Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

FREE SOLO

ZASTRAŠUJUĆI FILM KOJI POKAZUJE ZAŠTO NEĆETE POSTATI BESMRTNI: ‘Nitko ne postiže ništa veliko kad je sretan i osjeća se udobno’

Alex Honnold izabrao je teži put, a svijetu ga je pokazao u dokumentarcu ‘Free Solo’

Prema pisanju Homera u Ilijadi, majka Tetida je Ahileju rekla da na dva načina može dočekati svoju smrt. Ako ostane boriti se, živjet će kratko, umrijeti herojski, a njegovo ime živjet će vječno, a ako odustane od borbe i vrati se kući, doživjet će pozne godine u anonimnosti, mrtva imena i zaboravljen. Ovaj u srcu divlji i gnjevni grčki polubog koji je u simboličkom smislu postao besmrtnikom upravo jer nije dvojio oko toga da je prvi izbor jedini pravi izbor, za prosječnog suvremenog čovjeka može se činiti posve nerazumljiv, posebice ako se imaju na umu mračne karakterne osobine poput taštine, neumoljivosti, okrutosti, gladi za slavom i nemogućnosti samokontrole bijesa.

Poput Ahileja, američki profesionalni penjač Alex Honnold izabrao je težak i ekstreman put do slave koji se “običnim“ smrtnicima može činiti koliko suludim i nerazumljivim toliko i krajnje zastrašujućim. Naime, Alex si je postavio za cilj popeti se “golim” rukama i nogama, bez ikakvog osiguranja, na gorostasnu granitnu stijenu El Capitan u američkom nacionalnom parku Yosemite. Nerazumljivost za većinu dodano pojačava to što posjeduje vrlo neobičnu i čudnu osobnost.

Njegova majka tvrdi da ima Aspergerov sindrom iz spektra autizma, a sam za sebe kaže da je kao dijete bio stidljiv i posjedovao “mračnu dušu”, točnije da je bio melankoličan. Teško verbalno izražava osjećaje i u prošlosti se bojao interakcije s drugim ljudima, ali je brutalno iskren. Nije sklon društveno programiranim, tj. uvjetovanim stvarima poput praznika i druženja jer se ne voli osjećati kao da se mora zabaviti, osjećati dobro i sl.

Zašto bi netko uopće pomislio napraviti nešto toliko opasno da svaki krivi pokret može značiti gotovo sigurnu smrt, a kamoli doista i pokušao ostvariti? U slučaju Ahileja, koji se vraća u rat protiv Trojanaca riječ je o plemenitom višem cilju borbe za širu zajednicu pored individualne slave, no koji bi cilj mogao biti u odlasku u jednu takvu individualnu, na prvi pogled apsurdnu, smrtonosnu borbu protiv prirodnih sila i jedne zastrašujuće stijene koja će i dalje ostati na istom mjestu neovisno o ishodu pothvata?

Potraga za besmrtnošću

Nema sumnje, rekao bih, da je cilj ili da su ciljevi prvotno sebične naravi. Jer to može, jer to voli, jer od toga živi, jer nitko prije tako nešto nije napravio, jer na taj način dobiva osjećaj vrijednosti i smisla života, jer želi osjetiti euforiju po završetku, jer teži savršenstvu, jer želi da mu ime živi vječno poput imena velikih grčkih heroja. U svom temelju, Alexov pothvat je čisti egzistencijalni pothvat traganja za smislom koji nadilazi običnu i bezazlenu sportsku igru.

Tek sekundarno, njegov je pothvat koristan i za druge. Zarađenim novcem može usrećiti svoje najbliže, a druge ljude potaknuti, nadahnuti, dirnuti, uplašiti i potaknuti na refleksiju o samima sebi dok gledaju prekrasno uhvaćene, istovremeno užasavajuće i uzvišene trenutke penjanja u dokumentarnom filmu Free Solo koji je ove godine više nego zasluženo osvojio nagradu Oscar za najbolji dokumentarni film.

Volja za sposobnošću

Postoji još jedna stvar vezano za sebičnu narav Alexova pothvata. 11. pravilo za život kliničkog psihologa Jordana Petersona i nove zvijezde nezanemarivog dijela modernih muškaraca. “Ne ometajte djecu dok se skejtaju”, zapravo je prvi, normativni dio, hipotetičkog imperativa čiji drugi dio glasi “ako želite da postanu sposobni”.

Peterson je, naime, u knjizi 12 pravila za život ispričao kako je u blizini radnog mjesta znao gledati djecu, većinom dječake, kako se skejtaju bez zaštite po željeznom rukohvatu uz stubište. Kako sam primjećuje bila je u pitanju vrlo opasna igra, ali baš u tome je zapravo i čar igre. “Htjeli su pobijediti opasnost. Bili bi sigurniji u zaštitnoj opremi, no to bi sve pokvarilo. Nisu htjeli biti sigurni. Htjeli su biti sposobni – a upravo sposobnost čini ljude onoliko sigurnima koliko to uopće mogu biti.”

Volja za sposobnošću, razlog je i zbog kojega nemoćni i izgubljeni Bruce Wayne u filmu Vitez tame: povratak (The Dark Knight Rises, 2011), Christophera Nolana, nakon niza pokušaja uspjeva pobjeći iz podzemne tamnice u koju je bačen tek onda kada se uputi u pothvat bez pomoći užeta, slobodnim penjanjem.

Trenutak kada uspješno prijeđe sekvencu na kojoj je do tada padao te se živ spasi iz jame, Wayne ponovno postaje i uzdiže se kao Batman. Riječ je o metafori uzdizanja iz mraka neznanja i nekompetentnosti koja seže sve do slavne Platonove usporedbe o špilji iz koje se jedan zatvorenik uspije osloboditi okova, pobjeći van i po prvi put ugledati svjetlost sunca kao metaforu ideje dobra, istine i ljepote.

Ponekad, kao u filmu Drakula: Neispričana priča (Dracula: Untold, 2014), metafora uzdizanja ide prema čistoj čudovišnoj moći. Vlaški knez Vlad Tepeš, poznat i kao Vlad Nabijač, kako bi se odupro moćnim Turcima, slobodno se penje preko stijene na planini do pećine u kojoj se skriva tajanstveno čudovište koje će mu podariti besmrtnost i nadljudsku snagu, ali uz cijenu prelaska na stranu zla i žeđi za krvlju.

Djelovanje usprkos strahu od smrti

Imajući uvijek na umu opasnost od prelaska na stranu zla, moglo bi se reći da se uvjet postajanja istinski sposobnim i kompetentnim, krije u konačnici u djelovanju usprkos strahu od smrti, nesigurnosti i kaosu. Samo onda kada se usudimo raditi nešto potpuno posvećeno, neovisno o mogućem padu i smrti, koja je poput sjene svakog trenutka prisutna u pozadini, na putu smo da ostvarimo savršenstvo vrline.

Alexova je majka očigledano bila savršeno dobro svjesna nečega sličnog Petersonovu pravilu tako da je pri odgoju Alexa pustila da slobodno ostvaruje svoje ambicije usprkos velikom riziku i opasnostima. U dokumentarcu je priznala da bi bila sretna kada se Alex ne bi bavio slobodnim penjanjem. Kaže da ga je mogla upozoriti da to ne bi trebao raditi, međutim svjesna je i da bi ga na taj način otuđila od sebe. “Mislim da kada se slobodno penje da se tada osjeća najživljim… da tada najviše osjeća. I kako uopće možete i pomisliti oduzeti to nekome, znate?”

Sam je Alex možda najbolje izrazio osjećaj i razloge zbog kojih se bavi tim iznimno opasnim zbog kojega gotovo svi kad tad padnu: “Gledajte, ni ja ne želim pasti i umrijeti, ali zadovoljstvo je kada izazovete samog sebe i učinite nešto dobro. Taj je osjećaj pojačan kada vam neupitno prijeti smrt. Ne smijete napraviti grešku. Ako tražite savršenstvo, slobodno penjanje je najbliže što možete dobiti. I, uh, lijepo je osjećati se savršeno na trenutak.”

Metaforički rečeno u Ahilejevu stilu, ako niste spremni upustiti se u rat s “čudovištem”, nemojte se žaliti što nitko neće zapamtiti vaše ime. Tu nema lakog rješenja ili brzih recepata kakve nude određene religije. Da biste stajali kraj boga nije dovoljno pokorno primiti Isusa u svoje srce ili bili član organizacije i proći određene rituale.

Da biste zaslužili besmrtnost, trebate se žestoko potruditi, pomučiti i upogoniti sve kapacitete koje posjedujete. I, nema sumnje, pritom doista postoji vjerojatnost da ćete pasti, posljedice su strašne, ali jednako je tako i moguća nagrada iznimno velika i privlačna. Alex Honnold je ime koje će s razlogom ostati zapamćeno, on je svoju besmrtnost zaslužio a onda i zapečatio sjajnim dokumentarcem Free Solo koji je njegov podvig uzdigao na status božanskog.

Slobodno penjanje i ratnička kultura

Ako pitate Alexa, penjanje je za njega neupitni prioritet. Sve ostalo dolazi tek iza toga. Tako u filmu iskreno kaže kako bi, u slučaju kada bi morao birati, trenutno uvijek izabrao penjanje umjesto djevojke. Drugim riječima, barem prije nego što je uspješno ispenjao El Capitan, bio je u potpunosti posvećen cilju i ništa ga nije moglo skrenuti s puta ostvarenja misije. Bio je opsjednut tom masivnom stijenom, a može se slobodno reći i zaposjednut.

Alex je nešto poput ratnika ili UFC-ova borca, iako mu je oponent neživa sila prirode. Čak i sam sebe poima u pojmovima ratnika. Smatra da nije stvar u samom cilju, koji se može razlikovati od njegova, već u tome da radite to što radite sa izvrsnošću. Pritom je potrebno suočiti se sa strahom jer cilj to zahtijeva. To je, tvrdi, ratnički duh. Dapače, vjeruje da je mentalitet slobodnog penjanja blizak ratničkoj kulturi jer se morate u potpunosti fokusirati i predati ostvarenju cilja budući da vam o tome ovisi život.

Opsjednutost perfekcionizmom

I dok je za njegovu djevojku Sanni, kao i većinu prosječnih ljudi, smisao života “sreća”, druženje s ljudima koji je ispunjavaju, zabava i ugodno provođenje vremena, za Alexa se sve vrti oko rezultata i izvedbe. Kako kaže, “…bilo tko može biti sretan i osjećati se udobno. Ništa se dobro u svijetu ne događa iz udobnosti i sreće. Znate, nitko ne postiže ništa veliko jer je sretan i osjeća se udobno.” Ta opsjednutost perfekcionizmom i izvrsnošću nešto je što je barem djelomično povezano s obiteljskim odgojem. Tijekom odrastanja, omiljena izreka njegove mame je bila “skoro se ne računa” ili “dovoljno dobro ne postoji”.

Alexov perfekcionizam manifestirao se u detaljano razrađenom i dugotrajanom procesu priprema koji mu je omogućio stvaranje cjelokupne mentalne mape rute koju je izabrao za osvajanje El Capitana. Da bi bez užeta ispenjao tu masivnu stijenu morao je vizualizirati cijeli proces penjanja, pa je u svrhu toga aktivno razmišljao i o najmanjim pokretima, pozicijama tijela te, konačno, kako bi doista bilo biti u određenoj poziciji na stijeni bez osiguranja.

Kako kaže, mentalna komponenta slobodnog penanja je od ključne važnosti. Iznimno je važno moći kontrolirati um kako ne bi pao pod utjecaj straha kojeg, za njega osobno, nije moguće kontrolirati, ali je moguće na neki način istupiti izvan njegova utjecaja. Stoga se trudi proširiti svoju zonu ugode ili sigurnosti uzastopnim i upornim vježbanjem pokreta. Na taj način, djelujući pod utjecajem straha, dovodi se do stanja u kojemu se više ne boji.

Free solo je poput igranog filma, spoja sportske drame, trilera, horora zbog kojeg ćete se preznojiti od straha i romantične drame. Svjedoči bezgraničnoj i beskompromisnoj individualnoj upornosti, motivaciji, hrabrosti, probijanju granica i uspjehu, no istovremeno odaje i priznanje bogatoj tradiciji penjanja. Naime, Alexov bi uspjeh vjerojatno bio nemoguć bez mnogih prethodnika na ramenima kojih stoji, poput primjerice Tommyja Caldwella koji je tijekom godina opsesivno istražio sve aspekte zida El Capitan. Riječ je o sjajno režiranom, snimljenom, montiranom i estetski zadivljujućem filmu koji također posjeduje mnoge druge aspekte zbog kojih ga je vrijedno pogledati i analizirati. Inspirativno.

Povratak na Net.hr