Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Skrivena strast Alastaira Campbella

Domaći političari nerado se izjašnjavaju o svojoj navijačkoj pripadnosti. Mnogi od njih svojim su utjecajem ‘iza kulisa’ pomogli određenim klubovima, ali vjerojatno nijedan nije nikada viđen na tribini izvan svečane lože.

Nogometne reprezentacije su zasebna priča, jer je normalno da visoki državnici prate svoje reprezentacije, ali treba istaknuti Angelu Merkel, njemačku kancelarku, koja toliko gorljivo prati Elf, da su ju neki mediji u Njemačkoj čak optužili da preko reprezentacije skuplja jeftine političke bodove.

Ipak, teško da će neki od političara priznati koliko im nogomet stvarno znači u životu, koliko puta su se posvađali sa suprugom radi gledanja utakmice i navijanja s društvom, koliko su važnih sastanaka propustili… No, u Velikoj Britaniji, zemlji u kojoj nogomet uistinu ima posebno mjesto, živi čovjek ‘bez dlake na jeziku’, koji je otvoreno rekao što mu nogomet znači u životu. Ta osoba je Alastair Campbell, komunikacijski stručnjak i strateg, čovjek koji je deset godina osiguravao vlast Tonyju Blairu.

Campbell je jedan od najvećih navijača Burnleya. Njegova veza s nogometom neraskidiva je i zbog prijateljstva sa Sir Alexom Fergusonom, menadžerom Manchester Uniteda i po mnogima jednim od najboljih trenera svih vremena.

Na prvu utakmicu otišao sa četiri godine

“Na prvu utakmicu išao sam 1961., imao sam samo četiri godine. Burnley je branio naslov prvaka i bili smo članovi tadašnje velike trojke engleskog nogometa – Burnley, Manchester United i Tottenham Hotspur”, kaže Campbell. Nakon što su Campbellovi laburisti pobijedili na izborima 1997. i preuzeli vlast u Velikoj Britaniji na deset godina, Campbell je morao reducirati broj odlazaka na stadion i postati oprezniji što se tiče posjeta utakmicama.

“Morao sam ostati na summitu EU-a u Bruxellesu 1998. pa sam propustio odlučujuću utakmicu za ostanak u trećoj ligi protiv Plymoutha. Isto tako, dvije godine kasnije, morali smo pobijediti u Scunthorpeu posljednjeg dana prvenstva kako bismo ušli u drugu ligu, a ja sam bio spriječen. Nalazio sam se u Belfastu, zarobljen u mirovnim pregovorima s Ircima”, prisjetio se Campbell.

“Na kraju sam ipak prelomio i ispričao se Tonyju koji je buljio u mene s druge strane stola. Burnley je ušao u drugu ligu i vrijedilo je što sam otišao na utakmicu, iako sam osjećao krivnju prema Tonyju, no kasnije sam shvatio da bi pregovori ionako propali, jer je tadašnji irski premijer Bernie Aherne navijač Manchester Uniteda”, kaže Campbell.

Unatoč ne baš najboljim rezultatima u posljednje vrijeme – Burnley je posljednji put bio prvak 1960. godine, Campbell pozitivno gleda prema budućnosti. Obožava odlazak na gostovanje u Blackburn zbog iznimno velikog rivalstva s tamošnjim klubom. “Mržnja je neviđena. Kada smo ispali od Blackburna u razigravanju za ulazak u treću ligu 1991., unajmili su avion koji je preletio preko našeg stadiona Turf Moora i vukao transparent na kojem je pisalo ‘Ostanite dolje zauvijek’. Kada je, nekoliko godina kasnije, Blackburn izgubio od švedskog Trelleborga u Kupu UEFA, sljedeće je jutro netko zamijenio znakove na ulazu u grad napisavši: Dobro došli u Burnley, grad-blizanac švedskog Trelleborga”.

‘Ljudi vjeruju u ono što žele vjerovati’

Unatoč svojem navijačkom životu, Campbell se ne želi uvući u raspravu o tome koji su političari pravi navijači, iako okreće očima na konstataciju da je britanski premijer David Cameron navijač Aston Ville. “To su sve gluposti”, kaže Campbell i nastavlja: “Ljudi vjeruju u ono što žele vjerovati. Kažu da Tony Blair ne može biti pravi navijač Newcastlea jer nije dolazio na St. James Park, ali sigurnosne mjere su takve da jednostavno nije bilo prostora da premijer stalno dolazi na utakmice.

Gordon Brown je napadnut nakon što je rekao da je gol Paula Gascoinea protiv Škotske na EP-u 1996. jedan od najboljih koje je ikada vidio. Morao je znati da će ga Škoti napasti, jer je time jasno izrazio proengleski stav, i premda će Englezi tvrditi da je time povlađivao Škotima, on je to ipak izgovorio. Nitko mu zapravo nije vjerovao i mislio ‘pa što ako je to bio jedan od najboljih golova koje je ikada vidio’.”

Kao navijač, ovaj ponekad agresivan i kontroverzan govornik, nije nimalo ratoboran – njegovi odlasci na utakmice vrlo su mirni i opušteni, bez pritiska i vrijeđanja navijača iz drugog tabora, piše u novom broju hrvatskog izdanja uglednog britanskog nogometnog časopisa FourFourTwo.

Povratak na Net.hr