'Nedavno je u medijima ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović nedvosmisleno rekla da je u planu teritorijalni preustroj države. Poražavajuće je što se iz možebitnih sedam regija/županija izostavio Dubrovnik, a nama ponižavajuće da uopće moramo pojašnjavati zašto imamo pravo na vlastitu regiju, no vrlo rado ćemo to učiniti za ministricu dubrovačkog imena. Jasno je svakome da Hrvatska danas ima podosta problema, što demografskih, što financijskih, gospodarskih, etičkih, ali čini se da oni novoj vladi nisu dovoljni stoga prizivaju i geografske.

Ljepota naše države je njena raznolikost, no ovom novom regionalnom podjelom ona će se nepovratno utopiti. Možda ne bi bilo loše da se i grbovi iznad šahovnice na zastavi stope u jedno neprekidno polje kako bi se pozdravila nova integracija unutar naše male države. Brisanje dubrovačkog grba – mala cijena za prospreitet. Non – stop nam se nameće mišljenje odasvud, kao da nismo sposobni sami odlučivati za sebe, davno u povijest po upute se išlo u Beograd, u neovisnoj Hrvatskoj u Zagreb, a po novome, slušat ćemo savjete iz Splita. Drukčiji mentori, a politika jednaka. Naši građani će u ime nečijeg hira ili želje za eksperimentiranjem, po bilo kakve kompliciranije dokumente morati ići u Split.

Samo po sebi ne zvuči zahtjevno, osim što za taj pothvat treba prijeći granice druge države. Čini se da su činovnici iz Zagreba zadnji put kartu Hrvatske u punoj veličini pogledali u 8. razredu osnovne škole! Ne želimo ni zamišljati koliko ćemo projekata morati odgađati tim novim regionalnim premještanjem. Kome je to točno cilj s obzirom na broj nezaposlenih u Hrvatskoj?! A kakve li smo tek izjave mogli čuti svih ovih godina od hrvatskih vlada... Čak smo doživjeli da bivši ministar prometa kaže da nije potrebno graditi cestu do svakog kokošinjca, tako dajući odgovor na pitanje kada će konačno most do Pelješca biti napravljen. Čini se da i trenutna vlast ima jednako mišljenje i ovaj “kokošinjac“ na krajnjem jugu, čija je kanalizacija starija od brojnih civilizacija, koristi samo kada treba slati kamione novaca u Zagreb.

Interesantno je da niti jedan saborski zastupnik rodom iz Dubrovačko-neretvanske županije nije našao shodnim da progovori o pravima koja nam se povijesno, teritorijalno ili zasluženo kroz Domovinski rat pokušavaju oduzeti. Istina, i prije je Dubrovnik davao saborske zastupnike, no svi oni bi nakon Neuma nekako zaboravili odakle su krenuli. Prema službenoj evidneciji Hrvatskog sabora jedino po čemu su “naši“ saborski zastupnici bili prepoznatljivi u javnosti su putni troškovi.

Nama je povijest oduvijek bila najbolja učiteljica: sloboda se ne prodaje ni za svo zlato ovoga svijeta, također smo nedavno proslavili 600 godina od ukidanja ropstva i sigurno se nećemo vraćati unatrag,  a ovaj novi preustroj bez Dubrovnika kao samostalne regije je jednak skoku u ponor kojeg nećemo dozvoliti', stoji u priopćenju koje potpisuje predsjednik stranke Željko Raguž.