Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

UBOJIT POPIS

TOP-LISTA NAJPOZNATIJIH UBOJICA IZ DOBA HLADNOG RATA: Svoje mjesto na krvavom popisu našla i dva Hrvata

Hladni rat ispod površine baš i nije bio tako hladan. Svi ključni igrači podupirali su špijunažu, pa čak i ubojstva. I dok su smrtonosni ubojice hodali svijetom svi su bili sumnjivi i nitko nije bio siguran. Neki od njih navedeni su u izboru Listversea, a zanimljivo je da su među njima i dvojica Hrvata.

1o. Čovjek sa sprejom

Negdje 50-ih godina prošlog stoljeća 19-godišnji ukrajinski student Bohdan Stašinski je uhićen zbog vožnje vlakom bez karte. Lokalne vlasti su ga predale KGB-u, gdje su mu prijetili da će uhiti i njegovu obitelj ako ne pristati raditi za njih.

Nakon što je proveo nekoliko godina infiltrirajući se u antikomunističko podzemlje, u KGB-u su procijenili da bi mogao biti pouzdan. Tada su mu dali pištolj. Pištolj je, zapravo, bio mali aluminijski cilindar koji raspršuje mlaz tekućeg cijanida. Kad se time nekoga pošprica po licu ili prsima, otrovne pare izazovu skupljanje arterija, što sprječava dotok krvi u mozak i izaziva brzu smrt (prema izvješćima CIA-e, “… to je žrtvi ostavilo dovoljo vremena tek za vrisak).

Stašinski je otrov testirao na psu u šumi u okolici Karlshorsta. Godine 1957. Stašinski je istrčao iz stubišta u Münchenu i ubio ukrajinskog antikomunističkog aktivistu Leva Rebeta mlazom otrova. Dvije godine kasnije na isti je način ubio i ukrajinskog nacionalističkog čelnika Stepana Bandera. Obje smrti su proglašene srčanim udarom. Stašinski bi se štitio tako da je uvijek prije i poslije napada gutao tablete s protuotrovom.

Ubijao bi Stašinski i dalje na isti način da se nije zaljubio u jednu Istočnu Njemicu. KGB nije odobravao tu vezu i više puta ju je pokušao razbiti. No, kad je mladom paru iznenada umro sin, dopustili su Stašinskome odlazak na sprovod u Njemačku. Par je nakon toga prebjegao na Zapad, gdje je Stašinski priznao zločine.

9. William Bechtel

U dnevniku kojeg je pronašla švicarska policija, William Bechtel je napisao: “Ja mogu slomiti čovjeka vrat prije nego on pusti glas. Znam ubijati. No, izgledam sasvim bezopasno.” Te odlike, stečene u francuskoj Legiji stranaca, napravile su savršenim ubojicom za ‘Crvenu Ruku’, jedinicu obavještajne agencije SDECE koja je imala zadaću eliminirati vođe pokreta za neovisnost od Francuske u Africi.

Jedan od njih bio je i Kamerunac Felix Roland-Moumie. Bechtel mu se 1960. u Ženevi predstavio kao novinar i pozvao ga na večeru. Dok je njegov suradnik ometao Moumiea telefonskim pozivom, Bechtel mu je u aperitiv ulio smrtonosni talij. Doza otrova je određena vrlo precizno kako bi Moumie umro nakon što se u ranim jutarnjim satima ukrca na let za Gvineju. Vjerovalo se da vlasti neće otkriti otrov.

Plan je pošao po krivu kad je Moumie odgurnuo aperitiv i počeo pijuckati vino. Bechtel je uspio neopaženo otrovati vino, ali je Moumie na kraju iznenada podigao aperitiv i iskapio ga. Budući da je tako popio dvostruku dozu otrova, odmah je umro, a švicarski istražitelji su tu smrt povezali s Bechtelom. Zaštićen od francuske vlade, Bechtel nikad nije osuđen za to ubojstvo do svoje smrti 1980. Šef SDCE-a kasnije je iznio detaljan opis tog ubojstva.

8. Jean-Pierre Cherid

Jean-Pierre Cherid je radikaliziran kao član OAS-a, desničarske paravojne skupine koja se suprotstavljala alžirskoj neovisnosti i više puta pokušala atentat na francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea. Kao odgovor, de Gaulle je pokrenuo svoju vlastitu zastrašujuću bandu ubojica: SAC. Nakon što je OAS propao, Cherid je pobjegao u Španjolsku gdje je ubrzo pronašao angažman kao ubojica za španjolsku vladu.

Posebno je aktivan bio u ratu protiv baskijske separatističke skupine ETA. Među ostalim ubojstvima, podmetnuo je automobil-bombu koja je ubila vođu ETA-e Josea Benarana Ordenanu i planirao ubojstvo Josea Martina Sagardia u južnoj Francuskoj. Također je rukovodio zloglasnim napadom strojnicama u Hendayais baru, u kojem je poginulo dvoje francuskih državljana.

Cherid je umro 1984. godine, kada je pogriješio tijekom sklapanja bombe u francuskom Biarritzu. Njegove su ostatke skupili s krova susjedne kuće.

7. Michael Townley

Godine 1973. čileanski predsjednik Salvador Allende ubijen je u puču koji su podupirale SAD. Nova vojna hunta pokrenula je val terora sa zloglasnom ‘Karavanom smrti’ u kojoj su diljem zemlje ubijani politički zatvorenici. U međuvremenu, čileanska tajna služba (DINA) počela je zapošljavanje ubojice koji su se trebali baviti neprijateljima režima u inozemstvu.

Jedan od njihovih najuspješnijih zaposlenika bio je mladi Amerikanac Michael Townley, koji se ispraksirao radeći bombe za  kubanske skupine u Miamiju koje je potpomagala CIA. Godine 1974. Townley postavio automobil-bombu koja je ubila generala Carlosa Pratsa, protivnika režima koji je živio u Argentini. Sljedeće godine je organizirao ubojstvo protjeranog političara Bernarda Leightona i njegove žene u Rimu.

Godine 1976. izvršio je svoj najpoznatiji atentat, kada je detonirao bombu u Washingtonu ubivši bivšeg čileanskog veleposlanika Orlanda Leteliera i njegovog američkog suradnika. Ubojstvo je izazvalo velik skandal, pogotovo jer su Townley i DINA imali čvrste veze s CIA-om, pa se pričalo da je agencija možda bila upozorena na urotu.   Townley je iz Čilea izručen SAD-u 1978. U zamjenu za svjedočenje protiv više kubanskih pomagača, dobio je blagu 10-godišnju zatvorsku kaznu. Vjeruje se da još uvijek živi mirnim životom kao slobodan čovjek u programu zaštite svjedoka.

6. Josip Perković

Godine 1977. srpski emigrant Dragiša Kašiković pronađen je mrtav u svom uredu u Chicagu. Bio je uboden više od 60 puta. Kći njegove djevojke, 9-godišnja Ivanka, pronađena je u blizini izmasakrirana na isti način. Dragiša i Ivanka su među desecima jugoslavenskih emigranata ubijenih tijekom Hladnog rata, od Amerike do Australije i Francuske. Sve su žrtve bile protivnici jugoslavenske vlade predvođene Josipom Brozom Titom. Tito je stekao veliki kredit otporom sovjetskom utjecaju i smatra se da zapadne vlade nisu bile voljne istraživati jugoslavenski program atentata na emigrante zbog straha da ne pokvare odnose s Jugoslavijom.

Istražitelji su navodno upozoravali na to, no ta ubojstva nikada nisu dobila publicitet kao atentati izvršeni od strane drugih komunističkih država, iako je Jugoslavija na zapadu navodno ubila više ljudi nego KGB. Čak i nakon što je hladni rat završio bilo je velikih otpora da se počinitelji tih ubojstava pronađu.

Kad je Hrvatska ušla u Europsku uniju donesen je i zakon kojim se blokiralo izručenje Josipa Perkovića, koji je vodio jedinicu odgovornu za mnogo ubojstava. Perković je napokon uhićen 2014. godine i trenutno služi doživotnu kaznu u Njemačkoj za ubojstvo emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine.

5. Vinko Sindičić

Godine 1988. nogometni navijači putovali su u Glasgow na kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo između Škotske i Jugoslavije. Jedan od ‘navijača’ napustio je Glasgow i otputovao na sjever do šumovitog područja, gdje je pokupio skriveni pištolj. Došavši u Kirkcaldy pucao je hrvatskom disidentu Nikoli Štedulu u usta i prsa. Začudo, Štedul je preživio napad, zahvaljujući u velikoj mjeri svojem psu Paši koji je ometao ubojicu, upozorio lavežom susjede i prisilio ga da pobjegne prije negoli je završio posao.

Ubojica je naknadno uhićen u zračnoj luci Heathrow i identificiran kao Vinko Sindičić, možda i najubojitiji agent jugoslavenskog programa za ubijanje protivnika režima. Za Sindičića se vjeruje da je izvršio barem desetak ubojstava diljem svijeta. Vjerojatno najpoznatije je ubojstvo novinara Brune Bušića koji je ustrijeljen na vratima svoga pariškog stana 1978. Pokušaj da se Sindičića osudi zbog tih ubojstava neslavno je propao nakon katastrofalnog suđenja i on je trenutno slobodan čovjek, nakon što je izdržao 10-godišnju kaznu za pokušaj ubojstva u britanskom zatvoru.

4. Craig Williamson

Craig Williamson je ubijao iz daljine, ali zbog toga nije bio manje smrtonosan. Kao superšpijun u Južnoj Africi bio je 70-ih godina ubačen u tamošnji pokret protiv apartheida, sve dok zbog brojnih sumnji nije 1980 opozvan. Nakon što je promaknut u čin bojnika južnoafričke vojne obavještajne službe, naredio je bombašu Jerryju Ravenu da mu dizajnira smrtonosne bombe dovoljno male da stanu u kuvertu. Jedno od tih pisama-bombi iskoristio je 1982. kako bi ubio emigrantsku spisateljica i aktivistica Ruth First u Mozambiku.

Godine 1984. poslao je još jedno pismo-bombu članovima ANC-e Marius i Jeanette Cchoon u Angolu. Bomba je ubila Jeanette i njezinu šest godina staru kći. Williamson je poznavao par iz vremana kada je bio dvostruki agent i navodno je poslao bombu kao osvetu zbog njihove uloge u njegovom razotkrivanju, iako je on kasnije porekao da je to bio njegov motiv.

Godine 2000. južnoafrička Komisija za istinu i pomirenje odobrila je Williamsonu amnestiju za sva tri ubojstva, kao i za bombardiranje ureda ANC-e u Londonu. On je i dalje slobodan čovjek.

3. Mehmet Ali Agca

Kao mladić Mehmet Ali Agca pridružio se nasilnoj turskoj neofašističkoj skupini koja se zvala Sivi vukovi i koja ga je poslala u Siriju kako bi se obučio za ubojicu. Prvo ubojstvo počinio je 1979. godine kad je pucao u poznatog novinskog urednika Abdija Ipekcija. Kasnije je pobjegao iz zatvora te proveo nekoliko godina u bijegu. Za to vrijeme je, vjeruje se, izveo još barem jedan atentat, na jednog turskog nacionalistu u Njemačkoj.

Najpoznatiji je njegov neuspjeli atentat na papu Ivana Pavla II. u Rimu 1981. godine. Iako je bio pogođen četiri puta, papa je preživio atentat i kasnije javno oprostio Agci. Taj atentat i povod za njega obavijen je velom tajni. Sam Agca davao je bizarne i proturječne izjave, uključujući i tvrdnju da je Mesija. Stručnjaci su podijeljeni oko toga jesu li te tvrdnje plod njegove duševne bolesti ili svjesna taktiku zbunjivanja istražitelja.

Najvjerojatnija teorija je da ga je angažirala bugarska tajna služba u ime KGB-a, kojem je smetala papina popularnost u rodnoj Poljskoj. Jednako uvjerljiva teorija je i da je to bio te čin običnog luđaka. Agca je pušten iz zatvora 2010. godine i trenutno živi u Turskoj.

2. Mike Harari

Godine 1972. palestinska teroristička skupina Crni rujan ubila je 11 izraelskih sportaša na Olimpijskim igrama u Münchenu. Kao odgovor, izraelska vlada je pokrenula operaciju Božji gnjev čiji je cilj bio ubiti cijeli vodstvo Crnog rujna. Vođa operacije bio je Mike Harari, Mossadov agent i osnivač atentatorske jedinice Kidon. Harari je bio legenda u Mossadu: za vrijeme napada na zračnu luku Entebbe osobno je bio na položaju, čak je ušao i u kontrolni toranj zračnog prometa prerušen u talijanskog biznismena.

Pod njegovim vodstvom ubijeno je najmanje sedam osumnjičenih članova Crnog rujna u cijeloj Europi. Jedan čovjek je, tako, odgovorio na telefonski poziv, potvrdio svoj identitet i odmah bio ubijen bombom skrivenom u prijemniku. No, Hararijev ugled je narušen kad je osobno vodio misiju u Norveškoj koja je završila ubojstvom nevinog marokanskog konobara, koji greškom identificiran kao vođa Crnog rujna Ali Hassan Salameh. Da stvar bude gora, šest članova jedinice je uhićenio od strane norveških  vlasti. Sam Harari je pobjegao, ali je šteta za Mossadov ugled bila ogromna.

Posljednja poznata Hararijeva akcija dogodila se šest godina kasnije, kad je konačno uspio atentat na Salameha, čime je donekle popravio imidž nakon fijaska u Norveškoj. Umro je 2014. godine, nakon što je veći dio života u mirovini negirao da radi za panamskog diktatora Manuela Noriegu.

1. Div, Ubojica i Starac

Ranih 80-ih godina prošlog stoljeća belgijsku regiju Brabant terorizirala je  tajanstvena skupina koja je ubila najmanje 28 ljudi. Napadi su bili prikazani kao pljačke, ali je zbog razmjera nasilja i male količine ukradenog novca bilo jasno da to nije bio pravi motiv. U jednom slučaju grupa je upala u supermarket i ubila sedam ljudi, uključujući i malu djecu. Pobjegli su malom torbom novca koja je kasnije pronađen neotvorena u kanalu.

Drugom prilikom je grupa aktivirala alarm u trgovini hranom, a zatim čekala dolazak policije. Žandari su upali ravno u zasjedu. Tri redovna člana bande djelomice su identificirana. Div je bio visok čovjek koji je, čini se, bio vođa, Ubojica je, smatra se, bio najnasilniji član skupine, a Starac je obično djelovao kao vozač prilikom bijega.

Kasnije je otkriveno da su pripadnici belgijske neofašističke grupe Westland New Post nadzirali neka mjesta napada ubojica, očitom prema instrukcijama svojeg vođe Paula Latinusa. To je dovelo do nagađanja da ekstremna desnica provodi napade kako bi diskreditirala ljevičare ili potkopala vladu. Također je sugerirano da je grupa bila povezana s dijelovima belgijske vlasti ili mreže Gladio koju je podupirala CIA. Ubojstva su ostala nerazriješena.

Povratak na Net.hr