Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

OTVORENE STARE RANE

‘PRALJKOV SUICID BILA JE NJEGOVA POSLJEDNJA GRANATA NA OVAJ KRAJ’: Guardian objavio veliku reportažu iz BiH nakon presude šestorci

Dramatično samoubojstvo generala Slobodana Praljka, koji je popio otrov nakon što mu je izrečena pravomoćna presuda od 20 godina zatvora zbog ratnog zločina u BiH, šokiralo je svijet, a u njegovoj rodnoj Čapljini te Mostaru gdje su njegove postrojbe najviše ratovale, posebno su snažne reakcije na taj tragičan događaj.

“Kao da je život ovdje potpuno stao”, rekao je Miro Jovanović novinarima Guardiana koji su provjerili kako ovih dana izgleda život u Čapljini dok se oprašta od generala Praljka.

“Želimo mu odati počast jer je bio ponosan čovjek koji se nije mogao nositi s nepravdom. Bio je jedan od nas”, dodaje Jovanović koji kao i njegovi sugrađani smatra kako je presuda šestorci u Haagu duboko nepravedna.

Kolijevka hrvatskog nacionalizma

Novinari pak, izvještavajući o aktualnom stanju zapadnoj Hercegovini, napominju kako je riječ o kraju koji se smatra kolijevkom hrvatskog nacionalizma te podsjećaju na šalu prema kojoj na surim hercegovačkim brdima nema ničega osim zmija, kamenja i ustaša. Primjećuju brojne hrvatske zastave kojima se iskazuje lojalnost Zagrebu, grafite kojima se veliča Dinamo te plakate s likom Slobodana Praljka na kojima je napisano “Naš heroj”.

Praljak je pokušavao uvesti red

“Bio sam s njim u ratu. On nije bio kriv ni za što”, tvrdi 59-godišnji Ivan Buntić i dodaje: “Bio je poseban. Poput grčkih junaka. Možda je i znao da se ratni zločini događaju, no nije mogao mnogo učiniti iako je on bio jedan od onih koji su pokušavali uvesti red. Tu su svi imali vojske i logore”.

I Marijana Vego, 29-godišnja cvječarica iz Čapljine, novinarima Guardiana opisala je Praljka kao pravednu osobu.

“On je bio kršćanin, katolik. Ovo je prvi put da sam i sama pomislila kako je samoubojstvo herojski čin. Dovela sam svoju djecu da zajedno zapalimo svijeću za njega. Ne kažem da ovdje nije bilo zločina, no zločini su se događali na svim stranama”, ispričala je Vego britanskim novinarima.

Udruženi zločinački pothvat

No, presuda izrečena Praljku i ostalima te generalovo samoubojstvo imali su odjeka mnogo šire od doline Neretve. Pravomoćnom presudom potvrđeno je da je pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman želio ostvariti viši cilj tim zločinačkim pothvatom, a nakon objave presude iz Zagreba su odaslane dvostruke poruke o Praljkovom samouvojstvu. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, podsjećaju novinari Guardiana, izjavila je kako Hrvati moraju priznati da je na hrvatskoj strani tijekom rata u BiH bilo zločina, no istaknula je da je Praljkova smrt duboko potresla hrvatski narod. Premijer Andrej Plenković poručio je pak kako je haška presuda duboko nepravedna. Guardian svoju publiku podsjeća da je Plenković predsjednika HDZ-a, dakle stranke što ju je osnovao Tuđman, dok je Kolinda Grabar-Kitarović bila kandidatkinja te stranke na predsjedničkim izborima.

Praljkova karizma i hrabrost

Vladimir Šoljić, koji je tijekom rata bio ministar obrane Herceg-Bosne, prisjeća se u razgovoru za Guardian, karizme i hrabrosti generala Praljka kojeg je poznavao još od školskih dana.

“Još tada, dok smo išli u školu, uvijek je oko sebe okupljao ljude, a kasnije, tijekom rata, uvijek je bio vođa. U to vrijeme pomogao je mnogim muslimanima, a oni su se na kraju okrenuli protiv njega i proglasili ga ratnim zločincem”, kaže Šoljić ističući kako Herceg-Bosna nije stvorena na etičkom čišćenju niti planu o podjeli BiH između Hrvata i Srba, već na potrebi da se hrvatski narod u BiH obrani, posebno nakon žestokih napada Srba. Prema njegovim riječima, nitko nije zapovijedao da se čine zločini.

Svi Hrvati žele biti dio Hrvatske

“Nije tajna da svi Hrvati žele biti dio Hrvatske, no moramo biti realni. Nikada nije postojao plan o promjeni granica. Osobno sam bio na brojnim sastancima s ministrom obrane Hrvatske, i ako itko pronađe ijednu zapovijed ili naredbu da se čine zločini, spreman sam učiniti isto što je učinio general Praljak”, poručio je Šoljić.

Guardianovi novinari razgovarali su i s tamošnjim muslimanima koji drukčije gledaju na tvrdnje o obrani zapadne Hercegovine. Nedim Ćišić, 38-godišnji glazbenik, prisjetio se kako se njegova obitelj, nakon što su izašli iz logora nedaleko od Čapljine skrivala kod prijatelja, hrvatske obitelji.

Praljak je bio čudovište

“Jedne noći čuli smo eksplozije. Nakon što smo saznali da dižu u zrak lokale u vlasništvu muslimana, shvatili smo da moramo otići”, prisjeća se Ćišić.

Armanj, 37-godišnji konobar tijekom rata, kada je još bio tinejdžer, ranjen je u nogu. “Četrnaest članova moje obitelji je mrtvo zbog onog čudovišta Praljka. Njegovo samoubojstvo bilo je kukavički čin. Uništio je naš most samo zato što imamo različita imena”, tvrdi ovaj 37-godišnjak.

Mostar je, zaključuju novinari Guardiana, i danas podjeljen grad. Muslimani uglavnom žive na istočnoj obali grada, dok je više Hrvata na zapadnoj. Kako bi spriječila moguće sukobe policija je, nakon Praljkove smrti, pojačala opohodnje ulicama koje dijele grad. No, ne glorificiraju baš svi Hrvati Praljka čija je smrt zasigurno otvorila stare rane.

Otvorene stare rane

“Praljkova smrt bila je njegova posljedna granata”, smatra Marko Tomaš, pjesnik. Ovaj sin Srbina i muslimanke iz Bosne rođen je u Sloveniji, a njegovi prijatelji smatraju ga oličenjem nekadašnjeg multietničkog Mostara, koji je uništen nakon što su se susjedi okrenuli jedni protiv drugih tijekom rata. Poput mnogih građana BiH i njega frustriraju aktualni politički i ekonomski problemi koje generiraju političari dok se bave etničkim nacionalizmom.

“Ovdje još uvijek vlada psihoza – ono što imamo nije mir, jer rat još nije završio i naši političari su ti koji su nas doveli do ovakve situacije. Cijela regija je u psihozi i jedna iskra mogla bi biti dovoljna da je cijelu ponovno zapali”, zaključuje Tomaš.

Povratak na Net.hr