zanimljiv slučaj jednog od najtraženijih glazbenih producenata Nikše Bratoša, koji je i ove godine ključni član Upravnog odbora, nominiran kao producent Massimova albuma 1 dan ljubavi za “album godine”, “najbolji pop-album godine”, i “najbolji album popularne duhovne glazbe”. Pritom je apsolutni rekorder Porina svih vremena, jer je osvojio čak 32 statue. Nikša Bratoš jest alfa i omega Porina, a za nedavnog gostovanja u HRT-ovoj emisiji Dobro jutro, Hrvatska dao je do znanja kako upravo on kreće s pisanjem scenarija za prijenos, za koji do zaključenja lista nismo uspjeli doznati kakav je i tko će nastupiti.
Nema tiražnih zvijezda
Svaki čitatelj Telegrama može zaključiti radi li se, možda, o sukobu interesa, kad ista osoba sjedi u Upravnom odboru, piše scenarij i još osvaja tolike nagrade. Jedina mi je nedoumica hoće li Bratoš osvojiti u ožujku još jedan, dva ili tri Porina.
Sasvim sigurno na sceni Gripa neće biti istinski tiražnih zvijezda. Ništa drugo ne može se ni očekivati od HRT-a, koji je odavno odustao od Zabavnog programa, jer godinama nema vlastitog showa, kvalitetnog talk showa, odustalo se od autorskih projekata, a program se, po uzoru na komercijalnu konkurenciju, puni licenciranim traženjima talenata. HRT već godinama nema interesa prenositi ni finalnu večer Sanrema, što je prije činio, tog najstarijeg europskog festivala kancone, koji je pod vodstvom Carla Contija i budžetom od šest i pol milijuna eura sad bio glamurozniji i spektakularniji nego ikad prije.
Nagrađene su legende, poput Patty Pravo, a začinila su ga gostovanja Laure Pausini, Erosa Ramazzottija, Hoziera, Eltona Johna, Nicole Kidman, Renata Zera i baletnog stara Roberta Bollea. Od Dore se definitivno odustalo, na svibanjskom Eurosongu u Stockholmu predstavljat će nas pobjednica The Voicea Nina Kraljić, ali sa čijom pjesmom i kojom procedurom je do toga došlo, to nitko ne zna.
U svemu tome, nije nimalo čudno što nam je i Porin ovakav kakav jest, priredba za uski krug glazbenih moćnika i njihovih prijatelja, koji često sami sebi dodjeljuju statue, u čemu glazbena struka već godinama ne vidi baš nikakav problem.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama od 27. veljače 2016.