Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

što vidimo kada gledamo

IGRE BOJA RIJEČI: Zašto je nebo (ponekad) plavo

Trenutno je ljeto, a to znači i svjetloplavo nebo bez oblaka, barem ponekad. Zašto je nebo te boje?

Za znanstvenike, odgovor je relativno jednostavan: rayleighovo raspršenje. Kada sunčevo bijelo svjetlo dođe do Zemlje sudari se s molekulama plina koje sačinjavaju atmosferu. Te molekule, uglavnom dušik i kisik, su manje od valnih duljina svjetla u vidljivom spektru te ga stoga rasprše.

Bijelo svjetlo sadrži različite valne duljine, koje mi još od newtonovih eksperimenata s prizmom vidimo kao spektar šest različitih boja: crvene, narančaste, žute, zelene, plave i ljubičaste. Svjetlo na ljubičastom kraju spektra putuje u kraćim, užim valovimana koje molekule u atmosferi više djeluju.

Ovaj fenomen imenovan je po britanskom fizičaru Rayleighu, koji ga je otkrio u 19. stoljeću. Nebo izgleda plavo jer su kraće valne duljine više raštrkane u atmosferi nego dulje. Stoga je raštrkana sučeva svjetlost koja doprije u neše oči kada gledamo u nebo (ne u samo Sunce) većinom plave boje.

Baš plavo?

Sad kad smo to prošli, možda mislite da je odgovor na početno pitanje, ‘Zašto je nebo plavo?’, dosta jednostavan. Ali tu je kvaka: ne kažu svi da je nebo stvarno plavo.

William Gladstone je 1858. objavio rad o Homeru u kojem je začuđeno primjetio da grčki pjesnik niti jednom nije koristio riječ plavo. Zapravo, općenito je koristio dosta neobične izraze za opisivanje boja. Tako je more bilo boje “mračnog vina”, željezo je bilo ljubičasto, a med zelen.

Daljnja istraživanja pokazala su da niti Kuran, niti originalna hebrejska Biblija, kao ni islandske sage ili indijske vedske pjesme nigdje ne spominju blavu boju, čak ni kada spominju nebo.

Još i danas postoje brojni jezici koji nemaju riječ koja bi bila istovjetna hrvatskoj za dio spektra između zelene i ljubičaste. Rusi opisuju nebo ili kao goluboe (svjetlo plavo) ili sinee (tamno plavo); u Japanu se 青 (ao) koristi za boju neba, ali isto tako i za boju jabuke i trave; namibijsko pleme Himba opisuje nebo kao zoozou, što se može grubo prevesti kao ‘tamno’, a uključuje nijanse crvene, zelene, ljubičaste, pa i plave.

Jezik kao interpretacija svijeta

Riječ je o više nego samo o pedantnom prevođenju. Dokazano je da jezik jako utječe na način kako interpretiramo svijet. Pa tako i specifične riječi za boju pojačavaju i naglašavaju percepciju iste nasuprot drugih nijansi. Bez takve posebne riječi teže je percipiramo.

Da bi to dokazali znanstvenici su pokazali skupine obojanih pločica pripadnicima plemena Himba, koji su teško mogli izabrati jedinu plavu pločicu iz grupe s još 11 zelenih.

Dakle, iako je istina da je ljudima koji govore hrvatski nebo plavo, ono je te boje samo zato jer mi tako govorimo.

Povratak na Net.hr