Mišljenje da čovjekoliki majmuni mogu komunicirati samo spontanim zvukovima, kao kada su iznenađeni ili vide opasnost, možda će se morati mijenjati, nakon istraživanja koje je proveo tim sa Sveučilišta Wisconsin-Madison.
Proveli su istraživanje na 44 godina staroj gorili po imenu Koko, koja je već naučila jezik znakova kako bi mogla konunicirati sa svojim čuvarima. Gorila je praktički odgojena među ljudima te je okružena njima preko četiri desetljeća.
Marcus Perlman došao je do otkrića nakon što je pregledao preko 70 sati snimki te gorile.
"Krenuo sam s namjerom proučavanja njenih gesikulacija, ali što sam više gledao snimke, primjetio sam kako njeno nevjerojatno vokalno ponašanje", rekao je. To je bila naučena vokalizacija, a ne spontani zvukovi.
Perlman je primjetio da se Koko belji kada želi dobiti nešto slatko, kao i da je naučila ispuhati nos i svirati duhačke instrumente.
"Ne proizvodi lijep, uravnoteženi zvuk kada se tako ponaša, kao što mi radimo kada govorimo", kaže Perlman. "Ali može dovoljno dobro kontrolirati svoj grkljan da proizvede kontrolirani roktajući zvuk".
Orangutani su isto demonstrirali neke impresivne vokalne sposobnosti, tvrdi Perlman, koji misli da bi i drugi čovjekoliki majmuni mogli naučiti osnove komunikacije poput Koko.
"Koko premošćuje jaz", kaže Perlman."Pokazuje potencijal da bi pod pravim uvjetima i u pravom okolišu čovjekoliki majmuni mogli razviti dosta fleksibilnu kontrolu nad svojim glasnicama. Ona ne bi bila kvalitetna poput ljudske, ali je sigurno kontrola."
