DOSSIER TAKSI

TAKSI RAT ZA ZAGREBAČKE ULICE: Otkrivamo što se krije iza tučnjava, prosvjeda i borbi. Jesmo li sebični ako želimo nižu cijenu?

Liberalizacijom tržišta i smanjenjem cijena taksi usluga u Hrvatskoj su se pojavile četiri vrste prijevoznika – vozači koje su licencirale jedinice lokalne samouprave, taksi-udruženja koja imaju iste dozvole, privatne tvrtke koje funkcioniraju na principu udruženja te Bolt i Uber kao zasebna kategorija koja nudi ‘iznajmljivanje vozila s vozačem’, stoga ne čudi da su svi u sukobu

Pretprošloga je utorka Nezavisni sindikat vozača taksija ispred sjedišta Bolta u Zagrebu održao mirni prosvjed, nezadovoljan niskim cijenama na tržištu. Najavili su da će tražiti od Vlade da izmjenom Zakona o prijevozu u cestovnom prometu ograniči minimalnu cijenu vožnje po kilometru na četiri kune te smanji PDV-a na 13 posto, zbog velikog broja izdataka koje imaju.

Nezadovoljan napisima o tome da se radi o taksistima, redakciji Net.hr-a obratio se pulski taksist i predsjednik tamošnjeg udruženja taksista pri Obrtničkoj komori, Zdravko Dukić. On tvrdi da prosvjednici nisu bili taksisti, već “uberaši i boltaši”.

“Ono su ljudi koji već pet godina rade na aplikacije. Prvo su krenuli na crno i onda se promijenio zakon pa je tržište liberalizirano. Sad su skužili da se to više ne isplati, pa su osnovali neku svoju udrugu taksista, jer više ne žele voziti za 2,80 kuna. Pravi taksisti ne rade na aplikacije, imamo taksimetar. Nitko od pravih taksista nema aplikaciju”, govori Dukić.

TAKSISTI ‘ŠAHISTI’ ŽELE DRŽAVNU NAREDBU DA SVI PLAĆAMO SKUPLJE: Uber i Bolt im odgovaraju na Net.hr-u; ‘Zna se tko određuje cijenu’

Vlada ih je smatrala ilegalcima, a sad…

On spada u red velikog broja taksista koji smatraju kako su im Uber i Bolt nelojalna konkurencija. Sukobi između dviju, nazovimo ih, prijevozničkih frakcija, započeli su dolaskom Ubera na domaće tržište prije gotovo šest godina. Do donošenja posljednjih izmjena Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, u svibnju 2018., Uber je djelovao u sivoj zoni. Prvih sedam mjeseci nisu bili u sustavu porezne uprave, odnosno nisu podlijegali fiskalizaciji, iako su morali. Čak je i Vlada, u okviru dotadašnjih propisa, Uber smatrala nelegalnim. Inspekcija je u drugoj polovici 2016. i 2017. od vozača-partnera Ubera i njihovih tvrtki i obrta naplatila više od 2,5 milijuna kuna kazni.

I sam je premijer Plenković potkraj 2017. kazao kako vozači Ubera prometuju nezakonito. Državni inspektorat bilježi rad na crno kod Ubera, čak i nakon što im je Vlada izmjenama zakona izašla u susret, ali i omogućila jednostavnije otvaranje obrta i “tvrtki za 10 kuna”. Upitali smo ih koliko su nepravilnosti zabilježili u radu vozača-partnera Ubera i Bolta u protekle dvije godine. Dali su nam presjek od ponovnog osnivanja Državnog inspektorata, 1. travnja 2019. do 17. veljače ove godine.

Prosvjed taksista na Vukovarskoj 2017. protiv UberaFoto: Pixsell

“Inspektori rada su u navedenom razdoblju obavili 44 inspekcijska nadzora tvrtki i obrta koji imaju partnerski odnos s navedenim platformama te su na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog osnovane sumnje u počinjenje 56 povreda propisa iz područja radnih odnosa, protiv poslodavaca nadležnim sudovima podnijeli 14 optužnih prijedloga, izdali 13 prekršajnih naloga, podnijeli četiri kaznene prijave, izrekli tri usmena rješenja u zapisniku, a u pet slučajeva su obavijestili i druga tijela radi postupanja iz njihove nadležnosti, najčešće Poreznoj upravi Ministarstva financija. Od navedenog broja, inspektori rada su u 11 inspekcijskih nadzora utvrdili nezakonit rad radnika bez sklopljenog ugovora o radu i bez prijava na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje (tzv. rad ‘na crno’), zbog čega su protiv poslodavaca podnijeli pet optužnih prijedloga, izdali šest prekršajnih naloga, izrekli jedno usmeno rješenje o privremenoj zabrani obavljanja djelatnosti te podnijeli jednu kaznenu prijavu”, stoji u odgovoru Državnog inspektorata.

Kazne se, ovisno o prekršaju kreću od tisuću do 100.000 kuna, bilo za pojedince ili tvrtke, a u najgorim slučajevima one podrazumijevaju “pečaćenje nadziranog poslovnog objekta odnosno prostora, uređaja, opreme za rad ili na drugi pogodan način, uz propisanu mogućnost otkupa od izvršenja mjere, dostavom dokaza inspektoru u roku od tri dana od dana izricanja mjere, da je poslodavac otklonio utvrđeni nedostatak i u državni proračun uplatio iznos od 20.000 kuna za svakog nezakonito zaposlenog radnika”. Dodajmo da je Inspektorat u istom razdoblju kod ostalih taksi prijevoznika izvršio 30 nadzora i u svega tri slučaja otkrio rad “na crno”.

Troškovi veći od zarade

Treba reći kako su Uber, a kasnije i Bolt tržištem zavladali nakon izmjena zakona, ali i nakon što su druge tvrtke, poput Cammea i Eko-taxija dobrano srušile cijene taksi prijevoza u hrvatskim gradovima. Taksisti su i na njih ljutiti, premda se radi o tvrtkama koje su ishodile sve potrebne licencije, imaju vlastitu franšizu i vozni park, poput taksista kojima su jedinice lokalne samouprave izdavale dozvole. Dukić je podsjetio na to da je bivši SDP-ov ministar financija Slavko Linić 2013. Cammeu u predstečajnom postupku otpisao čak 7,5 milijuna kuna duga te se upitao zašto nitko njemu nije oprostio višestruko manji dug.

Liberalizacija je donijela i dodatno snižavanje cijena, nauštrb troškova koje svaki vozač mora podmiriti. Iako su se okupljeni u Nezavisni sindikat vozača taksija žalili zbog visokih troškova, Dukić tvrdi da su im troškovi manji nego kod licenciranih taksista.

“Pravi taksist mora imati svoj auto, mora biti na firmu ili na ime, mora plaćati baždarenje taksimetra svakih godinu dana, mora raditi periodički tehnički svaka tri mjeseca, plaćati doprinose. Ima barem 1000 eura troškova mjesečno. Kako da vozim nekoga za 15 kuna? Moram dnevno napraviti 100 vožnji po 15 kuna, a potrošio sam 300 kuna benzina da bih zaradio nešto. Nitko ne može napraviti 100 vožnji dnevno”, govori pulski taksist.

Jedan zagrebački taksist okvirno je izračunao sve troškove koje mora podmiriti u mjesec dana. Tako on mjesečno izdvaja 253 kune za porez i prirez na dohodak, 506,88 kuna za mirovinsko osiguranje, 557,57 kuna za zdravstveno osiguranje, 168 kuna za doprinos na temelju industrijske kapitalne štednje, 76 kuna za pretkomorski doprinos, 160 kuna za članarinu Hrvatskoj turističkoj zajednici. Uz to, ovisno o starosti vozila mora svakih tri ili šest mjeseci obavljati periodički tehnički pregled koji košta 100 kuna, a godišnji troškovi mu se sastoje od baždarenja taksimetra s pripremom za 600 kuna, isto toliko mora izdvojiti za licenciju, registracija ga košta 650 kuna, obvezno osiguranje 1700, a osiguranje od nezgode 63 kune. Da bi se uopće počeo baviti tim poslom trebao je proći tečaj za kvalificiranog vozača koji košta između pet i sedam tisuća kuna te položiti ispit turističkog poznavanja te ispit prijevoza putnika koji koštaju po 1500 kuna svaki. Izračunao je i da u gradskoj vožnji u prosjeku potroši 60-70 kuna goriva na dan, a održavanje vozila nije htio ni spominjati, jer to ovisi o njegovoj tehničkoj ispravnosti.

Dukić kaže da se “uberaši i boltaši” nemaju što žaliti, jer pola troškova ionako izbjegavaju unajmljivanjem automobila u rent-a-caru. No, njihovi se troškovi ogledaju u otvaranju obrta, koje košta 470 kuna, s time da su dijela troškova oslobođene posebne skupine građana, ili otvaranja “tvrtke za 10 kuna”, koje zapravo košta 710 kuna. Naravno, vrijedi pribrojiti i obvezna osiguranja, mirovinsko i zdravstveno te komorske naknade, porez, prirez i licencu, ali i gorivo, što sve vozači plaćaju sami. Uber i Bolt im još uzmu i 25 posto zarade.

‘TRENUTNA CIJENA NAS JE DOVELA PRED PROPAST’: Taksisti zbog Ubera i Bolta traže ograničavanje minimalne cijene vožnje

Sezonski rad na aplikaciju

Liberalizacijom tržišta došlo je do toga da taksi prijevoz u Hrvatskoj obavljaju četiri vrste prijevoznika – vozači koje su licencirale jedinice lokalne samouprave, taksi-udruženja koja imaju iste dozvole, privatne tvrtke koje funkcioniraju na principu udruženja te Bolt i Uber kao zasebna kategorija koja zapravo po definiciji nudi “iznajmljivanje vozila s vozačem”. Treći problem koji Dukić navodi jest prevelik broj vozača, naročito na moru u turističkoj sezoni. Tvrdi kako se, primjerice u Puli, niotkuda tijekom ljeta pojavljuju vozači Ubera i Bolta te razvoze turiste.

“Po ljeti svi ‘uberaši’ iz Zagreba iz Gorskog kotara dođu i rade po Istri, dolje po Splitu, bez ičega, bez dozvola, kao na sezoni” kaže Dukić koji tvrdi da je zbog toga svoj obrt smanjio te se počeo baviti drugim poslovima. “Prvi ću zatvoriti obrt, jer je to postalo neizdrživo. Promijenio sam posao, jer vidim da više ne ide. Sad sam ostao na jednom autu, a prije sam ih imao četiri. Ako se ikad išta promijeni, ja ću nastaviti raditi. Nije mi realno da netko iz Zagreba dođe ovdje voziti četiri kilometra za 25 kuna i da od toga dobije 25 posto, plaća tu stan i dođe s iznajmljenim autom”, kaže

On smatra da će se Uber i Bolt nakon nekog vremena sami povući s tržišta, jer će im ono biti neisplativo. I on bi rado vidio izmjene zakona, ali na način da zabrane rad Uberu i Boltu. “Oni su sad otvorili neku udrugu i sad se bore. Mi smo se prije pet godina borili da oni ne dođu i da ne rade to što rade. I onda su govorili – hoćete konkurenciju. Hoćemo. Meni nikad nije smetala konkurencija, ali legalna konkurencija, a ne da otvoriš firmu na pokojnu mamu i potpišeš ugovor s tristo vozača i oni sami uzmu u najam 300 auta i dođu raditi po gradovima. Kod nas je prije bila jedna dozvola 1500 kuna za jedan auto godišnje. Grad bi dobio od nas 60.000 kuna. Sad su stavili da jedna firma može imati milijun auta i plati dozvolu 600 kuna za sve aute. Onda ne znaš koliko auta imaš vani, ne znaš tko pije, tko plaća. Štošta u Zakonu treba promijeniti”, zaključio je pulski taksist Dukić.

Dolaskom privatnih tvrtki i liberalizacijom sukoba na taksi stajalištima diljem zemlje dolazilo je i do fizičkih obračuna među konkurentskim vozačima. Stanje se u posljednje vrijeme popravilo, jer taksisti, “uberaši” i “boltaši” žive suživotom punim nepisanih pravila i teških kompromisa. Ostaje vidjeti hoće li zahtjevi Nezavisnog sindikata vozača taksija uroditi traženim izmjenama zakona i hoće li izazvati novi val prosvjeda i uličnih obračuna, nauštrb zadovoljstva putnika nižim cijenama.

HRVATSKI TAKSISTI SU OGORČENI: ‘Radimo za minimalac. Nismo dobili maske ni rukavice, snalazimo se kako znamo’

Povratak na Net.hr