Obje djevojke izvode na tečnom engleskom jeziku, vraćajući pjesme svom domu, minimalističkim i najogoljenijim pristupom, režući po svojim verzijama ljubavnih uzbuđenja ili rezigniranosti.
I dok je Ireni pripala lanjska godina, ovu će bljeskom obilježiti djevojka u ranim dvadesetim ali skladateljski i izvođački već toliko zrela da će kraća promotivna turneja po svijetu koju će uskoro odraditi biti jedan od onih bljeskova o kojima će se po medijima više šutjeti nego pričati, međutim uz ovoliko vrhunske proizvode možda je došlo vrijeme skidanja masaka i onih uzdignutih vela po kojima se tuzemnim izvođačima brani ili uzima za minus pjevanje na nematerinjem jeziku.
//www.youtube.com/embed/6GgG3Z1T2pg
Dunja Ercegović će pomirenjem stilistike Emiliane Torrini, akustičnih plačnih krikova PJ Harvey i Patti Rothberg samo uz svoju gitaru oduzeti pomalo od svačijeg srca. I kao što s muške testosteronske strane, Damir Avdić reže po Balkanu i materijalističkom svijetu, Dunja dotle posklizuje po osjećajima.
//www.youtube.com/embed/g5kLwunKnvk
I radi to s toliko razoružavajućeg šarma da joj kao zamjerku možete uzeti samo toliko što nastupni album nema još 5, 6 komada kojima bi služila negdašnjeg formu LP-a. Od Mr. Lonely Boy, preko naslovne i Second Hand Heart i When I`m Gone do zaključne Wrong House Dunja s lakoćom zatvara nastupno poglavlje.
Nakon ovakvog albuma svakog iole trezvenijeg slušatelja ostaje se samo pitati, Severina i Rozga, a tko je, zapravo što je to? Prava kraljica i carica hrvatske glazbene scene žive pod imenima Irena Žilić i Dunja Ercegović.
8/10
