Analiza debate: Pet Plenkovićevih i dvije Milanovićeve greške koje su obilježile jučerašnji TV dvoboj
Milanović je pokazao više energije, ali nije trebao šutjeti o Madisonu
Sinoćnja televizijska debata predsjednika SDP-a i predsjednika HDZ-a podsjećala je na nedavnu utakmicu Dinama i Hajduka u Splitu, koju je Dinamo dobio s četiri nula. Zoran Milanović, premda navijač Hajduka, jučer je bio u ulozi Dinama, dok je Andrej Plenković činio greške vrlo slične Hajdukovim.
Plenković je, dojam je, na debatu stigao nepripremljen i bez neophodne doze samopouzdanja, koju zahtijevaju veliki obračuni (politički i sportski). Milanović je od početka dvoboja uspostavio dominaciju, da bi zatim poentirao na Plenkovićevim greškama. Kada je riječ o sadržaju debate, gospodin Plenković počinio je pet kardinalnih pogrešaka.
Konfuzije oko uloge IFO instituta
Prvo, nije znao odgovoriti na pitanje kako HDZ kani kompenzirati gubitak u proračunu od pet milijardi kuna, ako se zaista donese mjeru o povećanju osobnog odbitka na 3750 kuna. Plenković se pokušavao izvući pozivanjem na izračune HDZ-ovih stručnjaka, no nije pružio nijedan konkretan, numerički protuargument Milanovićevim tvrdnjama.
Drugo, Plenković je konstatirao kako su autoceste izgrađene novcem hrvatskih građana. Međutim, nisu. One su izgrađene kreditima, koje hrvatski građani otplaćuju, što je dosta dramatična razlika. Treće, predsjednik HDZ-a ustvrdio je da famozni bavarski IFO institut nije pripremao gospodarski program HDZ-a, nego samo konzultativni ekonomski dokument o stanju u Hrvatskoj kojim se, kaže Plenković, može služiti bilotko u zemlji, a ne samo HDZ.
Slučaj Madison i optužnica protiv Kalmete
Prolistamo li novine od prije godinu dana, pronaći ćemo bezbroj intervjua s članovima vodstva HDZ-a koji otvoreno govore da baš IFO priprema HDZ-ov izborni ekonomski program. Kada je već riječ o IFO-u, Plenković je jedan od ključnih elemenata njihova dokumenta, prijedlog za devalvaciju kune, nazvao, doslovno, nijansom.
Četvto, Plenković je inzistirao na usporedbi Milanovićeva obavijesnog razgovora oko tvrtke Madison, s Uskokovom optužnicom protiv protiv Božidara Kalmete, teškom ukupno 40 milijuna kuna. Zar šef HDZ-a uistinu misli da obavijesni razgovor, uzrokovan privatnom kaznenom prijavom koja je odbačena, ima istu političku težinu, i jednaki pravni status, kao korupcijska optužnica od pet milijuna eura?
I peto, gospodin Plenković podržao je referendum udruge U ime obitelji protiv homsoeksulanih brakova. Prije petnaestak godina, kada je Njemačka donijela akt o registriranom partnerstvu, to bi možda bio legitiman konzervativni stav.
Nepotrebno pozivanje na Željku Markić
No, danas, kad moderne konzervativne stranke, poput engleskih torijevaca, otvoreno zagovaraju istospolne brakove (koji su u Engleskoj legalni, baš u formi braka), Plenković se potporom tom referendumu svrstao neočekivano radikalno desno, što znači da je samog sebe učinio manje privlačnim biračima centra.
Gospodin Plenković mogao je na pitanje o istospolnim brakovima odgovoriti nekonkretno, čime ne bi uvrijedio volju onog dijela dijela svog biračkog korpusa koji se protivi homseksualnim bračnim zajednicama, ali zaista se nije trebao pozivati na Željku Markić.
Ovo su neke od istaknutijih Plenkovićevih pogrešaka, koje je Milanović lako iskoristio. Kada je riječ o stilu i dojmu, gospodin Plenković očigledni je flegmatik. Kao takav, Plenković u debati nije pokazao strasti, i još manje, stvarne, iskrene želje da brani svoja uverenja. Sjetimo se javnih nastupa bivših predsjednika HDZ-a, prije svega Franje Tuđmana i Ive Sanadera.
Plenkovićeva taktika malih uboda
Oni su grmili, gestikulirali, mijenjali intonacije, borili se za svoje stavove svom energijom koju su posjedovali, da bi svaki svoj važan politički istup završavali nekom zvučnom, barem verbalno moćnom , patriotski nabijenom porukom kojom su veličali Hrvatsku. Što se od konzervativaca , valjda, i očekuje.
Plenković, međutim, ni jednom nije podignuo glas, ni jednom nije ostavio dojam kako je pobjeda na izborima za njega pitanje života ili smrti, te nije uputio nijednu, ni sasvim retoričku, prigodničarsku, veliku nacionalnu poruku. Umjesto svega toga, Plenković je Milanoviću pokušao naštetiti taktikom malih uboda, poput prve replike, kada je Milanovića, koji ga je u uvodnim rečenicama bio nahvalio, nazvao lošim premijerom. Što je ispalo pomalo nepristojno i jako čangrizavo.
Dvije najveće Milanovićeve greške
Čangrizavost je, zapravo, najsnažnija intonacija koju je Plenković koristio na sinoćnjem sučeljavanju. Kada je, pak, riječ o Zoranu Milanoviću, on je s autentičnom strašću napadao Plenkovićeve stavove i Plenkovićevu stranku. Milanović je, sasvim očigledno, u jučerašnji duel uložio neusporedivo više energije od Plenkovića, a tijekom cijele rasprave počinio je dvije ozbiljne pogreške.
Prvo, nije smio eskivirati odgovor na voditeljevo pitanje o slučaju Madison, jer je ostavio dojam kao da nešto skriva. I drugo, nije smio ne znati njemačke podatke o broju iseljenika iz Hrvatske. Bio je to jedini sluaj u jučerašnjem sučeljavanju, na kojem je Plenković nedvojbeno poantirao.
Za hrvatsku bi političku scenu bilo bi više nego poželjno da se održi barem još jedna debata između predsjednika SDP-a i predsjednika HDZ-a. Andrej Plenković, kao pametan čovjek, vrlo dobro zna da je sinoć poražen, pa bi za idući TV dvoboj morao promijeniti strategiju, taktiku, kao i stil ponašanja. Tek bismo u drugom pokušaju vidjeli je li se Andrej Plenković kadar ozbiljno baviti politikom, ili je jučerašnji blijedi nastup ujedno i njegov najviši domet.