HOBIT: SMAUGOVA PUSTOŠ (Peter Jackson)
Trilogija "Gospodara prstenova" po svemu je već bila grandiozna visokobudžetna projekcija Tolkienove mašte. Detaljna, raskošna, luksuzna.
Serijal filmova u kojima je priča glavni junak, a sporedni su specijalni efekti i scenarij. Naravno da u takvoj raspodjeli snaga glumci su bili strateški raspoređene šahovske figure. A casting je određen odlično.
Nije stoga bilo problema preuzeti onu ulogu kakvu su "Ratovi zvijezda" garnirali u godinama originalnih lansiranja prva tri dijela trilogije.
//www.youtube.com/embed/OPVWy1tFXuc
Peter Jackson je minuciozno pristupio i pedantno raslojio Tolkienovu maštu kroz fascinantne panorame, scenografiju, koreografiju, no u tim igrarijama serviranja filmova za klince s poukama za odrasle često gubi ritam, odlazi u nepotrebna epska razvlačenja materije, što u konačnici rezultira nepotrebno predugačkim i zamornim filmovima.
Baš kao i prethodni Hobit i ovaj je sjajan, ako govorimo u domeni specijalnih efekata i akcijskih scena. Ali do njih treba doći kroz preduga kadriranja i nepotrebnu metafiziku za fanove serijala.
6/10
BATLER (Lee Daniels)
Filmovi duboko humanih poruka koji u srži progovaraju o segragacijskoj i rasističkoj Americi uvijek su imali prilično jaku dramatsku potku i korijenje za dobre i humane drame.
Oprobanom uspjehu su doprinjeli nedavni odlični i nagrađivani "Help" Tate Tylor o životu tamnoputih kućanica ili davnašnji "Vozeći Miss Daisy" Brucea Beresforda.
Na toj liniji i scenarističkom toku leži i pričao o Cecilu Gainesu (Forrest Whitaker), slugi koji je od ranih godina prošlog stoljeća bio zaposlenik bjelačkih obitelji da bi svojim radnim navikama dogurao i do ulaska u Bijelu kuću.
Priča je to o njegovom utjecaju iz sjene na krojenje nekih osoba i događaja američke povijesti, naravno puna nježnih, pravičnih i humanih poruka, povremeno nepotrebno patetična, no potpuno ovisna o emotivnoj i zahvalnoj facijalnoj mimikriji glavnog glumca.
8/10
//www.youtube.com/embed/DUA7rr0bOcc
SAMO LJUBAVNICI PREŽIVLJAVAJU (Jim Jarmusch)
"Twilight" saga je isisala zadnju kap krvi iz pravih romantičnih i uzbudljivih bajki o vampirima. U tom kontekstu osuditi se snimati post festum film odgovarajuće tematike, prolazi poglavito kod uvrnutih stilista i osobenjaka kakvima su primjerice Tim Burton ("Sjene tame") ili Jim Jarmusch.
Jer samo u njegovom kontekstu novoromantična priča o ljubavnicima vampirima koji se love kroz stoljeća, ostvaruju ljubav, pronalaze se, sisaju si srž, može imati nekog filmskog opravdanja, a da nije isključivo pop corn zarada za mlađe od 12.
//www.youtube.com/embed/q3v-tHVfOZI
Jamruschova vampirijada stilizirana je romaneska s malo krvi, a više senzualiziranja između glavnih junaka, sjajnog Toma Hiddlestonea i Hilde Swinton.
Ispijeni, blijedi, autentični, pomalo shakespearijanski u svojim kravim epizodama, ljubiteljima redatelja osiguravaju još jedan užitak.
7/10
OLDBOY (Spike Lee)
Koje je racionalizacija trenda u Hollywoodu da svojim A liga redateljima daju fantastične filmove, makar i novijeg datuma, samo ako nisu originalno s američkog govornog područja, nije najjasnije.
David Fincher je prerađivao nordijsku "Djevojku s tetovažom zmaja" u slobodnom prijevodu "Muškarci koji mrze žene", Scorsese je maestralno uzeo "Departed", dok je nekoć angažiranom crnačkom redatelju pripala čast ponovo pročitati i vizualizirati tvrdokuhani kultni krimić Chan Wook Parka o čovjeku zatočenom na 15 godina koji po izlasku iz bukse ima jedinu misiju osvetiti se svojim tamničarima.
//www.youtube.com/embed/Vd20pywMXuY
U novoj verziji Josh Brolin je "tough guy" koji je prošao životnu kalvariju i bio zatočen. Odvrtiti film unatrag njegova je misija i poslagati kockice kome dugije 20 godina života. Nasilan, taman, klaustrofobičan, novi je "Oldboy" neznatni remake ionako sjajnog filma tako da dobar redatelj nije mogao puno toga pokvariti, ali i dalje ostaje upitnik zašto je i kome bila potrebna nova verzija?
7/10
ŠUTI (Lukas Nola)
Lukas Nola je sistematičan redatelj. Izraziti vizualac. Osobito je ta sklonost stiliziranju bila izražena u dva od njegovih najosporavanijih (a osobno mi najdražih filmova "Sami" i "Nebo, sateliti") djela koja su dobrim dijelom izmicala klasičnim naracijama, više pokušavajući komunicirati s gledateljam na vizualno ekspresivnim i eksperimentalnim razinama.
I dok je krimić "Rusko meso" dugovao interesima prema putevima prostitucije, debitantski "Dok nitko ne gleda" i sljednik "Svaki put kad se rastajemo" bile su TV produkcija s dramskim okosnicama i brigom za studije karaktera.
Aktualnim filmom je zaronio duboko u problematiku nasilja nad ženama i obiteljskih grozota nevezano za spol. Odlučivši se za ireverzibilni pristup dramaturgiji i retrospektivno skakanje na poetiku užasa u jednoj obitelji, priča priču baziranu na istinitim događajima, priču o Bebi, njenom nesretnom djetinjstvu koje će voditi do novog emotivno nestabilnog građenja jednako nefunkcionalne vlastite obitelji.
//www.youtube.com/embed/GJDf7BUMQp8
Pritom se služi portfolijom užasa od pedofilije, pornografije s maloljetnicima u glavnim ulogama, klasičnih delinkvencija, udaranja sve do ubojstava i niza krajnosti koje ne bi smjele pripadati u civilizirano poimanje obitelji, a ni bilo kojeg odnosa među ljudima.
Teška tema, mračna kamera, spori ton, kamena lica, hladni međuodnosi među glumcima (odlične ženske uloge Tihana Lazović - pulska nagrada Breza za najboljeg debitanta, Lana Barić - Zlatna Arena za sporednu žensku ulogu) ujedinjeni su u tešku, komornu, mučnu, pesimističnu priču o ljubavi. I rasapu iste.
Nešto nalik mučnom fokusiranju Schmidtova "Ljudoždera vegetarijanca" na korupciju i devijantno u zdravstvu, Nola se s daleko više fokusiranja na emotivne patnje i intimna proživljavanja turobne antijunakinje, okrenuo obitelji.
Za sve ljubitelje antibožićnih raspoloženja i klimaksa depresije u to doba godine, tajming je savršen.
Na nesreću, ova slika Hrvatske nerijetko nije filmska, a treba imati hrabrosti suočiti se s prikrivenim užasom. Možda najbolji i najkompletniji film dosadašnje Noline karijere svakako neće biti za svačiji ukus i neće naići na osobit komercijalni odjek u kinima, ali struka je već pohvalila taj svojevrsni depra party istaknuvši hrabrost suočavanja s temom o kojoj je mnogima draže šutjeti nego otvoreno progovoriti.
7/10
