Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

KOMENTAR ĐURĐICE KLANCIR

VRHUNSKI STRUČNJAK KOJI JE POSTAO POZNAT PO MULJANJU: Sada bi rado pobjegao, a poligraf bi eksplodirao da ga se prikopča

Velika je slabost za Vladu činjenica da ministar financija svako malo želi izaći iz Vlade. Doduše, on to demantira, no valja podsjetiti da je on često tvrdio jedno, a pokazalo bi se drugo, posebno oko njegove uključenosti u slučaj Agrokor.

Ide li ili ne ide ministar financija Zdravko Marić u Adris početkom sljedeće godine? Marić je odgovorio da “za sada” ne ide nikamo, “za sada sam ministar, nema nikakvih razgovora ni pregovora s bilo kime”, a iz Adrisa su objavili da, na žalost, ne mogu ništa komentirati jer je tvrtka izlistana na Burzi.

Net.hr je odmah upozorio i na činjenicu da izmjene Zakona o sprječavanju sukoba interesa idu neobično na ruku potencijalnom kadrovskom zahvatu: izmjene, ako prođu, omogućit će dužnosnicima da odmah zasjednu u uprave kompanija, pa i na mjesta predsjednika uprava. Danas si ministar, a sutra predsjednik uprave Adrisa. Sve postaje moguće, a promjene zakona doimaju se kao čisti lex Marić.

Ali, eto, Marić kaže da nema nikakvih razgovora, da je “za sada ministar”, a po svim medijima koji su prikopčani na “visoke izvore” u Vladi već je također objavljeno, iz naravno posve anonimnih izvora, da “ništa ne znaju o tome”. I, vjerujete li Zdravku Mariću? Možemo li mi vjerovati svom ministru financija?

Je li Marić lagao?

Ako bi, recimo, ministar financija u Njemačkoj odlučno demantirao nekakvu glasinu, velika je vjerojatnost da bi mu njemački mediji, pa i šira javnost – povjerovali. Uz politiku se obično ne vezuju visoki moralni standardi, iskrenost, povjerenje, ali u zemljama razvijene demokracije ipak je ljestvica podignuta mnogo više nego u Hrvatskoj. Jednostavno, političari se ne usuđuju tako mnogo lagati. Muljati.

Oni koji budu jednom ulovljeni u laži, obično budu kažnjeni, i institucionalno, ali još više u javnosti, među narodom. Zarade prijezir, sumnju. Ukratko, laganje političarima u zemljama s ozbiljnim demokratskim standardima škodi, kvari im izglede za opstanak u političkoj areni, ali i u bilo kakvoj drugoj karijeri.

Tko zna je li sada Zdravko Marić lagao ili nije? Možemo li imati povjerenja da nam je sada govorio istinu, a toliko je puta već uhvaćen da nije govorio istinu?

Dvostruka ličnost

Zdravko Marić je nevjerojatna politička pojava. Kao nekakva dvostruka ličnost. Mnogi ekonomisti za koje pouzdano znamo da nemaju razloga da mu se dodvoravaju spremni su reći da je zapravo jedan od sposobnijim ministara financija kojeg smo imali, da razumije sustav, da je i ovu poreznu reformu svojedobno dobro trasirao, ali je ona upropaštena u međuvremenu zbog utjecaja kojekakvih lobija, te je ostalo nešto što je “na dobrom putu”, ali nedovoljno da bi se moglo smatrati ozbiljnom reformom.

Kažu da bi državne financije izgledale mnogo gore da ga nije bilo ili da je taj posao vodio netko drugi tko bi još više bio spreman iz državne blagajne financirati bizarne političke vizije. Primjerice, u duelima s ministrom zdravstva Kujundžićem, i “nehadezeovski” ekonomisti bili su na njegovoj strani.

Kada se u prvoj fazi Plenkovićeve Vlade u anketama mjerila popularnost pojedinih ministara Zdravko Marić je uvijek bio visoko plasiran. Bio je simpatičan ljudima, pred kamerama je živo branio poteze iz svog resora, doista je izgledao kao čovjek koji razumije područje, kojem je stalo da pokrene ekonomske procese u zemlji na bolje. No, vrlo brzo je, paralelno uz guranje porezne reforme, postao prvi najkontroverzniji ministar u Vladi.

Zbog Marića je gotovo pala Vlada

Zbog sumnji da se zbog svog ranijeg posla u Agrokoru našao u teškom sukobu interesa u trenutku kada se Vlada počela baviti Agrokorom, bio je prvi na udaru izglasavanja nepovjerenja u Saboru. Zbog njega je Plenković izbacio Most iz koalicije, zbog njega je Milijan Brkić dogovorio nove koalicijske partnere, HNS, zbog njega je cijela Vlada bila na rubu poskliznuća u trenutku glasovanja o povjerenju: dogodio se rezultat koji oporba više nikada nije uspjela doseći, pa ni onda kada se počelo razmotavati klupko oko organiziranja družine Borg.

Podsjetimo se, od 151 zastupnika, 75 glasova za, 75 glasova protiv, prvi put je pomogao Tomislav Saucha, bivši predstojnik premijera Zorana Milanovića, SDP-ovac pod istragom za lažiranje putnih naloga, a pomogao je i svojim izlaskom s glasovanja radikalno desni Željko Glasnović.

Zbog Zdravka Marića uspostavljen je prvi put taj bizarni model održanja Vlade Andreja Plenkovića, koji će se kasnije još nadograđivati rastom kluba zastupnika Milana Bandića, model koji prestaje imati veze s onim što su željeli glasači na prošlim parlamentarnim izborima. Bio je to trenutak u kojem je Andrej Plenković pokazao koliko mu je jako važan Zdravko Marić, političar koji nikada nije govorio o svojim političkim stavovima, koji dan-danas nije član HDZ-a, niti je zabilježen ijedan njegov istup divljenja politici i putu HDZ-a.

Plenković ga je naslijedio od Karamarka

Tada je to izgledalo pomalo čudno jer je Zdravko Marić bio ministar kojeg je Plenković naslijedio od Tomislava Karamarka. Dapače, Karamarku je Marić bio jedan od najvažnijih suradnika, uključen u pripremu onog što je trebala biti cjelovita gospodarska reforma, što se kuhalo u labaratoriju minhenskog IFO instituta. Porezna reforma, kao prva reforma Plenkovićeve Vlade, donesena je kao miraz iz vlade OreškovićKaramarko. Ne treba zaboraviti niti da je upravo Zdravka Marića nudio Tomislav Karamarko kao mandatara nove Vlade umjesto Tihomira Oreškovića.

Doimalo se, dakle, da je Karamarkov najdraži ministar postao Plenkovićev najdraži ministar. Još u trenutku izglasavanja povjerenja bilo je jasno da je Zdravko Marić bio uključen u komunikaciju s Ivicom Todorićem, da se samo tobože izuzimao kada su se donosile odluke o Agrokoru, da je bio na sastancima na kojima nije smio biti.

Ali taj spretni političar uvijek utegnut u besprijekorna odijela, iskakao bi pred kamere ljubaznog izraza lica i izgovarao rečenice da “mnogo toga nije točno”, da je to “dobro pitanje”. Često ga se znalo pitati “je li lagao.” Primjerice, podsjećalo ga se da je još u siječnju 2017. govorio da u Agrokoru nema krize.

Ali Marić bi se marićevski izvlačio i redao rečenice pred kamerama u kojima je demantirao sam sebe i istodobno tvrdio da nije lagao. U listopadu 2017. izgovora: “Rekao sam što sam rekao. Dakle, niti sam imputirao, niti sam rekao, niti sam u tom trenutku u siječnju s ikime obavljao ikakve sastanke.” Zdravko Marić ne bi bježao pred mikrofonima. Postao je majstor odgovaranja u kojem nije bilo odgovora. Ali i to je bilo dovoljno da bi često ostao uhvaćen u laži.

Afera Hotmail i grupa Borg

Afera Hotmail je pokazala da je Zdravko Marić, koji je prema javnost bio “kao izuzet” zbog svog prethodnog posla u Agrokoru, sudjelovao na svim važnim sastancima neformalne grupe Borg o Agrokoru ili bio uvezan mail prepiskom, saznalo se da je prije pisanja lex Agrokora bilo tajnih sastanaka s Todorićem na koje je odlazio i Marić, a nedavno se otkrilo da je i nakon donošenja lexa odlazio s njime na sastanke po privatnim stanovima u večernjim satima. Zdravko Marić to nije demantirao.

Prvo se govorio o dva sastanka s Todorićem na kojima je on sudjelovao, a onda se, nakon što je objavljen iskaz Martine Dalić u USKOK-u, otkrilo da ih je bilo – sedam. Ni tada nije Marić bježao od mikrofona.

“Zašto niste rekli sve na tu temu?”, pitaju novinari, a Marić odgovara: “Rekao sam sve na tu temu.”

“Jeste li lagali?”, ustraju novinari. “Nisam nikome lagao”, kaže Marić i dodaje “da je sve radio u interesu Republike Hrvatske”. Prošao je i “oslobođenje” na Povjerenstvu za sukob interesa, ali i ponovno otvaranje slučaja.

Ministar kojeg se najviše pitalo ‘je li lagao’

Potkraj kolovoza 2018., nakon gomilanja novih informacija o razmjerima uključenosti ministra financija Zdravka Marića u ekipu Borg, Povjerenstvo je obnovilo slučaj razmatranja je li on bio u sukobu interesa s obzirom na to da je ranije bio visokorangirani menadžer u Agrokoru. No, Zdravko Marić opet je iskočio pred kamere i rekao da “čita i vidi jako mnogo konstrukcija da sam govorio laži i neistine. To je lako provjerljivo.”

Zdravko Marić je ministar kojeg se najviše pitalo “je li lagao”, a on bi uvijek nekako završio s konstatacijom da je sve što je radio “radio u interesu RH”. Poligraf bi valjda doživio kratki spoj da se kojim slučajem na njega prikopča Zdravka Marića. Dakle, to je sada taj naš ministar financija kojem bismo trebali povjerovati da nije dogovorio drugi posao. I to, ni više niti manje, nego u Adrisu. Tvrtki koja se protivila nagodbi u slučaju Agrokor do zadnjeg treba, tvrtki za koju se očekuje da neće samo tako odustati od poraza u slučaju Agrokor.

Zdravko Marić je dosegao stupanj u kojem da kaže za bijeli list papira da je bijel, valjalo bi ipak provjeriti. Može se, naravno, razmatrati jesu li ga gurnuli u to stanje permanentnog muljanja neki drugi, je li on bio uvučen u slučaj Agrokor samo da bi pomagao drugima, ili je on dio ekipe koja je smišljala projekt.

Traži li ministar izlaznu strategiju?

Od kada se glasovalo o njegovu povjerenju u Saboru već nekoliko puta se govorilo o tome da si on sam želi naći izlaznu strategiju. Bilo je glasina i u smjeru da se mnogo toga oko Agrokora njemu zgadilo. Ali, eto, nije izašao. Možda ga i ne puste, možda ga nisu puštali sve do sada, kad bi i lex Marić bio spakiran, pa da može otići na primjerenu, zasluženo visoku funkciju u sigurnost realnog sektora?

Neslužbeni izvori u medijima koji su prikopčani na Vladu govore da Plenkoviću ne dolazi u obzir da Marić sada ode. No, ipak mu se dogodilo da je sada već svima jasno da ima ministra financija koji želi otići.

Da ima ministra financija čiji demanti da “ne odlazi” nitko zapravo ne doživljava ozbiljno. Da Vlada koja tvrdi da sprema “ozbiljne” reforme ima ministra u jednom od najvažnijih resora koji želi zbrisati, s jedne strane od novih kopanja po sastancima na kojima je sudjelovao “u ime Republike Hrvatske” u slučaju Agrokor, a s druge strane, od rezultata reformi koje su, zahvaljujući svakojakim intervencijama, prestale biti ono što je on sam pokušao trasirati.

Povratak na Net.hr