Prošlotjedni prosvjed korisnika vezova s Batale ponovo je aktualizirao dugo godina gorući problem Dubrovnika – kaos koji vlada oko pitanja vezivanja barki. O prosvjedu, ali i širem problemu vezova porazgovarali smo s bivšim savjetnikom gradonačelnika Andra Vlahušića za more i priobalje, kapetanom Rikardom Rossettijem.

Mnogi mediji izvještavajući o prosvjedu koristili su termin vlasnici vezova, što nije točno, jer Hrvatska ne poznate vlasništvo vezova, je li tako?

Tako je. Nitko od prosvjednika nije vlasnik vez(ov)a, jer se vlasnik veza, jednostavno, po zakonu ne može biti. Oni su korisnici vezova, koji plaćaju koncesiju Županijskoj lučkoj upravi Dubrovnik.

Što se događa kada korisnik veza nekoj drugoj osobi proda barku? Postaje li kupac automatski korisnik veza na kojoj je kupljena barka bila privezana?

Ne. Barka je vlasništvo, ali vez nije. Kada netko proda barku drugoj osobi, vez i dalje ostaje njegov. Postoji rok do kojeg mora kupiti novu barku, inače gubi pravo na vez, i mogućnost vezivanja plovila se predaje osobi s liste čekanja, koja u Dubrovniku broji nekoliko stotina osoba.

Ja osobno znam da su se u Portu prodavale barke skupa s vezovima za nekoliko desetaka tisuća eura. Kako to objašnjavate?

Znam i ja te slučajeve, ali oni su u sivoj zoni. Čak i kada se dogodi takva kupoprodaja, na papiru sve ostane na osobi koja je i do tada bila vlasnik barke i korisnik veza, samo je sada koristi druga osoba, često s drugom barkom.

Kako tome stati na kraj?

Trebalo bi mijenjati zakone koji bi bolje regulirali dodjelu koncesije za vezove.

Kolike su cijene za vezove?

Od nekoliko stotina kuna do tisuću i nešto kuna ovisno o dužini barke. Govorimo o godišnjem iznosu.

Znači netko plaća vez u Portu tisuću kuna godišnje i onda se bavi komercijalnom djelatnošću na kojoj zgrne stotine tisuća kuna. Nije li to suludo?

Naravno da jest. Trebalo bi znatno povećati cijene koncesije za vezove za ona plovila koja se bave komercijalnom djelatnošću. Lako je to provjeriti, jer brodovi moraju biti registrirani za gospodarstvo.

Ne samo da brojna plovila malo plaćaju vezove, već ima onih koji uopće ne plaćaju, a vezani su na crno. Koliko je takvih barki?

U staroj gradskoj luci ih je nekoliko desetaka, dok na Batali taj broj prelazi stotinu. Oni su ilegalno vezani i ne plaćaju nikakvu godišnju naknadu.

Kako je to moguće? Zašto Lučka uprava to dopušta?

Dadić (Željko Dadić, ravnatelj Županijske lučke uprave Dubrovnik op.a.) ne može napraviti više od 500 ugovora s korisnicima vezova na Batali, pa sve one preko, a to su ovi koji se vežu na crno, ne može ih se natjerati na plaćanje. Oni nemaju s kim napraviti ugovor, jer vezova ne smije biti preko određenog broja, pa se naprosto vežu na crno, jer nemaju gdje držati barku.

Prema važećem zakonu, vezovima upravljaju Država i Županija, a ne Grad. Mnogi prozivaju gradonačelnika Vlahušića da im nije omogućio zamjenski vez za barke dok traju radovi na Lapadskoj obali. Tko je kriv za nastalu situaciju Vlahušić ili Dadić?

Po meni nijedan, ni drugi. Vlahušić s tim nema veze, jer Grad ne upravlja vezovima, a Dadić nije kriv, jer poviše sebe ima nadređene, a to su bili Maro Kristić, pročelnik za more, i župan Nikola Dobroslavić. Vezovi su u nadležnošću Županije, ali ona ništa nije riješila, jer nema novaca. Gledajte, dok sam još ja bio savjetnik gradonačelnika, Vlahušić je govorio da je Grad spreman sufinancirati gradnju novih vezova. Također, Županija, ako nema novaca, mogla je dignuti kredit, i vraćati ga od naplate vezova, plus podići one cijene komercijalnih plovila o kojima smo govorili. Međutim, nikad se nije postigao jasan dogovor, a jasno je i zašto. Odgovor na sadašnje probleme je isključivo politika. Da je ista politička opcija na lokalnoj i županijskoj razini, problem bi odavno bio riješen.

Kako god se okrene, u Dubrovniku je dugi niz godina problem mali broj vezova. Po mom laičkom mišljenju, najbolje bi rješenje bilo izgradnja vezova u Rijeci. Što vi kažete?

To jest jedino rješenje. Dok sam bio savjetnik Vlahušiću, htio sam da napravimo brojne vezove u Rijeci Dubrovačkoj, gdje sada također vlada kaos i vezivanje na crno. Naravno, htio sam da to napravimo u dogovoru s Županijom, jer je to bilo pod njenom ingerencijom. Vlahušiću tada nije bila preša -  mislio je da će se more vratiti na upravljanje Gradu Dubrovniku kada zakon prođe Sabor, te će tako izbjeći teške pregovore s Županijom, ali na kraju se to nije dogodilo, a bojim se da će nova vlast upravljanje morem dati lokalnim jedinicama, jer brojni župani dolaze iz redova HDZ-a. Po mom mišljenju, u Rijeci bi se moglo napraviti tisuću vezova. Opet ponavljam, da je ista politička opcija na vlasti i u Županiju, i u Gradu, problem nedostatka vezova bi odavno bio riješen, a ovako se bez veze prepucavaju, posebno to vrijedi za Županiju, koja po zakonu upravlja vezovima i odgovara za rješavanje njihovih problema.

Maro Marušić