Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako izgleda tajno glasanje kardinala i tko su glavni favoriti za novog papu?

Izbor 266. pape započinje u utorak u Sikstinskoj kapeli u Rimu. Ondje će 115 kardinala biti izolirano od ostatka svijeta dok ne izaberu nasljednika Benedikta XVI., koji je naprasno, jedini unatrag pet stotina godina, napustio svoje mjesto ispričavši se zdravstvenim stanjem.

Novi će crkveni poglavar biti izabran (super)tajnim glasanjem i to dvotrećinskom većinom. Sve dok se ona ne postigne, izbori će se ponavljati, i to dvaput dnevno – ujutro i navečer. Kardinali će i ovaj put dobiti naputak da se potrude izvršiti glasanje na način da im se ne može raspoznati rukopis. Ime svog kandidata napisat će na glasačkom listiću ispod natpisa Eligo in Summum Pontificem (Za vrhovnog svećenika biram).

Listić se tada ubacuje u posudu nalik na urnu, a kontrolu, podjelu i brojanje glasova vrše devetorica kardinala koji su izabrani ždrijebom prije početka glasanja. Ta se “biračka kutija” nalazi na oltaru Sikstinske kapele, ispred Michelangelova remek-djela Posljednjeg suda.

Nema više maratonskih izbora

Dok traje izbor pape, kao što je poznato, iz dimnjaka Sikstinske kapele izlazi crni dim. On nastaje spaljivanjem listića neuspješnih krugova izbora kojima se dodaje crna boja. Očekuje se da će dimnjak prvi put zadimiti oko 18.30 sati, kad će biti gotov prvi i jedini krug izbora prvog dana.

Ukoliko 35 glasanja zaredom ne urodi plodom, događa se pripetavanje. Naime, tada se kandidiraju samo dvojica kardinala koji su dobili najviše glasova i pritom gube pravo da i sami glasaju. Iako se u prošlosti događalo da izbor pape potraje i tri godine, no ta je praksa u 20. stoljeću racionalizirana na do pet dana.

Plač novog pape

Kad listići konačno pokažu ime pobjednika, on se mora izjasniti želi li biti papa. Prihvati li, pri paljenju listića dodaje se bijela boja, a informaciju potvrđuje i zvonjava iz smjera Bazilike svetog Petra.

Novi papa tada bira i svoje papinsko ime, a onda se povlači u tzv. Sobu plača, gdje novi pape često oplakuju svoj izbor, svjesni velike odgovornosti. Ondje ga čeka i reverenda, tj. papinska odora, u tri veličine.

Kad se presvuče, vraća se u Sikstinsku kapelu i sjeda na tron te čita Evanđelje po Mateju, u kojem Isus Svetog Petra imenuje papom, a kardinali mole za njega, obećavaju mu vjernost i na kraju pjevaju Te Deum iliti Tebe Boga hvalimo.

Javnosti će se naposljetku obratiti i kardinal protođakon, koji će s balkona bazilike izgovoriti riječi: “Najavljujem vam veliku radost. Imamo papu.” Na balkonu mu se pridružuje novi papa, pozdravlja vjernike te im daje blagoslov zvan Urbi et orbi (Gradu i svijetu).

Lajavost se kažnjava izbacivanjem iz Crkve

Nužno je spomenuti i da svi kardinali uključeni u izbor prisežu na Evanđelje da neće odavati informacije dok izbor nije gotov, a kapela u kojoj se izbor odvija detaljno je pregledana kako se u njoj ne bi zatekli prislušni uređaji. Osoblje koje pomaže papi, među kojim su i dva liječnika, također je strogo kontrolirano.

Običaj je i da polaganju prisege i početku izbora prethodi misa Pro Eligendo Papa (Za izbor pape), koju će voditi dekan kardinalskog zbora Angelo Sodano, nakon koje u procesiji, uz Litanije Svih svetih i pjesmu Veni, Creator Spiritus, odnosno O dođi, Stvorče, Duše sveti, kreću u Sikstinsku kapelu. Ondje će prije izbora čuti ponešto i o zatečenom stanju u Crkvi, koju su u mandatu Josepha Ratzingera potresali brojni skandali i nevolje – od sekularizacije i opadanja broja vjernika ponajprije u razvijenim zemljama, preko pedofilskih skandala i Vatileaksa.

Tko su favoriti?

Od dana odlaska Benedikta XVI. nagađa se tko će ga naslijediti. U početku se isprofilirano 14. kandidata: Claudio Hummes, Oscar Andres Rodrigues Maradiaga, Jorge Mario Bergoglio, Norberto Rivera Carrera, Joao Braz de Aviz, Luis Antonio Tagle, Peter Turkson, Cristoph Schonborn, Peter Erdoe, Angelo Scola, Marc Ouellet, Francis Arinze, John Onaiyekan i Timothy Dolan. Prikazani su na sljedećoj fotografiji redom slijeva nadesno.

No, sve su glasnija govorkanja da će izbor dobiti talijanski favorit Angelo Scola, koji se smatra dobrim menadžerom. On je, naime, godinama vodio najvažniju i najveću talijansku nadbiskupiju, onu milansku, a prije toga je vodio također zahtjevnu venecijansku.

Često se spominje ime brazilskog kardinala Odila Scherera kao osobe koja bi mogla biti vješta u financijama i donijeti oporavak posrnuloj Vatikanskoj banci. Osim toga, dolazi iz kraja svijeta gdje Crkva ima svoje uporište ovih dana, baš kao i Luis Tagle, filipinski kardinal. Ovom 55-godišnjaku također se pripisuju menadžerske vještine.

Iako su neposredno nakon ostavke pape na kladionicama vodili Peter Turkson, Marc Oullet i Francisu Arinze, prema pisanju AP-a, pred samu konklavu nisu za zanemariti ni kardinali Timothy Dolan iz New Yorka te Sean O’Malley iz Bostona.

– konklava na latinskom znači ‘pod ključem’

– ukršteni ključevi su simbol papinstva

– ‘prazna stolica’ je ime za razdoblje između smrti ili povlačenja pape i izbora novog pape

– najdulje razdoblje ‘prazne stolice’ dogodio se uočio izbora Grgura XX. u Viterbu 1268. godine i trajao je tri godine, sve dok građani nisu kardinale doslovno zazidali u papinsku palaču

– prvi papa koji je promijenio ime je bio Ivan II. 532. godine zato što se zvao Merkur, po rimskom bogu

– tek je od 1992. godine obavezno biranje pape u Sikstinskoj kapeli – dotad se održavalo u više talijanskih gradova, u francuskim Lionu i Avignonu, u Njemačkom Konstanzu i slično

– godine 1970. doneseno je pravilo da se za papu ne može birati nitko stariji od 80. godina

– teoretski, papa može biti bilo koji muškarac katolik, ali ako nije kardinal procedura je drugačija

– do odluke pape Nikole II. 1059. godine, koji je mogućnost izbora stavio kardinalima u ruke, papu su birali i vjernici i kler, a ponekad ga je birao i prethodnik

Povratak na Net.hr