Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

PROGOVORIO NAKON 20 GODINA

SRPSKI DIPLOMAT O PREGOVORIMA U DAYTONU: ‘Hrvati su ondje bili na izletu, sve su već završili… Slobo i Franjo zajedno su stisnuli Muslimane’

Bivši diplomat iz Srbije u svjoj je krizi opisao kako su izgledali pregovori u Daytonu 1995., što se događalo među tadašnjim balkanskim vođama te kako je jedna Miloševićeva odluka Srbiju koštala bombardiranja i problema s Kosovom.

Nebojša Vujović, diplomat i šef Misije Socijalističke Republike Jugoslavije u Washingtonu 90-ih godina te jedan od članova srpske srpske delegacije, čekao je zakonskih 20 godina kako bi javno iznio što se događalo iza ograde najveće vojne baze na svijetu u Daytonu tijekom pregovora.

Ono što zna iznio je u svojoj knjizi “Posljednji let iz Daytona-pregovori iza zatvorenih vrata” u kojoj navodi kako su se na mjestu događaja odvijao pravi triler u kojem su se između vojnih paviljona šetkali i došaptavali Slobodan Milošević, Milan Milutinović, Jovica Stanišić… Istovremeno, Alija Izetbegović, Muhamed Šaćirbej i Haris Silajdžić u Alijinom apartmanu tjeraju mak na konac, dok, kako navodi Vujović, Franjo Tuđman drži Miloševiću stranu. U obližnjem hotelu, svoju je priliku, napominje čekao i Ibrahim Rugova.

Relaksacija

“Članovi delegacija se, kad uhvate vremena, relaksiraju u dejtonskim klubovima gdje Jovica Stanišić “drži sat” gitare; kupuju se cipele za Miru Marković…”, prenosi Blic pozivajući se na knjigu.

“Milošević je bio glavni pregovarač i osobno sam ga doživio kao čovjeka koji je mogao nositi teret. Možda je unutra imao nekih slabosti ali se nisu mogle vidjeti. Nekad bi me tijekom pregovora znao pitati: “A kako će ovi tvoji prijatelji Amerikanci reagirati?”, što znači da je imao ono što se zove zadrška u mišljenju, ali je to uspješno skrivao. Hrvati su bili relaksirani, sve svoje su bili već završili i tamo su bili kao na izletu, ali je Franjo Tuđman bio vrlo kooperativan. Kada smo otišli kod njega na kavu i kolače i s prijedlogom da bar Srbi i Hrvati potpišu sporazum, on je odmah pristao. I da nije bilo tog zajedničkog Slobinog i Franjinog pritiska, Muslimani ne bi prihvatili sporazum. Ponašali su se kao razmažena djeca koja su mislila da su u Dayton došla po lizalicu, a ne na pregovore. Bili su uvjereni da je Amerika na njihovoj strani i da će im sve završiti. Amerika im je dosta toga završila, ali morali su i oni biti kooperativni”, podsjeća Vujović.

Alija Izetbegović i Franjo Tuđman rukuju se u DaytonuFoto: AFP

‘Zgužvao je papire i gađao me njima u glavu’

Vujović navodi kako je muslimanska strana od Miloševića tražila brda iznad Sarajeva te da ih je on dao, međutim da nije popustio. Riječ je o većoj autonomiji za Albance i gradnji njihovih institucija da bi Kosovo ostzalo u okviru Srbije. “Ta Miloševićeva odluka koštala nas je bombardiranja i problema s Kosovom”, navodi Vujović.

“Milošević je pročitao dokument i ljutito ustao. Zatim je zgužvao papire i gađao me njima u glavu: ’Je l’ se oni to sa mnom zaje***aju? Pa što oni misle, tko sam ja, kakvo Kosovo, to je unutarnje pitanje Srbije, ne dolazi u obzir. Reci tim svojim vašingtonskim prijateljima da ne dolazi u obzir da se sa mnom za***avaju. Jer ako se budu za***avali, dobit će dobro zaj****anje!’”, piše Vujović dodajući kako je tada propuštena velika prilika da se uredi pitanje Kosova.

On ipak napominje da su, što se tiče BiH, u Daytonu srpski pregovarači izvukli maksimum. “Stvorili smo drugu srpsku državu koja nije nezavisna, ali Republika Srpska ima sve atribute vidljivosti i postojanosti”, zaključuje Vujović.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr