Znanstvenici su uočili da s ogoljelog područja južnog pola mjeseca Enkelada prema svemiru izbijaju mineralima bogati mlazovi slane pare i kristala leda iz podzemnog oceana. Nakon što je sonda preletjela iznad mjeseca omogućila je znanstvenicima da mjerenjima otkriju gravitacijski signal vode, objavljeno je u časopisu Science.
"Mjerenja koja smo obavili u skladu su s postojanjem velikog vodenog rezervoara veličine najvećeg od Velikih jezera u Sjevernoj Americi", kazao je talijanski profesor Luciano Iess za BBC, odnosno vodene mase oko 245 puta veće od Lago di Garda u Italiji.
To otkriće pokazuje da bi mjesec širok oko 500 kilometara mogao biti uz Zemlju najbolje mjesto na kojem bi mogao postojati život mikroorganizama.
Cassinijevi podaci sugeriraju da voda leži oko 40 kilometara ispod ledene kore mjeseca odnosno iznad stjenovite unutrašnjosti mjeseca.
Orbita Enkelada oko Saturna ekscentrična je pa se pretpostavlja da gravitacija planeta izaziva stezanje i rastezanje mjeseca ovisno o udaljenosti od Saturna kao i zagrijavanje dijela leda na mjesecu i njegovo otapanje. Nešto od te tekućine u obliku mlazova završava u svemiru no sam mehanizam fenomena još nije jasan.
"Ono što vidimo u skladu je s postojanjem vodenog džepa dubokog osam do deset kilomatara i taj džep proteže se do 50. stupnja južne mjesečeve širine", kaže znanstvenik sa sveučilišta Sapienza u Rimu.
