Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kvaliteta Mayalesa nije upitna, ali mjesta za napredak u koncertnom smislu ima

Najavljivan kao doček proljeću, prvi veći koncert zagrebačke urbane mash up (nekoć electro pop, danas akustik alter pop) atrakcije Mayales, svojevrsna je najava trećeg albuma i mahanje nagrađivanom i materijalu hvaljenog drugog studijskog albuma ‘2’ kojim su požnjeli od Porina do publike.

Pred prepolovljenom, ali ispunjenom Tvornicom, kvalitete Mayalesa u stremljenjima modernim zvukovima, mijenjanju gotovo kompletnog žanra, zadržavanje fluidnih i nježno ženskastih pop melodija umotanih u ponekad rock, ponekad blues, ponekad samo groove sheme, pokazale su se izdržljivim na suterenu hrvatske pop scene. Skupila se publika koja cijeni moderno, urbano, trendovski, kvalitetno.

Dvosatno pražnjenje baterija pred zagrebačkim fanovima uz isticane kvalitete (fenomenalna i zapravo energetski i pokretački koncertni motor iz sjene benda je pjevačica/glumica Ivana Rushaidat čija je scenska pojava i glas nezamjenjiv i možda najveća kvaliteta Mayalesovih nastupa uživo, osobito u Yayinoj ulozi ‘Ti dobro znaš kome pričam’, uz odlične session muzičare, jako dobar razglas) pokazalo je i neke od nespretnosti i mana koje bi bend tog profila trebao što brže korigirati jer se dugoročno neće reflektirati kao simpatičnost već potencijalni problem.

Naime, prevelike oscilacije u tempu koncerta i playlisti pjesama povremenu uzrokuju monotoniju, počevši od nenametljivog starta kada se zapravo tek s ‘Virtual Baby’ ušlo u ritam i prosviralo.

Prilična je frontmenska nedorečenost i nesnalaženje Petra Beluhana u dijalogu i komunikaciji s publikom (najavljivanje ljudi koji odlaze s pozornice, pokušaji komuniciranja u polušapčućem tonu s pojedincima iz publike ispadnu nerazumljivima).

Stvari mogu biti simpatične ako ih podvedemo pod tremu, međutim nakon toliko koncerata i nastupa slični se problemi korigiraju i već bi trebali biti stavljani pod kontrolu. Ovako nesumnjivo uživanje benda onstage ne koincidira s jednakim feedbackom publike ako ona nije regrutirana iz zagriženih fanova.

Napose, Mayales onstage izgledaju i zvuče prije svega kao zajednica session glazbenika, a ne bend jasne i kompaktne strukture (posuđena ekipa od bratskih im Pipsa).

Uz par vokalnih gostiju (Maja Posavec, Aljoša Šerić) i bivših članova (Valerija Nikolovska u vrhunskoj ‘Mogu i sama’ i Kristijan Beluhan) Mayales će odsvirati presjek trenutnog zvuka, poneke komade s prvog albuma i nekoliko najava novih stvari koje ostaju u trenutnom suzvučju.

Ali, takav se značajni koncert za bend može realizirati daleko komapaktnije nego je predstavljeno u Tvornici.

Ako bismo se vodili reklamom koncerta o dočekivanju proljeća u društvu Mayalesa, ovo bi proljeće moglo biti prilično promjenjivo u skladu s prirodom istog doba. Kiša, sunce, oblaci, pa ukrug.

Prirodnost benda nije upitna, njihove kvalitete također, ali mjesta za napretke i razvoj bar što se koncertnog dijela tiče, itekako ima.

Povratak na Net.hr