Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

ŽIVJETI JOŠ JEDAN ŽIVOT

BIT ĆEMO BESMRTNI? Ljudski mozak uskoro ‘seli’ na internet: ‘SF? Ne, to je sasvim moguće. Nema zakona fizike koji bi to spriječili’

U teoriji, um se može prenijeti “kopipejstanjem” ili postupnom zamjenom neurona, a znanstvenici smatraju kako to nadilazi ograničenja tjelesnosti i životnog vijeka čovjeka

Što bi bilo kad bi se čovjekov mozak mogao skenirati i pretvoriti u računalnu simulaciju? Um,  sjećanja, osjećaji i osobnost osobe umnožavali bi se, a nova i jednaka verzija te osobe postojala bi u potencijalno besmrtnom digitalnom obliku. To smatra profesor psihologije i neuroznanosti Michael Graziano. On zapravo govori o “mind uploadingu”, odnosno zamišljenom procesu skeniranja i kopiranja mentalnog stanja pomoću kojeg bi računalo pokrenulo simulacijski model obrade informacija, na isti način kao i mozak, piše Guardian.

Iako zvuči futuristički, to je teoretski moguće, jer ne postoje zakoni fizike koji bi to sprječavali. Tehnologija brzo napreduje, pa bi se jednog dana ljudski mozak mogao kopirati na neki hard, na internet ili u “oblak”. Mnogi alati za to već postoje, a neuroznanstvenik Randal Koene osnovao je neprofitnu organizaciju CarbonCopies koja promovira prijenos uma.

“Vaš mozak je orkestar koji svira simfoniju vašeg mentalnog iskustva i vaše svjesnosti, a to iskustvo vaš je prozor za postojanje i za svemir. Naš je cilj sačuvati, obnoviti, pa čak i poboljšati mentalno iskustvo izvan granica biologije”, stoji na njihovim stranicama.

Oni pokušavaju snimiti jedinstven raspored i reakcije neurona i sinapsi koji kodiraju ljudska sjećanja i njihovo ponašanje obnoviti u umjetnom mozgu. Smatraju kako je riječ o tehničkom problemu koji je rješiv uz pomoć znanosti. Vjeruju kako se seljenjem mozga u “oblake” otvaraju beskrajne mogućnosti i nadilaze ograničenja tjelesnosti i životnog vijeka čovjeka. U teoriji, um se može prenijeti “kopipejstanjem”, kojeg čovjek ne bi mogao preživjeti ili postupnom zamjenom neurona.

I Europa ulaže novac u to

Ovim iskorakom u znanosti ne bave se samo ludi znanstvenici, već i Europska unija, koja je stala iza projekta Human Brain Project i uložila velik novac u istraživačku infrastrukturu kako bi se unaprijedili neuroznanost, medicina i računarstvo. na projektu radi oko 500 znanstvenika s više od 100 sveučilišta, bolnica i istraživačkih centara diljem kontinetna. Njihova je zadaća proučiti načine i mogućnosti simulacije i neuromorfologije mozga, replikacije i upotrebe robota za testiranje moždanih simulacija.

Na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu ekipa profesora Marija Cifreka bavi se prenošenjem informacija ljudskim tijelom, a profesor Ratko Magjarević s tamošnjeg Zavoda za elektroničke sustave i obradu informacija bavi se razvojem interneta medicinskih stvari.

“Kad bismo naučili kako preslikati sadržaj našeg mozga u računala, mogli bismo živjeti paralelno još jedan život i živjeti vječno, odnosno toliko dugo koliko bi se napajalo računalo. To je velik izazov ljudskom rodu. No postavlja se pitanje – ako preselite sadržaj svog mozga i emocije u računalo koje može nastaviti samostalan život, hoće li to računalo misliti isto što i vi mislite u tom trenutku?”, pitao se Magjarević u razgovoru za tportal i rekao kako bi sve znanstvene struke trebale udružiti znanja i vještine kako bi se takav projekt ostvario.

Bestjelesni um

No, neuroznanstvenik Graziano se upitao što bi se dogodilo s kopijom mozga koja bi imala ljudska iskustva, sjećanja, osobnost, misli, emocije, ali ne i tijelo? Suvremeni ljudi danas ionako većinu kontakata i znanja stječu putem elektroničkih medija. Mnogi rade u virtualnim uredima u kojem kolege poznaju putem videa i teksta. Stoga graziano smatra da svatko od nas već postoji u virtualnom svijetu, odnosno multiverzumu, u kojem se virtualni baloni povremeno spajaju i razdvajaju u stvarnom prostoru, ali su virtualno uvijek povezani.

Stvori li se virtualni zagrobni život; društveni, politički, ekonomski, virtualni i stvarni svijet povezali bi se u vječno rastuću civilizaciju, koja bi činila samo još jedno naselje na Zemlji. No, postavlja se pitanje bili li živi ljudi imali ikakvu prednost nad virtualnima? Stvarnim će ljudima, smatra Graziano, preostati umni rad, a za to im ne treba tijelo.

Takav svijet ne bi se razlikovao od virtualnog, pa ga ne bi trebalo zvati stvarnim. Jedan svijet bi se, po Grazianu, trebao zvati baznim, a drugi životom u oblacima. Mladi bi u baznom životu stjecali dragocjena iskustva, a prava znanja, iskustva, veze i moć krili bi se u oblacima.

Povratak na Net.hr