Vitez tame: Povratak (Christopher Nolan)
S čovjekom šišmišem se zadnjih dvadesetak godina eksperimentiralo od početnog zabavnog i karikiranog mraka Tima Burtona u prva dva nastavka s Michaelom Keatonom kao nositeljem glavne role, skoro pa do upropaštavanja serijala od strane kričavih vizija Joela Schumachera s Val Kilmerom i Georgeom Clooneyem, sve do povratka ozbiljnom, mračnom, stripovski impresivnom junaku u viziji Christophera Nolana i tumačenju Christiana Balea. Nolanov apokaliptično-gotički stil druga je krajnost Burtonovih ekstravaganci i neozbiljnosti poigravanja između Jokera i Catwoman s glavnim junakom.
U svojim je drugim filmovima poput Mementa, Nesanice, Inceptiona dokazao kako mu nisu strana kopkanja po devijacijama ili područima podsvijesti svojih glavnih likova. Tu je sklonost prenio na svog Batmana koji u dva prednastavka (Batman Begins i Dark Knight) biva nekom vrstom antiheroja stisnutog u borbu kako sa zlikovcima tako i samim sobom, odgonetajući mnoga pitanja svoje prošlosti.
U Povratku je naglašena i njegova slabost, mortalnost i mogućnost nanošenja fizički preozbiljnih povreda. Vrhunski je stiliziran i zapanjujuće scenografije. Puno se pažnje utrošilo na razvoj devastiranog Gothama. Od uvjerljivog maskiranog negativca Baneta (Tom Hardy), genijalne seksipilne i zavodljive Anne Hathaway kao Selina Kane, sporedne uloge u potezu od Michaela Cainea (batler Alfred) preko Garyja Oldmana (policajac iz Gothama), Morgana Freemana (Lucius Fox) i otkrića Robina (Joseph Gordon-Levitt) također funkcionalno drže priču u periodu izostanka glavnog junaka, međutim unatoč pažljivom i brižnom razvijanju priče i scenarija film je za masivnih sat vremena predugačak da bi održao dinamiku i pažnju gledatelja. Novi je Batman igračka za odrasle koji od filma o kultnom strip junaku zahtijevaju i izazivanje vlastite inteligencije, a ne samo razbibrigu. Međutim, Nolan se povremeno pogubio u pokušajima davanja epskih dimenzija maskiranom junaku raširivši ga preko milog i dragog.
Ocjena: 6/10
Čudesni Spiderman (Marc Webb)
Nakon što trodijelna franšiza pod redateljskim ravnanjem Sama Raimija i ne osobito uvjerljivim glumatanjem Tobeya Maguirea kao maskiranog junaka, nije polučila očekivane impresivne rezultate već se povremeno pričalo o financijskoj isplativnosti, došlo je vrijeme mijenjanja relativno dobitne kombinacije.
Dobra stvar sa izmišljenim strip junacima je da scenaristi ne trebaju paziti na kronologiju. Jedini upravljač je utržak na blagajni i producentsko usmjeravanje. Tako je u novom nastavku s kompletno izmjenjenom ekipom Spiderman opet momak u potrazi za odgovorima nestanka svojih roditelja i rješavanjem pitanja nauka svog oca.
Protivnika će naći u liku očeva mu partnera, doktora Connorsa, koji će se kasnije pretvoriti u Spideyevog protivnika Guštera (pogođeni Rhys Ifans). U Čudesnom Spidermanu prebacuje se naglasak s papirnog i plošnog pristu pa glavnom junaku i ostalima u smjeru veće brige za likove od krvi i mesa, a manje za isforsirane specijalne efekte kojima bi zamračivali nedostatak iole pametnijeg scenarija.
Promjena ne čudi jer novi redatelj Marc Webb dosad potpisuje izrazito šarmantnu romantičnu komediju 500 dana ljeta. U vezi zamjenskog Spidermana opet bi se moglo lamentirati koliko se radi o adekvatnom izboru, jer nakon bljedolikog Maguirea niti čupavi Andrew Garfield ne osvaja na prvu, međutim na mjesto Spideyeye cure Mary Jane, koju je traljavila Kirsten Dunst, u njenu je kožu zavučena sjajna Emma Stone.
Ocjena: 7/10
Merida Hrabra (M. Andrews/B. Chapman)
Otkad su čudotvorci iz Pixarove tvornice crtanih snova potpisali multimiljunske uspjehe uzbudljivih avantura Nema, Wall E-a i Up-a dokazavši kako su granice dječjeg i crtića za odrasle izbrisane te kako je moguće imati briljantne spojeve za sve generacije, termin obiteljskih filmova preseljen je u domenu animiranih. Time su i ulaganja porasla.
Najnovija fantazija smještena je u Škotsku 10.-og stoljeća. Zemlju u kojoj je tradicija važnija od svega, u kojoj caruju odvažni ratnici nemalo podsjećajući na vikinge. Gledano s tematske razine ovo je izrazito girl power film koji će doprinjeti puno komunikaciji na razini majki s kćerima, dočim se bajkovita kontekstualizacija ne doima nimalo inferiornom 'urbanijim' junačkim pričama. Animacija je klasično vrhunska, sinkronizacija dikcijski i akcentom drugačije i neobično 'engleska', dok je u hrvatskoj sinkronizaciji Merida je trenutno najglasovitija i najkorištenija od domaćih glumica Judita Franković. Film je to bez prave zamjerke, za sve ljubitelje pametnih crtića visoke produkcije i realizacije, s velikim potencijalom da dobije još pokoji jednako impresivan nastavak.
Ocjena: 8/10
Madagaskar 3 (E. Darnell/T. Mc Grath)
Nakon bijega iz ZOO-a u prvom i avanture u Africi u drugom dijelu, vesela životinjska družba predvođena dobrim lavom Alexom, hiperaktivnom zebrom Martyjem, usporenom žirafom Melmanom, rasplesanom hiposicom Gloriom, lemurima, pingvinima, majmunima i ostalim sekundantima, žele se vratiti u New York.
Ali prije toga prokrstarit će Monte Carlom, Rimom, gradovima Europe, bježeći pred zloćudnom, teško zaustavljivom, termonatorskom inspektoricom za životinje Chantel DuBois. Uz stalnu akciju, vrtoglavi rollercoaster scena, mnoštvo iznimno duhovitih asocijacija na ljudske karakterne osobine pridodane zabavnim životinjskim karakterima, odličnom variranju geg i verbalnog humora, treći dio Madagaskara u originalnom ali i sinkroniziranom viđenju, urnebesna je zabava koja funkcionira transgeneracijski, od 5 do 55 godina, pa i duže. Od crtića novog doba u 21. stoljeću mahom tražite dobru zabavu, pametan scenarij, nonstopnu akciju, podnošljivi nivo hollywoodskih stereotipa, a svega toga treći Madagaskar sadrži u više dimenzija.
Ocjena: 9/10
Ledeno doba 4 (C. Saldanha)
Ako se posljednjih desetak godina, otkad je lansiran originalni predložak animiranog dugometražnog crtića Ledeno doba niste zaljubili i regrutirali u vojsku fanova zgoda simpatičnih junaka mamuta Mannyja, ljenjivca Slotha, sabljastog tigra Diega, neurotične pred-vjeverice Scrata i svih naknadno dodavanih sidekickova, četvrti dio će vas teško nagovoriti. Ali takvih je manjina.
Unatoč činjenice da je svakim novim nastavkom razina oduševljenosti kretala silaznom putanjom (za razliku od animiranog serijala Madagaskar, koji svakim novim nastavkom postaje sve boljim), četvrti nastavak još uvijek daje dovoljno opravdanja za vjernost. Teško je ostati imunim na njihov šarm i prijateljovanje. Tim više što ključ simpatičnosti družbe leži u poistovjećivanju s ljudskim karakternim osobinama, a takvih je na prebrojavanje. Ovaj puta će Scrat zakomplicirati situaciju razdvajanja kontinenata tijekom jedne od legendarnih jurnjava za svojim žirom tako da će Manny, Diego, Sid i njegova baka Granny ostati plutati morem na santi leda.
Pokušavajući se vratiti obiteljima i ostatku ekipe naići će na gusare predvđene opakim majmunom Guttom...i avantura se nastavlja. Variranje moralke o prijateljstvu uz premoć geg humora i scena koje dinamiku duguju prvenstveno stalnoj akciji, nadumdrivanju životinjskih vrsta i neodoljivom Scratu, sve je još uvijek zabavno i veselo. Akcija priziva neodgodivu peticu za koje ljeto.
Ocjena: 8/10
Arthur Božić (S. Smith)
U moru božićne ponude pogodnijeg od ovog naslova teško da ćemo naći. Dakle, u obitelji Djeda Mraza s generacije na generaciju Mrazovi su svakojaki čudaci i uvrnuti karakteri. Sve je radno i jako užurbano u vrijeme dostave poklona djeci svijeta. Međutim, nekom omaškom dogodi se da prije deadlinea i dolaska jutra jednom klincu nije dostavljen poklon. I dok su mnogi skloni odmahnuti rukom na foru 'jedan kao ni jedan' unatoč hi technology opremama za dostavu po svijetu najmlađi sin Djeda Mraza imenom Arthur je poludio od brige s jedinom mislijom na pameti. Dostaviti klincu poklon i ne razočarati ga...
Moralna potka je jasna. Uz zabavnu animaciju i mnoštvo zgodnih opaski na račun blagdana, konzumiranja hitrosti 21. stoljeća, Arthur Božić silno je šarmantan i feelgood film koji savršeno odgovara opisu 'zabave za sve generacije'.
Ocjena: 8/10
Ubojica iz školskih klupa (J. Kahn)
Kad se najmanje nadaš američka crossover horor komedija rezultira nevjerojatno svježim i zabavnim kombinacijama. Defile mladih i lijepih djevojaka i naočitih mladića u Grizzly Lake srednjoj školi, stavljanjem u opreku s potencijalnom prijetnjom serijskog ubojice imenovanog Cinderhella, sve se doima već viđenim u serijalu VriskovaWesa Cravena. No, redatelj J. Kahn ide korak dalje, zastajkujući baš na vrijeme da ne ode u parodično karikiranje poput Scary Movie franšiza ili pretjerivanja Seltzer/Friedberg bedastoća. Priča o pohodu čovjeka sa sjekirom simpatično je servirana kroz egzistencijalističke zafrkancije dvoje teenagera, uz filanje elemenata science fictiona.
Cinično se odnoseći prema sustavu obrazovanja i odrastanja, eksploatirajući šupljikavost teen populacije, glorificirajući stereotipe o cheerleadersicama i mavericksima, nudi sat i pol zabavn e ludorije.
Ocjena: 6/10
Glup, gluplji, najgluplji (P./B. Farelly)
Odnos prema grimasa, geg i izlučevine humoru braće Farelly morali ste već definirati u vrijeme njihova najvećeg komaercijalnog uspjeha Svi su ludi za Mary. Politički nekorektni humor po shvaćanju prosječnog Amerikanca (kao ni Hrvata) nije kategorija osobito sablažnjivog a ni uzbudljivog svjedočite li nizanju otrcanih i doista glupih šala za koje vidite kako će se razvijati još dok nisu ni počele.
Skupivši trojicu komičara uz reference na popularni američki sitcom Three Stooges i davši im uputstva kako da se krevelje od sekča do skeča, Farellyjevi su scenaristički odigrali neriješeno jer tu zapravo nema filma već poligon idiotarija. Kopiranjem nekih vizualnih elemenata njihova uspješnih prednika Glup i gluplji, izlizavanje ionako nesmiješnih fora, nužno vabi na određenje. Tajna ovog filma je ako ga gledate u društvu spremnom na kreteniranja, mo žda neku zabavu izvučete. U protivnom, i glupost ima svoje limite, a Adam Sandler ima opaku konkurenciju u kategoriji nesmiješnih gegova.
Ocjena: 2/10
Neka ostane među nama (R. Grlić)
Vanbračni seks nije dekadencija, bar u Grlićevom čitanju, već produžetak ljudske osobnosti i emotivnosti. Rajko Grlić se novim filmom odlučio autoreferirati na svoju filmografiju (vidi pod: Samo jednom se ljubi) i uloviti u koštac s određenim slojem građanske zagrebačke Hrvatske, njihovim emotivnim odnosima i peripetijama koje izazivaju razigrani spermići, karakterna nedosljednost i pokoja čašica viška. Napisati 'ženski film' kroz mušku vizuru.
Pritom je u korelaciji s Tomićem izmaštao ljubavnu križaljku koju biste prije očekivali od sapuničarskih produkcija Romana Majetića nego od scenarističkog dream dvojca koji su se već dokazali Karaulom, doduše na sasvim suprotnom polu ljudskih odnosa. Film je tajni portret petero ili šestero likova uhvaćenih u trenutak u vremenu i osjećajima.
Boki Navojec u tumačenju Filipa Šovagovića (č im pogledate prvi krupni kadar bit će vam jasnija paralela) je mlađi brat Braco, Miki Manojlović je stariji Nikola, sinovi umirućeg erotomana Matka (posljednja uloga Vanje Dracha), čijih nekoliko erotiziranih crteža s početka filma dosta zorno određuju daljnji tijek zbivanja.
Oko njihovih se spolnih organa okreću životi i emotivna poprsja Darije Lorenci (Anamarije), Nataše Dorčić (Latice), Ksenije Marinković (Marte) kao glavnih partnerica, te pokoje studošice voljne kusati starije meso (Nina Ivanišin i Ivana Roščić). Ima i zgodnih epizoda, poput sinkronog i nenametljivog ubacivanja citata iz hrvatske filmske povijesti (kadrovi plesa Lordana Zafranovića), interne zafrkancije s prijateljima kad su kamere ugašene (dizanje čaša Čede Prodanovića), ali i pomalo deplasiranog rabljenja Marulićeve 'slobode' u trenucima Mikijeva uživanja poljubaca nad pubičnim dlakama mlađahne ljubavnice.
Soundtrack u skladnom orkestriranju Alana Bjelinskog zapravo je produžena i proširena prilagodba refrena Neka cijeli ovaj svijetAlfija Kabilja i posve funkcionalno prati emotivna križanja i stranputice glavnih junaka. Svašta slutite na prvu, ponešto se obistini, ponešto se preglumi, no finalni rezultat ostavlja upitnik uz odluku o broju kino kopija. Grlićev rad s glumcima nikad nije bio upitan, Tomićeva sklonost čvorenjima ljudskih odnosa također je materija bar za magistarski rad. O mogućnostima i karizmi Mikija Manojlovića i domaće plejade glumaca suvišno je trošiti epitete, međutim celuliodni rezultat još je jedan dokaz kako se ne radi o matematičkoj operaciji jer zbroj spomenutih kvaliteta nije rezultirao briljantnom studijom međuljudskih odnosa potaknutih libidom.
Ocjena: 6/10
Prometej (Ridely Scott)
Filmsko čitanje mita o Alienima u svom petom dijelu kao prvom, objašnjavajućem, preuzima sve postulate religijskog praćenja filmova dajući mu dimenzije 'većeg od života'. Kako tematski tako i podkontekstima. Ime svemirskog broda s posadom preuzeto je iz grčke mitologije prema kojoj spomenuti bog krade vatru bogovima i daje je ljudima, za taj čin je osuđen i zakovan na stijene na Kavkazu s kojih mu orao kljucao jetru.
Prometej je osim tematskog dijela znanstveno fantastično dobro marketinški odrađen film. Filozofska i metafizička dimenzija filma u kontekstu objašnjenja ljudskog počela i kombinaciji sa sci fi žanrom gubi na izvedbenim trančiranjima scena. Napetica se gradi 'već viđeno' principima pričem se cijelim tokom ništa impresivno niti oduševljavajuće ne događa. Povremeno iznimno plastični i traljavi dijalozi među karakterima utječu na percepciju zbog tanašnog scenarija dok su akcijske i 'bu' prepad scene horora stereotipne i shematski odrađivane bez pretjerane volje za kreativnošću.
Specijalni efekti i scenografija morala je biti impresivnom, fotografija također, a 3D efekt pojačava vizualni dojam lijepo snimljenog filma. Glumački posao je također odrađen do razine korektnoga. Sve glavne role kao da su na autopilotu, bez strasti i osobitog ufuravanja u efektnost. Noomi Rapace kao Elizabeth Show nije ni sjena Sigourney Weaver u Ripley odijelu, hladna bijela maska pragmatične i okrutne (sugerirali su seksualno netaknute) vođe puta Charlize Theron jednako nije impresionirala niti odmakla, dok Michael Fassbender kao 'ljudski android' ne otkriva puno novih dimenzije kakve nisu sretane od Date nadalje. Ogromnom kultnom štovateljstvu i fan bazi neće puno značiti objektiviziranje spomenutih mana filma. Priznanje neveličanstvenosti te pucanj u prazno u svezi mitološke dimenzije filma namirio je komercijalni utržak, box office rezultati i naznačeni sequel.
Ocjena: 5/10
Cosmopolis (David Cronenberg)
Pogledati novi Cronenbergov film znači biti očaranim zbog silne subverzivnosti ili jedve se suzdržati ne otići iz kina ili DVD fotelje zbog larpurlartizma i masturbacije iz šupljeg u prazno. Uzročno posljedična logika ne postoji. Radnje i potezi glavnog lika potpuno su neobjašnjivi ne na uzbudljiv i intrigantan već naporan način.
S blijedim i nimalo karizmatičnim Robertom Patisonoom servirao je očajničko djelo za očajne. Predstavlja one filmove ni o čemu s par scena bizarnog onaniranja da se zadrži renome 'kontroverznog', a između praznog hoda nesnalaženja među ispraznim dijalozima koje je nakana protumačiti dubokoumnim ingenioznim podvalama o životu, ne bi li prikrili rubno svaštarenje o prolaznosti. I onda upitnik kako isti čovjek potpiše interesantne žanrovske komade Crash/Sudar, Povijest nasilja ili Muhu i ovakvo degutantno promašeno metafiziciranje o mladom čovjeku koji se ne snalazi u jednoj noći, na rubu seksa, grada i zločina.
Ocjena: 2/10
Rock zauvijek (A. Shankman)
Nastavno na kazališni uspjeh brodvejskog mjuzikla Chrisa D'Arienza, redatelj i koreograf Adam Shankman (afirmirao se nastavkom kultnog Hairspraya, dočim se mjuzikl formama bavio i u TV formatu So You Think You Can Dance), dohvatio se oblikovanja priče o ostvarenju američkog glazbenog sna mladog para Drew i Sherrie, koji će kroz mnoštvo scenarističkih stereotipa, klišeiziranih - rock and roll save our souls- situacija, glazbenih numera, sukoba zvjezdanih karaktera, ljubavnih problema, ipak dočekati svjetla pozornice ustreptalih licitarskih srca.
Sve to, ali daleko šarmantnije i uvjerljivije, vidjelo se u filmovima tipa Almost FamousCamerona Crowea, koji se bavio prošlim svršenim glazbenim vremenima ili pak u realnom vremenu kada je Prince potpisao svoje remek-djelo Purple Rain. O pjevačkim nesposobnostima Toma Cruisea najlakše bi bilo ismijavati se, no čini se da njegov 'metod acting' u slučaju ulaženja u ulogu paradne rock zvijezde Stacee Jaxxa ponekad daje opravdanje za daleko stručnije bavljenje i dijagnoze od strane adekvatno osposobljenih osoba.
Kako dešifrirati glumačku mapu Toma Cruisea moglo bi biti pitanje za diskusiju na katedri Akademije dramskih umjetnosti, ali ljubiteljima filma ništa manje zanimljivo ne bi bilo shvatiti što taj čovjek ima u glavi birajući projekte poput ovoga.
Nije sporno da se radi o iznimno posvećenom i sistematičnom glumcu, sposobnom transformirati se od teen-junaka (Top Gun), akcijskog heroja (sva četiri nastavka serijala Nemoguća misija), karikirati se do neprepoznatljivosti (Tropska grmljavina), biti romantičan (Jerry McGuirre), nadglumiti sve zamišljeno (uloga životnog trenera u Magnoliji) ali jednako tako skliznuti do karikiranja heavy metal zvijezde Stacee Jaxxa u Rock Of Ag es.
