Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

DAVOR BANOVIĆ

VELIKI INTERVJU: KOLAKUŠIĆEV BROJ 2: ‘Naši ‘Jesam te’ zakoni nisu primjereni tržištu, poduzetnici se koprcaju u birokratskom labirintu’

Razgovarali smo s Davorom Banovićem, ekonomistom i revizorom, bliskim suradnikom Mislava Kolakušića, o političkim planovima i prvim reakcijama na “projekt Kolakušić”

Za Davora Banovića bismo mogli reći da je „broj 2“ u projektu Mislava Kolakušića. Na listi za izbore za EU parlament on je na drugom mjestu, ali s preferencijalnim brojem glasova daleko od uspjeha Mislava Kolakušića osobno. Davor Banović nema problem s time. Oni su, kaže, tim, ali svjesno su igrali na jaku osobnost i prepoznatljivost Mislava Kolakušića.

Davor Banović je magistar ekonomije, stalni sudski vještak za financije, ovlašteni revizor koji je široj javnosti poznat i kao jedan od onih koji su među prvima upozoravali na problem “švicarca”.  Uoči intervjua razgovaramo i malo detaljnije o njegovoj karijeri, od prvog posla u Garešnici, do kompleksnih vještačenja. Moglo bi se reći da je uvijek bio “fajter”. 1988. kao stalni sudski vještak u predmetu poznatom kao “stambena afera” susreće se s prvim prijetnjama smrću – ako ne napravi “nalaz po narudžbi”. Radio je i u privatnoj tvrtki s bratom, u uvjetima najveće devalvacije dinara, 1991. priključuje se Hrvatskoj vojsci, a nakon skidanja vojne uniforme, nastavlja raditi u vlastitoj tvrtki, registriranoj za poslove revizije i vještačenja, do 1. rujna 2018. “Može se zaključiti da sa gotovo cijeli svoj radni vijek uspješno odradio na tržištu, u uvjetima konkurencije domaćih i stranih trgovačkih društava”, kaže Banović.

Radio je kao sudski vještak u brojnim kompleksnim sudskim procesima koji su se u medijima nazivali aferama, ali naglašava da u tim slučajevima vještak – mora ostati anoniman. “Poštujući diskreciju osoba koje su osuđene na višegodišnje bezuvjetne zatvorske kazne, neću ih navoditi. Ipak bih želio napomenuti da se radi o velikim predmetima koji su punili stupce crne kronike jer su bili od velikog interesa za javnost”, napominje. Smatra da je najveći doprinos struci postigao sudjelujući u međunarodnim revizijama i revizijama za inozemne naručitelje. “Svjedočio sam njihovom zatvaranju poslovanja u Hrvatskoj i odlasku uz ne baš lijepe epitete za ono što su ovdje doživjeli”, prisjeća se Banović.

Autor je knjige “Metodologija revizije osnivanja”, jer se, kaže, “nadao da će se kroz reviziju pretvorbe poništiti broje malverzacije i kriminal”, no, to se nije dogodilo. Banović je posebno pratio talasanja na hrvatskoj bankarskoj sceni. “Nakon sloma domaćih banaka koje su sanirane novcem poreznih obveznika i prodane stranom kapitalu, započinje era: “monetarizma” u Hrvatskoj. Modernog oblika koloniziranja i porobljavanja malih država, uz potpuni gubitak financijske samostalnosti”, oslikava Banović ono što se zbilo s bankarskim sustavom u Hrvatskoj.

Davor Banović bio je drugi na listi Mislava Kolakušića na europskim izborima

NET.HR: Kada ste upoznali Mislava Kolakušića? Kada je započela vaša suradnja i jeste li i vi osobno bili uključeni u kreiranje političkog projekta? 

BANOVIĆ: Gospodina Kolakušića sam upoznao u vrijeme kada smo obojica, ne znajući zapravo jedan za drugoga, počeli javno istupati protiv trulog zakonodavstva koje je proizvodilo i još uvijek proizvodi korist za uski krug ljudi na štetu svih građana Republike Hrvatske. Upoznao nas je gospodin Božo Ivošević, prvi predsjednik Udruge franak. A gospodina Božu Ivoševića, upoznao sam 2011. kad smo se prvi puta pojavili javno, na tadašnjoj OTV televiziji, neposredno nakon osnivanja Udruge franak. Konkretan povod našem susretu su bili: krediti u “švicarcima” i konstantne izmjene Ovršnog zakona koje su donosili HDZ-SDP, ovisno tko je kada bio na vlasti. Kontinuirano na štetu građana.

Na jednom od naših druženja na kavi, gospodin Kolakušić me pitao što mislim o političkom angažmanu kojim bismo pokušali zaustavili pogubne rezultate koji nas uništavaju kao narod i državu. Ispočetka sam bio kolebljiv, znajući da ćemo zbog svojih jasnih stavova i poruka biti poput gladijatora u areni, izloženi napadima i ugrozama svih vrsta. Na njegovo izravno pitanje: “A tko će, ako nećemo mi?” Shvatio sam da tih drugih nema. Ne postoje. Čitajući komentare na društvenim mrežama, uglavnom nezadovoljnih i nesretnih ljudi koji žele promjene, ali ne čine ništa da se te promjene dogode, napisao sam objavu: “Ljudi koji čekaju nekoga da pokrene promjene, nisu svjesni da čekaju sami sebe”. I tako je počelo.

NET.HR:  S obzirom da ste ovlašteni revizor i stalni sudski vještak za financije, komentirali ste u trenutku hapšenja menadžmenta u Uljaniku –  “glumatanje u Uljaniku”, pretjerani upliv politike u Uljaniku, otvoreno ste govorili da su ispunjeni svi uvjeti za stečaj u Uljaniku itd. Kako komentirate sadašnji rasplet?  Što vi smatrate: hoće li se ikada rasvijetliti što je to bilo ključno za propast Uljanika, odnosno – tko je odgovoran? 

BANOVIĆ: Najodgovornija je Uprava Uljanika, ali nije jedino ona. Gledali smo kako predstavnici državne vlasti ne žele imenovati nikoga u Nadzorni odbor Uljanika d.d. S kojim pravom? Zbog čega politička oligarhija koja je natrpala brojne članove upravnog i nadzornog odbora, u druga trgovačka društva, u kojima RH ima vlasnički udjel izravno ili kroz fondove, u Uljaniku d.d. nije imala niti jednog predstavnika? Odgovor je vrlo jednostavan. Znali su kakvo je stanje i izbjegavali odgovornost. Okrenuli su glavu na drugu stranu. Neisplata plaća, kriminalizirana je kao kazneno djelo, unatoč protivljenju struke. Je li zbog neisplate plaća u Uljaniku d.d. bilo tko završio u zatvoru? Da se radilo o bilo kojoj drugoj tvrtki u privatnom vlasništvu, bi li postupak donošenja rješenja o stečaju bio toliko puta odgađan?

Bi li privatni vlasnik tvrtke dopustio Upravi da napravi tolike dugove i aktivira jamstva njegovom privatnom imovinom? Je li moguće da se ne može kroz praćenje tijeka novca utvrditi na čijim je računima toliki novac završio i kada? Što je radio posebni odjel porezne uprave za nadzor velikih korisnika? Nema novca, nema materijala, započeti brodovi nedovršeni. Dio radnika opterećenih kreditima, napustili su brod koji tone. Našli su drugi posao. Ostali su oni koji ga nisu mogli naći. Dočekali su rješenja o prestanku radnog odnosa s kojima su upućeni na Hrvatski zavod za zapošljavanje, gdje će barem neko vrijeme dobivati naknadu za nezaposlene. Jedno je ipak izvjesno. Naplaćene garancije terete Proračun Republike Hrvatske, odnosno sve nas. Odgovornih, po običaju kad se radi o iznosima u milijardama kuna, nema.

Kolakušićeva ekipa – najavljuju pobjedu na predsjedničkim i parlamentarnim izborimaFoto: Pixsell

NET.HR:  Kako vi komentirate start Fortenova grupe, tvrtke izrasle iz Agrokora na temelju lex Agrokora? Vi ste zajedno s g. Kolakušićem, podnijeli kaznenu prijavu protiv Fabrisa Peruška još u vrijeme dok je bio izvanredni upravitelj  “jer su dijelu vjerovnika plaćeni deseci milijuna kuna bez pravne osnove i protivno zakonu”. 

BANOVIĆ: Tzv. “zrcalna društva” u važećem Zakonu o trgovačkim društvima, ne postoje. Lex Agrokor je donesen na način da nije inkorporiran u postojeći Stečajni zakon. U pisanju tog zakona, ispušten je dio koji se odnosi na odgovornost Povjerenika Izvanredne uprave, što u talijanskom zakonu donesenom u slučaju “Parmalat”, postoji. Nadalje, kakav je to zakon, kada se vezano uz “roll up” kredit – status najstarijeg potraživanja, iako je najnovije – sklopljen u Republici Hrvatskoj, ugovara englesko pravo, a naknadno utvrđenje tog Ugovora nezakonitim ili čak protuustavnim, nije razlog za njegovo poništenje? Rezultat donesenog “interventnog zakona” nije primjeren tržišnom gospodarstvu u Republici Hrvatskoj. Za dugove privatne tvrtke, vjerovnicima se prema Nagodbi plaća prenesenim koncesijama na državno i lokalno zemljište, po neekonomskim cijenama koncesije.

Svemu je prethodila, izmjena Zakona o koncesijama, jer je temeljni pravni postulat koncesija prethodno bio da su koncesije neprenosive. Osnivanjem novih tvrtki, pri čemu se nagodba između vjerovnika i Izvanredne uprave smatrala ovršnom ispravom, Državno odvjetništvo je priopćenjem ohrabrivalo lokalne dužnosnike na potpisivanje novih koncesijskih ugovora s novoosnovanim tvrtkama, za zemljišta koja su bila u njihovom vlasništvu, po nižim cijenama koncesije od cijena koje su bile za građane, ali i koncesija koje naplaćuje, susjedna nam, Mađarska. Umjesto pravne zaštite državne i lokalne imovine, tako su se izravno umiješali u jedan čisto trgovački odnos. Osnivanje novih tvrtki – sljednika, bez prenošenja dugova u te novoosnovane tvrtke, u potpunoj je suprotnosti sa Zakonom o trgovačkim društvima.

NET.HR: Imate li ikakvu informaciju o tome je li išta poduzeto na temelju vaše kaznene prijave?

BANOVIĆ: Kaznenu prijavu, temeljem priložene dokumentacije o nezakonitim isplatama izvršenim nakon stupanja Izvanrednog povjerenika na dužnost, podnijela je Udruga Antikorupcija. Kako god, bez obzira tko je potpisao kaznenu prijavu jer je mogla biti predana i anonimno, nemamo nikakve povratne informacije o postupanju ili ne postupanju nadležne institucije u tom predmetu. Kakva je korist od kaznene prijave, ako je već ova prva, vrlo jednostavna i dokumentirana, negdje zapela?

NET.HR: Koje probleme u Hrvatskoj vi izdvajate kao – najteže? Odnosno, što je ono što bi politika trebala najhitnije rješavati da bi se trendovi u Hrvatskoj okrenuli u pozitivnom smjeru?

BANOVIĆ: Naravno da je najveći problem demografski kolaps, ali da bi se trendovi preokrenuli treba dati “disati” gospodarstvu. A gospodarstvo guše, u prvom redu, zakonska regulativa i sporo pravosuđe. Kod nas se zakon mijenja od danas na sutra, a nažalost, čak i retroaktivno, “unazad”. Kad ponestane novca u državnom proračunu, eto novog zakona ili izmjene i dopune zakona. U zemljama koje dugo godina žive u tržišnom gospodarstvu, od donošenja zakona do njegove primjene, uobičajen je rok od 3 godine. Uključujući negdje i obvezu Ustavnog suda na davanje suglasnosti na taj zakon prije njegovog stupanja na snagu. U tom roku se trgovačka društva mogu prilagoditi i sačiniti novi poslovni plan u skladu s tim propisom. “Jesam te” zakonodavstvo kako ga poduzetnici kod nas kolokvijalno zovu, nije primjeren tržišnom gospodarstvu.

Nadalje, u ovo doba “monetarizma” koje nas bez vlastitog kapitala, uništava i pretvara u dužničko roblje, cijena kapitala ili kamata izravno utječe na budući financijski rezultat. U uvjetima nepoštivanja propisanog zakonskog roka plaćanja, za što je izravno odgovorna porezna uprava, a ne samo sud koji traje u nedogled, znatan dio kolača ostvaruju banke u stranom vlasništvu, kroz kredite za tekuću likvidnost vjerovnicima. Amerika ima “automatski valutirano plaćanje”, a i u Europi se o tome naveliko govori na brojnim stručnim skupovima. Kad se račun jednom unese u sustav plaćanja, ono će biti izvršeno na naznačeni dan. I to za sve vrste plaćanja, građana, tvrtki i države.

Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, otvorio je Pandorinu kutiju. Osim brojnih malverzacija, izravno je uplitanje u tržišne odnose tvrtki koje bi pred zakonom trebale biti jednake. Pogodovanje poreznim povlasticama i nižim kamatama, ipak nije bilo dovoljno da se kroničnim gubitašima i dužnicima “pomogne” u ozdravljenju. Izvjesno je samo to da je njihovim vjerovnicima nanijelo izravnu štetu. Otpisivanjem dijela duga najmanjim vjerovnicima u korist predstečajnog dužnika, male tvrtke su najviše oštećene. Kad se neki novi zakon donese, nakon određenog vremena se rade provjere učinaka tog propisa. Nije mi poznato je li sačinjena analiza i zašto taj Zakon još uvijek postoji? Koliko je predstečajnih dužnika, otplatilo svoje umanjene dugove s umanjenim kamatama i nastavilo normalno poslovati, uredno ispunjavajući svoje obveze u zakonskim rokovima?

Kako bilo tko, u tuđe ime, bez njegove suglasnosti ili punomoći, može trajno otpisati njegova potraživanja od dužnika koji ima imovinu? Parafiskalna davanja i cijeli niz nametnutih opterećenja, dodatno otežavaju poslovanje poduzetnicima koji se koprcaju u administrativnom labirintu, tražeći izlaz. Umjesto s upravljačkim računovodstvom, naše se tvrtke i dalje bore s poreznim računovodstvom. Mnogi misle da nam nedostaje i porezni sud, kao specijalizirani sud koji bi rješavao predmete znatno brže i efikasnije. Iskoristivost sredstava iz EU fondova, mora se znatno povećati i ubrzati, uz veću transparentnost za sve sudionike. Poželjan broj zaposlenih bi trebao biti, barem, dva milijuna ljudi.

NET.HR: Ako g. Kolakušić postane predsjednik, kakav je plan za vaš daljnji politički angažman?  

BANOVIĆ: Sve ovisi o građanima. Koliko njih ćemo uspjeti uvjeriti da su promjene postojećeg stanja moguće i da ovise isključivo o njima. Dio građana dokazao je svojim glasom na ovim izborima da im ipak nije svejedno. Ali, pričekajmo prvo rezultate predsjedničkih izbora. Ovog puta, nema razloga za ne izlazak na izbore uz opravdanje: “ništa se neće promijeniti”, “nemam za koga glasati, svi su isti”. Pobjeda ili ulazak u drugi krug na predsjedničkim izborima otvara velike mogućnosti za nastavak političke aktivnosti.

Ljudi više ne mogu reći da nemaju za koga glasati, poručuje Banović

NET.HR: Kako komentirate reakcije javnosti na izborni rezultat vaše liste i na najavu političkog plana g. Kolakušića? Smatra ga se populistom, a njegov plan nastupa na svim izborima (EU parlamentarac-predsjednik-premijer) mnogi smatraju neracionalnim.  

BANOVIĆ: Žao mi je što čak i ljudi iz stručnih krugova zaboravljaju što je po zanimanju dojučerašnji sudac, Mislav Kolakušić. Nitko ne govori o tome da je dva dana prije izbora, podnio vlastiti zahtjev za razrješenjem s doživotne funkcije suca i time doveo sebe i svoju obitelj u ekonomski vrlo neizvjesnu situaciju. Ne sjećam se da je ikada jedan sudac podnio zahtjev za vlastitim razrješenjem, a pogotovo radi ulaska u utrku za Eu parlament. Slijed izbora je takav, kakav je. Hoće li njegov hrabri primjer slijediti i drugi građani koji žele promjene, vidjet ćemo. Krajnji cilj je parlamentarna većina ili “76 ruku” u Saboru.

Pokazali smo narodu na ovim izborima, a i narod nama, da nije istina ono što se uporno propagira i širi svim medijima da se ništa se ne može promijeniti. Može, može. “Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može”. Zato ga svi kroz medije napadaju. Dao je narodu nadu. Osjećaju vjetar promjena koji je pokrenut. Populus je narod, a oni koje je taj populus – narod postavio tu gdje jesu, zaboravili su tko im je šef. Nepotizam, klijentelizam, bahatost, rasipništvo, nepravda, nebriga, zastrašivanje, ponižavanje itd. očito su odraz njihove svijesti i savjesti, za to što čine. Za one, kojima je donošenje zakona u korist naroda, a ne u korist interesnih grupa privilegiranih i povlaštenih pojedinaca, populizam, neka to slobodno govore i dalje. Narod će im presuditi – na izborima.

Politički plan gospodina Kolakušića je vrlo realan i bez trunke subjektivnosti. Jedina prava snaga u političkom smislu je ostvarenje podrške naroda na izborima. Ako te podrške nema, nema mjesta ni za bavljenje politikom. Nakon prvih izbora, ostvaren je minimalni cilj od najmanje 80.000 građana koji su svojim glasom dali svoju podršku jasno definiranom cilju. Posve je novo i originalno, to što je gospodin Kolakušić javno pozvao sve one koji taj minimalni cilj ne ostvare, na povlačenje iz političke aktivnosti. Upravo iz tih redova, “neostvarenih”, dolaze najžešći napadi. Očito je da se ne planiraju povući iz politike i da će nastaviti s trgovačkim koalicijama, bez stvarne podrške naroda.

NET.HR: S obzirom da ste zbog uspjeha liste i vi osobno postali jače vidljivi u javnom prostoru – s kakvim se reakcijama vi susrećete? Hoće li vam politički angažman škoditi u poslu kojim se bavite? 

BANOVIĆ: Reakcije moje obitelji i prijatelja su podijeljene. U rasponu, od sreće i oduševljenja zbog osvojenog mandata, do brige zbog svih vrsta opasnosti koje politički angažman usmjeren na velike promjene u našem društvu donosi. Kampanja je bila izrazito individualizirana na nositelja liste gospodina Kolakušića i bilo nam je potpuno nebitno, koliki broj preferencijalnih glasova ćemo svi mi ostali na listi ostvariti.

U vrijeme izborne kampanje, svi smo radili svoj redovni posao. Reakcije građana koji su nas podržali na izborima su sjajne, a naših “političkih suparnika”, očekivane. Žao mi je da se dio novinara i privatiziranih medija stavio u funkciju odrađivanja posla za naše političke neistomišljenike, ali na to u ovom trenutku ne možemo utjecati. Politički angažman će me definitivno udaljiti od posla kojim se bavim. Bit će mi lakše živjeti s tim, nego s mišlju da sam sve što nam se događa mirno gledao, ne čineći ništa. Strašenju i progonu naroda u miru, napokon mora doći kraj.

Povratak na Net.hr