Kako izgleda rad zaposlenika agencija za privremeno zapošljavanje opisala je radnica I.L. koja je čak tri godine bila prisiljena sklapati ugovore na određeno vrijeme. Od svibnja 2015. do kolovoza 2016. sklopila ih je 15, a svaki je trajao svega tri mjeseca. Iako je cijelo vrijeme radila za istog poslodavca, dobivala je manju plaću od odstalih kolega koji su radili u toj istoj firmi.
Tužba protiv agencija za zapošljavanje
Kao bi izborila svoja prava radnica je tužila agenciju za privremeno zapošljavanje tražeći isplatu troškova prijevoza, božićnice, regresa i dara za djecu što su ih dobivali njezini kolege na osnovu Kolektivnog ugovora što je kod tog poslodavca vrijedio.
Iako je, i s obzirom na novi Zakon o radu koji je na snazi od ljeta 2014. godine, imala male šanse na sudu, dodatno ju je u ostvarivanju prava onemogućavala činjenica da je u ugovoru s agencijom za zapošljavanje o radu na određeno vrijeme stajala klauzula o tzv. otpustu duga. Njome se, potpisujući ugovor, zapravo odrekla Svih potraživanja prema poslodavcu. Tako je bila prisiljena da se unaprijed odrekne mogućnosti da sudskim putem traži određena prava što ih poslodavac nije ispunio.
Hrvatska u vrhu u EU po nesigurnim poslovima
Kako piše Novi list, Hrvatska je, prema podacima Eurostata, Europskog statističkog ureda, tijekom 2016. godine još uvijek bila u samom vrhu zemalja članica EU-a prema udjelu radnika koji rade nesigurne poslove. I dok na razini EU-a 2,3 posto radnika ima nesiguran posao, u Hrvatskoj je 2016. godine čak 8,4 posto zaposlenih radilo u nesigurnim obicima rada. Drugim riječima, 8,4 posto radnika u Hrvatskoj te godine imalo je ugovor na određeno vrijeme koji nije trajao duže od tri mjeseca. Posljedica je to fleksibilizacije radnog zakonodavstva, što nije slučaj samo u Hrvatskoj.
Tako i u Francuskoj 4,8 posto radnika radi na nesigurnim poslovima, a u Španjolskoj je taj postotak 4,7. U Poljskoj i Sloveniji udio takve vrste zapošljavanja je na razini 4,5 posto. Zanimljivoj je da najmanje kratnotrajnih ugovora o radu ima u Rumunjskoj (svega 0,2 posto), a slijede Velika Britanija i Češka s 0,4 posto takvih ugovora i Njemačka s 0,5 posto.
Takav ugovor nije zakonit?
Sugovornici Novog lista objašnjavaju kako u Hrvatskoj radnici ovakve ugovore potpisuju djelomično iz neznanja, a djelomično zbog straha da neće uopće imati posao. Tvrde kako nije prihvatljivo da se radnik mora unaprijed određi svojih potraživanja prema poslodavcu, a to je utvrdio i sud. "Valja navesti da se radnik ne može potraživanja iz radnog odnosa odreći prije dospijeća istog", navedeno je u presudi, no I. L. koja je izgubila spor s agencijom za zapošljavanje u svom posljednjem ugovoru potpisala je upravo to. Tvrdila je tijekom postupka kako nije znala što potpisuje, no istovremeno nije podnijela tužbu kako bi taj ugovor poništila. Zato joj dugovi nisu ni isplaćeni.
