Fond za humanitarno pravo (FHP) ocijenio je u petak, u povodu izricanja presude za ratne zločine u Lovasu, da su, zbog propusta u radu Tužiteljstva za ratne zločine (TRZ), za zlodjela protiv hrvatskih civila u tom selu "izostavljene mnoge žrtve, a izrečene kazne su preniske u odnosu na težinu zločina koji je počinjen".
Ovaj postupak je jedan od najsloženijih postupaka koji su se vodili pred Odjelom za ratne zločine, jer je obuhvatio veliki broj optuženih koji su pripadali različitim oružanim formacijama, više različitih događaja, veliki broj žrtava i svjedoka. Usprkos kompleksnosti predmeta, koja sama po sebi dovodi do njegova dužeg trajanja, ovaj postupak je dodatno prolongiran brojnim propustima u radu TRZ-a, smatra FHP.
Prvobitnom optužnicom TRZ-a bilo je obuhvaćeno 69 žrtava, ali Tužiteljstvo nije osiguralo kvalitetne dokaze o okolnostima njihova stradanja, ocjenjuje FHP.
Naglašava se kako je obveza TRZ-a bila da još tijekom istrage rasvijetli činjenice o stradanju žrtava i da nakon toga optuži sve odgovorne, što je Tužiteljstvo propustilo učiniti, a umjesto toga je optužilo manji broj odgovornih i više puta mijenjalo optužnice, jer je u međuvremenu nekoliko optuženih preminulo pa su morali smanjiti i broj žrtava čija se se ubojstva tim optuženima stavljala na teret.
To je za posljedicu imalo da su posljednjom inačicom optužnice obuhvaćena samo osmorica optuženih i 28 žrtava.
Prvobitnom optužnicom tužiteljstvo je 14 optuženih teretilo da su, kao pripadnici različitih postrojbi (JNA, dragovoljci „Dušan Silni“, te predstavnici novouspostavljene lokalne vlasti), tijekom listopada i studenog 1991. na području Lovasa počinili napad na civilno stanovništvo, prema njemu nečovječno postupali, mučili, tjelesno ozlijedili i ubijali, što je imalo za posljedicu smrt ukupno 69 civila, te teško ili lakše ozljeđivanje još 12 civila.
Tom optužnicom su bili obuhvaćeni: Ljuban Devetak, Milan Devčić i Milan Radojčić kao pripadnici samostalno uspostavljene lokane civilno-vojne vlasti; Željko Krnjajić kao zapovjednik stanice milicije (SM) Tovarnik; Miodrag Dimitrijević, Darko Perić, Radovan Vlajković i Radisav Josipović kao pripadnici Teritorijalne obrane (TO) Valjevo, čije su postrojbe ušle u sastav Druge proleterske gardijske mehanizirane brigadeJNA, te Petronije Stevanović, Aleksandar Nikolajidis, Dragan Bačić, Zoran Kosijer, Jovan Dimitrijević i Saša Stojanović kao pripadnici dragovoljačke paravojne postrojbe „Dušan Silni”.
Presudom Višeg suda u Beogradu 26. lipnja 2012. godine svi optuženi proglašeni su krivima zbog ratnih zločina protiv civilnog stanovništva u supočiniteljstvu i osuđeni na kazne zatvora od četiri do 20 godina jer su bili odgovorni za smrt 40 i ozljeđivanje 11 civila.
Žalbeni sud u Beogradu je po žalbama optuženih 9. prosinca 2013. ukinuo presudu Višeg suda i predmet vratio na ponovno suđenje, uz ocjenu da prvostupanjski sud nije jasno obrazložio primjenu instituta supočiniteljstva, te da nije jasno naveo koju je konkretnu kaznenu radnju poduzeo svaki od okrivljenih.
Ponovljeno suđenje počelo je 4. ožujka 2014. tijekom kojeg su promijenjena dva predsjednika sudskog vijeća, a kazneni postupak je obustavljen za optužene Ljubana Devetaka, Milana Radojčića, Petronija Stevanovića, Dragana Bačića i Aleksandra Nikolajidisa, koji su u međuvremenu preminuli, dok je za optuženog Miodraga Dimitrijevića postupak razdvojen, zbog bolesti.
Zbog toga je TRZ morao izmjeniti optužnicu, čime je broj žrtava sa prvobitnih 69 smanjen na 28.
Nepravomoćnom presudom Odjela za ratne zločine Višeg suda u Beogradu u četvrtak su osuđena osmorica okrivljenih za ratne zločine protiv hrvatskih civila 1991. u Lovasu na ukupno 47 godina zatvora, pojedinačno od četiri do osam godina.
Milanu Devčiću izrečena je kazna od osam godina zatvora, Saši Stojanoviću sedam, Željku Krnjajiću, Jovanu Dimitrijeviću i Zoranu Kosijeru po šest, Darku Periću i Radovanu Vlajkoviću po pet, te Radisavu Josipoviću četiri godine zatvora.
Obrazlažući današnju presudu, sutkinja Trajković ja ukazala da je sud u odlučivanju o krivnji i kaznama bio limitiran činjenicom da se tužiteljstvo nije žalilo na prvobitnu presudu, te da pojedine radnje navedene u optužnici nisu dokazane.
