Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

ZVJERSTVA

MRAČNA STRANA: SPALILI SU VIŠE OD 60.000 VJEŠTICA; Priznanja su izvlačili mučenjima, a gorjele su i u Hrvatskoj. Lov još traje?

Umirovljeni njemački svećenik Hartmut Hegeler želi gradove i sela u Njemačkoj natjerati da rehabilitiraju oko 25.000 ljudi smaknutih zbog vještičarenja

Umirovljeni svećenik Hartmut Hegeler traži od gradova u Njemačkoj da rehabilitiraju žene koje su smaknute kao vještice, odnosno da priznaju nepravdu koja je učinjena desecima tisuća osoba koje su optužene kao vještice i zbog toga spaljene na lomači. Oko 25.000 ljudi optuženih da su vještice smaknuto je između kasnog 15. i 18. stoljeća u Njemačkoj. Broj žrtava u cijeloj Europi se kreće oko 60.000, a priznanja su iz njih izvlačena mučenjem, piše Deutsche Welle.

Na ovu ideju Hegeler je došao prije osam godina. Započeo se time baviti kad su ga pitanja njegovih đaka na vjeronauku potaknula da se više posveti toj temi. Bio je iznenađen što su tim osobama sudile civilne vlasti, a ne Katolička ili Protestantska crkva. Hegeler je u svome radu otkrio još više zabluda. Tako je više vještica završilo na lomači između 1500. i 1800. godine nego u Srednjem vijeku, a otkrio je i kako su 20 do 30 posto žrtava bili muškarci. Veliki ulogu u “lovu na vještice” igrao je strah, jer zbog klimatskih katastrofa nije bilo ljetine, pa su tako seljani znali tražiti od lokalnih vlasti ili kneževa da se spale vještice.

“Velika nepravda je učinjena. Krive često nisu bile vlasti, već ljudi u tim mjestima”, kaže Hegeler i dodaje: “Poticaj je često dolazio od stanovništva. U nekim područjima gradsko vijeće i knez nisu htjeli provoditi progone vještica, ali su građani onda ogorčeno prosvjedovali. U tim slučajevima su onda provođeni progoni. Onda su vidjeli da je to dobar instrument za to da se ljude ušutka, eliminira i vladavinu stabilizira – a katkad da se i novac time zaradi. Kad se borite protiv jakog neprijatelja, onda vas vlastito stanovništvo podržava”.

PRVA HRVATSKA ‘VJEŠTICA’: Sudili su joj jer se zaljubila, oslobodili je optužbi, ali je na kraju ipak ubijena na užasan način

STRAVIČNI ISKAZI SA SUĐENJA HRVATSKIM ‘VJEŠTICAMA’: ‘Vrag je dolazio k njoj, a ona je pojela ljudsko srce’

Zavist, pohlepa, osveta

U gradovima poput Bamberga ili Würzburga spaljene su stotine ljudi, a neka su sela u potpunosti nestala. U drugim regijama, pak, uopće nije bilo lova na vještice. Osumnjičenima se predbacivalo da su se udružili s vragom kako bi prouzročili suše, poplave i bolesti. Optuživalo ih se za vrzino kolo, bludničenje s đavlom ili preobraženje u neku životinju. Kažnjavani su zbog navodnog letenja na metli ili kletvi koje su izazvale loš ili nikakav urod. Između 80 i 90 posto žrtava je priznanje dalo pod mučenjem, što je, otkriva Hegeler, bio uobičajen postupak prije presude. Žrtve lova na vještice su bili uglavnom siromašni ljudi i udovice. Članovi obitelji takozvanih vještica su također bili ugroženi. Optužbe su često bile motivirane zavišću, pohlepom i osvetom.

Hegeler traži od lokalnih vlasti da žrtve iz tih vremena proglase nevinima. Pisao je e-mailove, vodio telefonske razgovore i držao predavanja po cijeloj Njemačkoj kako bi pozornost usmjerio na tu nevolju, a rezultat njegova rada je vidljiv u 50 njemačkih gradova koji su rehabilitirali takozvane vještice, preimenovali ulice i postavili spomenike. Iako se sada sam bori, imao je svoje prethodnike u povijesti. Jedan od malog broja znanstvenika i svećenika koji se tomu protivio bio je pastor Anton Praetorius. On je napisao knjigu u kojoj je osudio procese koji su vođeni protiv navodnih vještica. Tek u kasnom 18. stoljeću, ti su procesi obustavljeni.

DIVNI SREDNJI VIJEK: Vještice su masovno krale penise i čuvale ih kao kućne ljubimce

OVAKVU PODRŠKU PUTIN ZASIGURNO NIJE OČEKIVAO: Vještice bacile čini da pomognu predsjedniku Rusije

Lov na vještice još traje

Hegeler ističe da je sjećanje na nepravdu učinjenu navodnim vješticama danas važnije nego ikad, jer se još uvijek u nekim dijelovima svijeta, poput Afrike ili Indije, ljude nepravedno optužuje. U zapadnim zemljama vidi desni populizam kao prijetnju manjinama: “Potraga za žrtvenim jarcima postoji otkad je svijeta i vijeka. To je strah od onog nepoznatog.”

Iako ima 73 godine, ne pomišlja o završetku svog angažmana: “Želim da se još više gradova suoči sa svojom poviješću i razmisli o tome koja nepravda je izrečena.”

U Zagrebu i okolici više od 250 žena proglasili vješticama: Gotovo sve su spaljene

Lov na vještice nije zaobišao ni Hrvatsku. U Zagrebu je bilo slučajeva izopćivanja i osuđivanja vještica još u 14. stoljeću, a prvo poznato suđenje održano je Alici i Margareti 1360. godine čija sudbina, nažalost, danas nije poznata, pisao je Telegram. Ukupno je u Zagrebu i okolici više od 250 žena proglašeno vješticama. Gotovo sve su spaljene. No, ovdje je riječ samo o službenim i zapisanim procesima što ne znači da i drugi ljudi nisu bili osumnjičeni za vještičarenje i zbog toga i kažnjeni.

U sudskom procesu provodili su se različiti (apsurdni) pokusi kojima se provjeravalo jesu li žene vještice ili ne. Neki od bizarnijih pokusa bili su oni s vagom, suzama i oni u potrazi za vražjim pečatom. Kod pokusa s vagom vještica mora biti lagana da može letjeti, kod pokusa sa suzama stvari su bile prilično jednostavne, ako ne može plakati, sigurno je vještica.

Vražjim pečatom su se smatrali madež ili bradavica, oni su bili dokaz ugovora s vragom. Ako bi ga na ženi pronašli prvo bi ga uboli jer ondje (navodno) vještica ne osjeća bol. Postojao je trik; imali su iglu na uvlačenje pa ubod stvarno ne bi bolio. Ako bi našli ono što su smatrali vražjim pečatom, krvnik bi ga izrezao i pokazao sudu, a ako ga ne bi našao to je značilo da ona u potpunosti već pripada vragu. Žrtvu bi vezali i obrijali joj glavu pa bi je odveli do stratišta gdje bi joj odsjekli glavu prije spaljivanja, a nekad je čak i spalili živu. Činom milosti smatralo se da ponekad namažu drvo kako bi brže gorjelo ili pak da joj stave vrećicu baruta oko vrata pa bi vrećica eksplodirala kad bi plamen došao do nje.

Povratak na Net.hr