Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Milijun djece s krivom dijagnozom hiperaktivnosti

Nova američka studija ukazuje na pogrešno dijagnosticiranje hiperaktivnosti. Ako se dijete ponaša loše, ako je nemarno, ako ne može mirno sjediti, to je vjerojatno zato što mu je 5 godina, a ne zato što je bolesno.

Gotovo milijun djece u Sjedinjenim Državama potencijalno je pogrešno dijagnosticirano u pogledu poremećaja pomanjkanja pozornosti i hiperaktivnosti jednostavno zato što su najmlađa – i većinom nezrela populacija – koja ide u vrtić, navodi se u novom istraživanju s Michigan State University.

Toj se djeci znatno češće nego njihovim starijim kolegama iz razreda propisuju stimulansi promjene ponašanja kao što su Ritalin, rekao je Todd Elder, čija će se studija pojaviti u nadolazećem broju Journal of Health Economics. Takvo neprimjereno liječenje posebno je zabrinjavajuće radi nepoznatih učinaka dugoročne primjene stimulansa na dječje zdravlje, rekao je Elder. Godišnje se također troši oko 320 do 500 milijuna dolara na nepotrebne lijekove.

Elder je rekao da se “glavni okidač” studije temelji na spoznaji da dijagnosticiranje ADHD-a ovisi o dobi djeteta u odnosu na percepciju učenika i učitelja o tome ima li dijete simptome. “Ako se dijete ponaša loše, ako je nemarno, ako ne može mirno sjediti, to je vjerojatno zato što mu je 5 godina, dok su ostala djeca godinu dana starija od njega”, rekao je Elder, docent na katedri za ekonomiju. “Postoji velika razlika između petogodišnjaka i šestogodišnjaka, što bi nastavnici i liječnici svakako trebali uzeti u obzir prilikom procjenjivanja imaju li djeca ADHD.”

ADHD najčešće je dijagnosticiran poremećaj u ponašanju malih Amerikanaca, s najmanje 4.5 milijuna dijagnoza među djecom mlađom od 18 godina, navodi se u statistici Centers for Disease Control and Prevention. Međutim, ne postoje neurološki markeri ADHD-a (poput testova krvi), dok se stručnjaci ne slažu o njegovoj učestalosti, potpirujući intenzivne javne rasprave o tome je li ADHD premalo, odnosno pretjerano dijagnosticiran, rekao je Elder.

Prema Elderovoj studiji, kod najmlađih polaznika vrtića zabilježena je 60%-tna vjerojatnost dijagnosticiranja ADHD-a za razliku od najstarije djece u istom odjeljenju. Slično tome, kada je grupa vršnjaka dosegla peti odnosno osmi razred, stimulansi su propisivani najmlađima dvostruko češće.

Ukupno gledano, istraživanje je pokazalo da je kod približno 20% – odnosno 900 000 – od 4.5 milijuna djece ADHD najvjerojatnije pogrešno dijagnosticiran.

“Većina ADHD dijagnoza predodređena je pogrešnom percepcijom nastavnika o neprimjerenom ponašanju najmlađih polaznika vrtića”, rekao je. “No ti “simptomi” vjerojatno se odnose na tek emocionalnu ili intelektualnu nezrelost najmlađih polaznika.”

http://www.znanost.com/

Povratak na Net.hr