Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

OPAKA BOLEST

POVRATAK POŠASTI KOJA JE IZBRISALA POLA EUROPE: Može li afrički otok biti prijetnja cijelom čovječanstvu?

Od izbijanja epidemije plućne kuge početkom kolovoza na Madagaskaru umro su 124 osobe, a zaraženo ih je preko 1200.

Devet zemalja i teritorija s trgovinskim i turističkim vezama s Madagaskarom, uključujući turističke rajeve poput Sejšela, Mauricijusa i La Reuniona, upozoreno je da razmotre trenutne protokole karantene za zaražene posjetitelje.

Kuga je inače endemska pošast za određene dijelove Madagaskara s petstotinjak slučajeva zaraze smrtonosnom bolesti godišnje. No trenutna epidemija zahvatila je gusto naseljena gradska područja i regije gdje inače nije prisutna i koji su manje pripremljeni za takve situacije.

WHO upozorava da broj slučajeva plućne kuge, oblika bolesti koji se lako može prenijeti s osobe na osobu, mnogo veći nego u prošlosti.

Posebno je opasan plućni oblik bolesti

Plućna kuga je posebno zarazna zato što napada pluća i rapidno se širi s osobe na osobu, pogotovo u zatvorenim prostorima. Bubonska kuga, druga vrsta zarazne bolesti, širi se ugrizom zaražene buhe, ili bliskim kontaktom sa zaraženom životinjom.

SMRTONOSNA EPIDEMIJA KUGE NAPALA AFRIČKU OTOČNU DRŽAVU: Iza svega stoji stari jezivi običaj iskapanja mrtvih, stiglo upozorenje iz HZJZ-a

Kuga je zarazna bolest koju uzrokuje bakterija Yersinia pestis, koja se primarno javlja među životinjama, prvenstveno glodavcima, na ograničenim zemljopisnim područjima. Divlji glodavci su prirodni rezervoar i izvor zaraze za buhe, koje infekciju dalje prenose na različite životinje i ljude. U siromašnim zemljama s nedostatnim higijenskim uvjetima štakori imaju važnu ulogu u prijenosu zaraženih buha iz divljine ili poljoprivrednih područja u ljudska naselja.

Bolest se sporadično prenosi na čovjeka, najčešće ugrizom buha koje su se zarazile hranjenjem na bolesnoj životinji. Čovjek se može zaraziti i izravnim kontaktom s bolesnom ili uginulom životinjom (glodavci, zečevi, mačke i dr.) ili bliskim kontaktom s oboljelim od plućne kuge. Prijenos kapljičnim putem je u slučaju plućne kuge obilježje širenja kuge u gradovima (urbana kuga), gdje je prijenos olakšan prenapučenošću prostora i bliskim socijalnim kontaktom.

Koji su simptomi i tri oblika kuge?

Nakon inkubacije, koja traje od jednog do sedam dana, kuga se može javiti u jednom od tri klinička oblika: bubonski, septikemijski i plućni oblik.

Bubonska kuga je najčešći oblik bolesti, a razvija se kada se čovjek zarazi ugrizom buha ili u kontaktu s tkivima i tjelesnim izlučevinama zaraženih životinja. Bolest je karakterizirana nespecifičnim simptomima poput umora, mučnine, grlobolje i glavobolje te bolnim povećanjem limfnih čvorova (tzv. buboni) i visokom tjelesnom temperaturom.

Prodorom uzročnika u krvotok nastaje septikemija karakterizirana vrlo teškim općim stanjem.

Plućna kuga najčešće nastaje kada se tijekom septikemije razvije upala pluća (sekundarna plućna kuga), a rjeđe izravnim udisanjem uzročnika u dišne putove (primarna plućna kuga). Čovjek koji boluje od plućne kuge je zarazan za okolinu i bolest se prenosi kapljičnim putem s čovjeka na čovjeka.

U liječenju kuge se koriste antibiotici na koje je bakterija Yersinia pestis osjetljiva. Važno je da se liječenje započne što prije da bi liječenje bilo uspješno. Smrtnost neliječene bubonske kuge je 50 – 60 posto, a smrtnost neliječene septikemije i plućne kuge je 100 posto.

Crna smrt pobila između 30 i 60 posto stanovnika Europe

Neki teoretiziraju da je plućna verzija kuge uglavnom odgovorna za crnu smrt, jednu od najsmrtonosnijih pandemija u povijesti čovječanstva koja je u 14. stoljeću rezultirala desecima milijuna mrtvih u Euroaziji. Vrhunac epidemije u Europi bio je između 1346.–1353. godine. Iako je bilo nekoliko teorija o uzroku crne smrti, DNA analiza stanovnika sjeverne i južne Europe objavljena 2010. odnosno 2011. godine ukazuje da je patogen odgovoran za epidemiju bakterija Yersinia pestis.

Smatra se da je crna smrt potekla iz suhih ravnica središnje Azije, odakle je Svilenim putem stigla do Krima 1343. godine. Glavni prenositelji bolesti štakori, točnije buhe, odatle su proširili virus putem trgovačkih brodova na Mediteran pa u Europu. Procjenjuje se da je crna smrt ubila između 30 do 60 posto europskog stanovništva. Globalno, smatra se da je kuga smanjila svjetsku populaciju s oko 450 milijuna na 350-375 milijuna u 14. stoljeću. Svjetska populacije se nije oporavila na brojke prije smrtonosne epidemije sve do 17. stoljeća.

Povratak na Net.hr