Kolumbijske posmrtne zlatne maske, jajoliki električni automobili, ogromne punjene lutke načinjene od kostiju, kose, zubi i noktiju pokojnika, propusne ruske galerije ? samo su neki od izloženih radova u pariškoj Grand Palais.
Prema riječima kustosa 2000. godina je izvrstan povod da se osvrnemo na našu duboku povijest i pogledamo kako su brojne kulture i civilizacije doživljavale budućnost, čega su se plašile, o čemu sanjale.
No, koliko god se činilo da će na izložbi prevladavati suludi prikazi i vizije većina djela je posvećena tradicionalnim prikazima raja i pakla (Posljednji Sud, Vrtovi užitaka, srednjovjekovni dvorovi, leteće mašine, ilustracije Dantea, Gauguinovi prikazi raja).
A da se ni mi današnji nismo mnogo odmaknuli od davnih vizija prošlosti kada su i najbolje i najgore stvari stajale pod znakom vode (stvaranje ljudi, zemalja, potopi) svjedoče i radovi suvremenih umjetnika ? Amerikanca Toma Shannona koji stvara kompjuterski generirane video slike s imaginarnim otocima i jezerima te nešto ironičniji ruski umjetnik Ilya Kabakov koji je u Parizu prikazao instalaciju ŤIncident u muzeju ili vodena muzikať na kojoj posjetitelji imaju priliku razgledavati tradicionalna ulja na platnu iznad kojih naveliko prokišnjava.
- Da li palača prokišnjava ili bismo trebali zvati čuvara, pitaju se mnogi posjetitelji? - Ne, odgovara Kabakov - to je samo moje shvaćanje postkomunističke Rusije.
