Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

4. INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA

ZABORAVITE KLASIČNO ORUŽJE, OVO JE BUDUĆNOST: Utrka je krenula, a Amerika strahuje da bi ova svjetska sila uskoro mogla dominirati

Sve se više priča o utrci u naoružanju između Amerike i Kine. I prema mnogim procjenama Kina bi tu uskoro mogla dominirati

Ideja o utrci u naoružanju u umjetnoj inteligenciji (AI arms race) između Kine i SAD-a je sveprisutna. Prije 2016. godine bilo je manje od 300 rezultata na tražilici Google za “AI arms race” te tek šačica članaka koji spominju tu frazu, piše Foreign Affairs.

Danas se svakog tjedna na LexisNexis doda članak, a traženjem fraze nudi nam se više od 50 tisuća rezultata. Neki su čak upozori na hladni rat umjetnom inteligencijom. Pitanje koji često iskače u takvim raspravama je ima li Kina ili hoće li ubrzo imati prednost u odnosu na SAD u tehnologiji umjetne inteligencije.

Do 2030. Kina će dominirati industrijom umjetne inteligencije?

Dean Garfield, predsjednik američke trgovinske grupe zvane Komora za industriju informatičke tehnologije, nedavno je za Politico izjavio da su takvi strahovi “temeljeni na histeriji”, ali se mnoge utjecajne osobe s time ne slažu.

Bivši izvršni direktor Alphabeta Eric Schmidt je primjerice 2017. upozorio da će do 2020. godine Kinezi dostići SAD, do 2025. godine će biti bolji od nas, a do 2030. godine će dominirati industrijom umjetne inteligencije.

Bob Work, bivši zamjenik ministra obrane, je među ostalim izjavio da bi kineski napredak u umjetnoj inteligenciji tebamo potaknuti “trenutak Sputnik” za SAD, koji bi inspirirao nacionalni trud usporediv onom koji je slijedio nakon ranih pobjeda Sovjetskog Saveza u svemirskoj utrci.

Krive predodžbe o Kini i umjetnoj inteligenciji

Jedna od najdetaljnijih raspravi o američko-kineskom natjecanju u umjetnoj tehnologiji može se naći u nedavno objavljenoj knjizi tajvansko-američko stručnjaka za umjetnu inteligenciju Kai-Fu Leeja “Supersile u umjetnoj inteligenciji: Kina, Silicijska dolina i Novi svjetski poredak”.

Pišući o svom dubinskom znanju i osobnom iskustvu s kineskim i američkim tehničkim sektorima, Lee zaključuje, kao i Schmidt i Work, da “će Kina ubrzo dostići ili čak prestići SAD u razvoju i razmještaju umjetne inteligencije”. Previše je sličnosti oko supersila u umjetnoj inteligenciji. Lee uvjerljivo pobija mnoge, uobičajene krive predodžbe o Kini i umjetnoj inteligenciji te nudi pažljiva osobna promišljanja.

Igra nultog zbroja

Na nesreću, dijelovi knjige koji govore o njegovoj središnjoj tezi o relativnim prednostima Kine nad SAD-om su oni koji ostavljaju većinu nezadovoljnom. Na kraju, Leejev pretjerano ružičast portret kineskih sposobnosti po pitanju umjetne inteligencije odvraća od doprinosa ove knjige te stvara rizik, potičući mišljenje o utrci u naoružanju kao igre nultog zbroja za koju sam kaže da bi mogla naštetiti sposobnosti čovječanstva zbog zauzdavanja umjetne inteligencije.

Lee prati evoluciju sektora od početnog pristupa “kopiranjem”, u kojem je Kina pokušala replicirati zapadnu tehnologiju i poslovne modele, do svojeg trenutačnog stanja bespoštednog natjecanja i inovacije, zbog koje Silicijska dolina u usporedbi izgleda dosadnom.

Usput Lee donosi detalje o tome kako su kineski tehnološki divovi, poput platforme za internetsku trgovinu Taobao, ostvarili uspjeh protiv konkurentskih stranih tvrtki poput eBaya. Prema Leeju, glavni razlog uspjeha kineskih tehnoloških tvrtki je u tome što su voljne sudjelovati u bitnim stvarima stvarnog svijeta. Više vole neurednu vertikalnu konsolidaciju, u kojoj jedna tvrtka kontrolira svaki korak – od dizajna do proizvodnje, prodaje i marketinga.

Usporedbe radi, kineski div u dostavi hrane Dianping je započeo kao internetska stranica sa pregledima, ali se ubrzo uhvatio u koštac s dostavom, nudeći sve – od platforme za plaćanje do osoblja koje skuterima dostavlja hranu, dok je američka tvrtka Yelp, koje je u početku nudila uslugu dostave većinom povezanu s vlastitom infrstrukturom restorana, prije nego što se povukla te se fokusirala na aplikaciju s pregledima.

Kompanije iz Silicijske doline su samodopadne

Ta razlika je dijelomično kulturalna, ali također proizlazi iz potrebe. Zaštita intelektualnog vlasništa u Kini je mnogo slabija nego u SAD-u te da bi odvratila konkurente, kineske tvrtke su morale uložiti ogromnu količinu kapitala u izgradnju fizičke infrastukture koju je teško kopirati. Lee vjeruje da u SAD-u kombinacija zakona o intelektualnom vlasništvu i kulturnog neukusa za sve što je nastalo kopiranjem, često omogućuje kompanijama iz Silicijske doline “da se oslanjaju na jedne originalne ideje ili trenutka sreće”, što vodi samodopadnosti.

Smatra da će ekonomski utjecaj umjetne inteligencije sličiti drugim tehnologijama za opću upotrebu, poput parnog stroja ili struje, koje su promijenile mnoge zadaće koje su prethodno zahtijevale visoku stručnost u zadaće koje ne zahtjevaju koje zahtijevaju nisku stručnost, te time stvorile nove mogućnosti za zapošljavanje za velik broj radnika s niskom stručnošću.

Revolucija umjetne inteligencije

Suprotno efektu “smanjenja stručnosti”, trend kod informatičkih tehnologija je općenito bilo povećati produktivnost radnika s visokom stručnošću, često smanjenjem njihovog oslanjanja na druge pomoćne uloge, što je vidljivo kod zanimanja tajnice.

Lee tvrdi da će ova “stručna pristranost” u gospodarskom utjecaju na umjetnu inteligenciju ostaviti ogromnu skupinu radnika niske i srednje stručnosti nesposobnim proizvodno doprinijeti gospodarstvu, piše Foreign Affairs. Revolucija umjetne inteligencije će također doći mnogo brže od prethodnih tehnoloških revolucija, uglavnom zbog softvera, za razliku od parnih strojeva, koji su se mogli odmah kopirati i distribuirati diljem svijeta.

Lee predviđa da će 40 do 50 posto američkih poslova moći biti automatizirano u nekoliko desetljeća, što će vjerojatno povećati stopu nezaposlenosti za oko 20 do 25 posto. Umjetna inteligencija razlikuje se od prošlih tehnologija u svojoj prirodnoj sklonosti monopolu, zahvaljujući samo-pojačavajućem ciklusu koji jača najbolje kompanije. Što više korisnika ima kompanija, to većem broju podataka može pristupiti, omogućujući da se razvije bolji proizvod koji će privući još više korisnika.

Pogoršanje domaće i međunarodne nejednakosti

Lee tvrdi da će ova sklonost prema monopolu pogoršati domaću i međunarodnu nejednakost: domaću, zbog rasta “superstar tvrtki” koje nastoje smanjiti radnički udio u nacionalnom dohotku; međunarodnu, jer većina talenta i resursa umjetne inteligencije su koncentrirani u Kini i SAD-u. Lee vidi veliku prijetnju od umjetne inteligencije kao “ogromnog socijalnog kaosa i političkog kraha koji proizlazi iz rasprostranjene nezaposlenosti i rastuće nejednakosti”.

Prema Leeju kineske posebne snage uključuju “izdašne podatke, gladne poduzetnike, znanstvenike s područja umjetne inteligencije te političko okružje naklonjeno umjetnoj inteligenciji”. Lee ističe dva naglašena trenda koja se zbog toga javljaju. Prvi je prelazak iz “doba otkrića” u “doba usvajanja”. Prema Leeju to znači da je “većina teškog, ali apstraktnog posla u istraživanju umjetne inteligencije odrađena.”

Tvrdi da nedavni napredak na području umjetne inteligencije gotovo u potpunosti leži u jednom otkriću, a to je duboko učenje te da je sve što se može učiniti je da “poduzetnici zavrnu rukave te se upuste u prljavi posao pretvaranja algoritama u održive poslovne poduhvata”.To će koristiti Kini tako što će pretvoriti njezine nedostatke u osnovno istraživanje koje je manje važno kada se oslanja na svoje snage, a to su poduzetništvo i golema količina dovoljno dobrih inženjera.

Prelazak iz ‘doba stručnosti’ u ‘doba podataka’

Ipak, Leeovo stajalište da današnji napredak u umjetnoj inteligenciji je proizvod samo jednog otkrića, nije stvar konsenzusa, a on čini vrlo malo da ga obrani. Drugi trend je prelazak iz “doba stručnosti” u “doba podataka”. Iako Lee priznaje da SAD ima priznatije znanstvenike od Kine, tvrdi da su u današnjem svijetu podaci mnogo važniji od vrhunskog talenta, “jer jednom računalna sila i talent u inženjerstvu došla je do određene granice, kada podaci postaju odlučujući u određenju sveukupne moći i preciznosti algoritma”, a Kina ih ima mnogo više od SAD-a.

Potonja tvrdnja je neupuitna: Kina ima mnogo više korisnika interneta od SAD-a i Europe zajedno. Ti korisnici se oslanjaju na” super-aplikacije” poput WeChata za sve te nude aplikacije s dodatnim podacima kako bi riješili ogroman broj mobilnih uplata u bezgotovinskoj kineskoj ekonomiji. Andrew Ng, jedan od vodećih svjetskih znanstvenika za umjetnu inteligenciju, tvrdi da su “veliki podaci preuveličani”, jer mnogi problemi nemogućnosti proizvodnje dovoljno velikih podataka povezani su s umjetnom inteligencijom.

Teško je reći hoće li te specifične prednosti pomoći Kini stvoriti napredak na području kreiranja politika o kojim se toliko priča, kao što je utjecaj umjetne inteligencije na vojnu ravnotežu snaga. Možda zato što je Leeovo težište na novi komercijalnim proizvodima i uslugama, većinom ostaje tih na pitanje zašto trebamo očekivati da te tijesne prednosti imaju ogromne geopolitičke učinke.

Stalni podbačaji Kine unatoč snažnom sponzoriranju inovacijskih projekata

Njegov prikaz kineskih prednosti je ružičast, ali unatoč tome što kineska vlada izdašno sponzorira inovacijske projekte, Kina doživljava stalne podbačaje. Naposljetku, čak i u slučaju da se sav novac potroši, učinak može čak biti kontraproduktivan: povijesno, megaprojekti kineska znanost i tehnologija su često davale izlike kako bi skrenule pažnju s laboratorija visoke kvalitete prema subjekatima povezanim s politikom.

Ipak, slika koju Lee prikazuje nije u potpunosti jednostrana. Primjerice, tvrdi da SAD imaju odlučujuću prednost u mnogim poslovnim aplikacijama umjetne inteligencije zbog njezine korporativističke kulture i standardiziranijih podatkovnih praksi, te da američke tvrtke imaju značajnu prednost u proizvodnji autonomnih vozila.

Ipak Lee, koji se trudi suprostaviti onima koji podcjenjuju kineske sposobnosti na području umjetne inteligencije, precjenjuje njihove sposobnosti, piše Foreign Affairs. Umjesto militarizacije umjetne inteligencije, Lee želi da vidimo kako prava vrijednost tehnologije “ne leži u uništenju, već u stvaranju”. Lee je posve u pravu kad upozorava na ubrzanu dinamiku utrke u naoružanju, piše FP. Zasigurno postoji mnogo stvari koje SAD može i treba raditi kako bi ostvario probitke od umjetne inteligencije, poput financiranja osnovnog istraživanja i razvoja, provođenje mjera protiv ilegalnog prijenosa tehnologije te izrada podržavajućeg regulatornog pristupa.

Povratak na Net.hr