Analiza: Mogu li suci Ustavnog suda uopće ostati bez svog radnog mjesta?

Nadzor telefona Slavice Banić i još jedne osobe, administrativne tajnice Ustavnog suda, na zahtjev DORH-a odobrio je Županijski sud u Zagrebu početkom listopada, potvrđeno je Telegramu prije nekoliko dana.

---

Izbor Slavice Banić (49) za sutkinju Ustavnog suda u svibnju 2008. obilježen je skandalom. Na glasovanju u Hrvatskom saboru glatko je dobila više od 77 potrebnih glasova, no kad se činilo da su joj vrata na Trgu svetog Marka 4 širom otvorena, njezin je izbor osporila jedna od protukandidatkinja, Marija Juričić, sutkinja Upravnog suda. Tvrdila je kako Slavica Banić nije ispunila uvjete jer nema 15 godina iskustva u pravnoj struci što se traži u uvjetima za izbor sudaca Ustavnog suda, a utvrđeno je Ustavom i Ustavnim zakonom.

U veljači 2009. Upravni sud, pred kojim je pokrenut spor, potvrdio je te navode. Saborska odluka o izboru Slavice Banić je poništena pa se očekivalo će vrata Ustavnog suda za nju zauvijek ostati zatvorena. No, Slavica Banić obratila se Ustavnom sudu tužbom protiv takve presude, a njezine buduće kolege ekspresno su, već u travnju iste godine, usvojile tužbu i ukinule presudu. Utvrdili su da je presudom Upravnog suda Slavici Banić prekršeno ne samo ustavno pravo o jednakosti pred zakonom, nego i pravo na rad!

Samo dvoje sudaca Ustavnog suda (Snježana Bagić i Davor Krapac) protivilo se takvoj odluci, dok je osam sudaca mirno podiglo ruke. Zbog tih osam ruku na službenim stranicama Ustavnog suda stoji da je Slavica Banić ustavna sutkinja od 26. svibnja 2008, od dana kada je izabrana u Saboru.

Pozitivan dojam

Zanimljivo, Slavica Banić bila je među 19 kandidata čije je ponude Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora ocijenio pravovaljanim pa su svi pozvani na javni razgovor da odgovore na pitanja koja će tom odboru pomoći u ocjeni njihove stručnosti. Od 19 kandidata četvero, među kojima je bila i Banić, ušlo je u uži izbor. Zanimljivo, svi su imali jednak broj bodova. Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskoga sabora ovako je obrazložio zašto je među četiri kandidata i Slavica Banić: tadašnja predstojnica Ureda za zakonodavstvo Vlade Republike Hrvatske, predložena je ”zbog istaknutog djelovanja u struci, javnog djelovanja te pozitivnog dojma iz javnog razgovora”.

Predsjednik spomenutog saborskog odbora bio je Vladimir Šeks, pa iako je Saboru predočeno kako je postupak kandidiranja i predlaganja za izbor tri suca Ustavnog suda Republike Hrvatske proveden potpuno transparentn, te da su na sjednicama Odbora i javnom razgovoru bili prisutni predstavnici GONG-a i novinari, pričalo se da je Slavica Banić bila Šeksov odabir.

Što je to, međutim, bilo sporno u životopisu današnje sutkinje Ustavnog suda, koja se pri kraju svog drugog mandata ponovno našla u skandalu, ovaj put, čini se, ozbiljnijem od onoga na početku? Sporan je njezin životopis u kojem je navela podatke da ima 15 godina iskustva u pravničkoj struci, spominjući da je dio tog staža stekla radeći za jednu humanitarnu organizaciju iz Danske.

Duševne boli

Da je nešto bilo ”trulo u državi Danskoj” vidjelo se kada dopis Ustavnog suda koji je tražio provjeru te činjenice nije uručen danskom Crvenom križu jer takva humanitarna udruga nije postojala u hrvatskom registru stranih udruga! Ustavni sud tako se zadovoljio jednim neformalnim pismom danske humanitarke Inge Genefke, koja je napisala kako je Slavica Banić radila dva posla: administrativno je vodila ured i davala pravne savjete. Za Ustavni sud to je bilo dovoljno, kao da je riječ o izboru čistačice, a ne jednom od važnijih poslova u državi!

Osmorici sudaca Ustavnog suda koji su digli ruku i poništili presudu Upravnog suda o tome da Slavica Banić nema 15 godina pravničkog iskustva nije bilo sporno ni to što je ona u svom životopisu – dokazujući da ispunjava uvjete – navela kako je u Zagrebačkoj banci radila kao savjetnica. Iz spomenute su banke, naime, odgovorili da je radila kao stručna suradnica, što je ipak ponešto drukčije od savjetničkog mjesta.

Takav izbor Slavice Banić u brojnim novinskim komentarima okarakteriziran je kao ”prvorazredni skandal”, no zamjerke su – iz jednog drugog razloga – išle i prema saborskom odboru koji ju je u Ustavni sud predložio, a Sabor potom i izglasao. Smatra se, naime, da nije primjereno relativno mladu osobu, koja je tek prešla četrdesetu, birati u Ustavni sud, što bi trebalo biti kruna karijere, odnosno posljednja stepenica u toj karijeri.

Problemi s kritikama

Sutkinja Slavica Banić teško se nosila s kritikom pa je zbog jednog teksta, u kojem se propituje je li imala uvjete za izbor u Ustavni sud, tužila izdavača tjednika Globus, tražeći najprije 50, a potom 30 tisuća kuna za duševne boli. U njezinoj tužbi stajalo je da je zbog teksta bila izložena mnogim pitanjima o tome ispunjava li uvjete, što je bilo uzrok da se loše osjeća i povuče u sebe. Na sudu je rekla kako je zbog svega imala i noćne more te da je morala uzimati tablete za smirenje.

Međutim, sudac Andrej Abramović odbio je njezinu tužbu, a obrazloženje bi valjalo citirati u poglavljima udžbenika koja govore o medijskim slobodama i pravu javnosti na propitkivanje svega što je u njezinu interesu: Slavica Banić javna je osoba, njezin izbor za sutkinju Ustavnog suda od važnog je javnog interesa jer njezina pozicija, neizravno, može imati posljedice baš na svakog građanina. Dodao je: vrijednosni sud o njezinoj stručnosti – budući da je uvjet za izbor – može izricati svatko, a osobito mediji.

---

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 31. listopada 2015.