Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

VELIKI PROBLEMI

POTRESNA PRIČA MAJKE I KĆERI KOJE BOLUJU OD RIJETKOG POREMEĆAJA: ‘Evo zašto moja 15-godišnja kći želi odstraniti maternicu’

Predmenstrualni disforični poremećaj utječe na 5-10 posto žena koje imaju menstruacije, a izazivaju ga promjene razine hormona. Neke su žene podložnije tom poremećaju zbog genetskih predispozicija. Iako su u tom poremećaju fizički simptomi česti, emocionalni su oni koji stvaraju više problema: depresija, iritabilnost i agresija.

Nakon što je BBC objavio priču o Lucie koja se s 28 godina podvrgla histerektomiji jer je zbog mjesečnica bila suicidalna, javili su se mnogi sa sličnim iskustvima. Kćeri često takva stanja nasljeđuju od majki, a takvu priču imaju i 45-godišnja Elizabeth i 15-godišnja Grace.

‘Od majke sam naslijedila nešto što moram trpjeti idućih 40 godina’

Grace je sa samo 15 godina odlučila da nikad neće imati djecu, a i svojoj majci zamjera što nije donijela istu odluku. Njih dvije pate od teškog oblika predmenstrualnog sindroma zbgo kojeg ih obuzima anksioznost, bijes, psihoza i strašna fizička bol. ‘Od majke sam naslijedila nešto s čime ću se morati nositi idućih 40 godina’, kaže ova tinejdžerica, koja je odlučila da želi histerektomiju. I bit će treća generacija u svojoj obitelji koja će to učiniti, samo to neće učiniti u 30-ima i 40-ima kao njezina majka i baka, već odmah. Graceina se anksioznost pogoršala otkako je dobila prvu mjesečnicu, a sad kaže da se često osjeća tužno, ljuto i iscrpljeno. Teško joj je i u školi.

‘Ne mogu se koncentrirati u te dane, a osjećam se kao da me nitko ne razumije. Nitko drugi ne prolazi kroz to. Osjećam se tako izoliranom’, kaže Grace, koja tijekom PMS-a jedva čeka da joj mjesečnica počne, iako je to nešto čega se užasava. ‘Osjećam se kao da moram eksplodirati. Kao kada iglom ubodete balon. No kad konačno dobijem mjesečnicu, jedva mogu funkcionirati’, kaže. Njezine su mjesečnice toliko jake da ne može izdržati niti jedan cijeli školski sat bez promjene uloška. No gori od krvarenja je osjećaj srama i poniženja kojeg ima nakon što izgubi kontrolu i doživi nasilni ispad. ‘Osjećam se kao da sam iznevjerila sama sebe, postanem gotovo iztraumatizirana’, kaže Grace za BBC.

Ispadi bijesa od kontracepcijskih pilula

Ginekolog joj je zbog tih problema preporučio uzimanje kontracepcijskih pilula kad je imala 13 godina. No zbog visoke doze progesterona u pilulama, postala je nasilna preko noći, što nije bilo dobro ni za koga. Kada ju je njezin tada petogodišnji brat vidio kako vrišti i viče, a pritom je i udarila mamu, šokirao se. ‘Nadam se da se on ne sjeća toga kad je Grace bilo najgore. Ona je tada bila jako zastrašujuća’, kaže njezina majka Elizabeth. Prisjetila se događaja s jednog obiteljskog ručka, kada je netko zamolio Grace da se pomakne za jedno mjesto.

‘To ju je izbacilo iz takta, poludjela je ni zbog čega’, kaže Elizabeth i dodaje da je sve brzo eskaliralo pa je Grace porazbijala stvari. To nije bila njezina kći koju poznaje, a Elizabeth kaže da je Grace inače vrlo draga, poput djevojke iz romana. No pilule su joj povećale razinu progesterona, hormona na koji su obje iznimno osjetljive. Grace je zatim poslana psihijatru koji joj je prepisao lijekove protiv psihoze koji su trebali obuzdati njezin bijes kako bi obitelj imala lijep Božić. No Elizabeth kaže da je situacija tada bila toliko loša da je već dan nakon Božića razgovarala s tim psihijatrom o mogućnosti da Grace nekamo smjesti. ‘Nisam to namjeravala učiniti jer ne volimo Grace, već zbog toga da bi svi bili sigurni’, objašnjava.

Predmenstrualni disforični poremećaj

Elizabeth je uvijek bila sigurna da su problemi njezine kćeri bili povezani s menstrualnim ciklusom, a kad je slučajno u radijskoj emisiji čula za PMDD, predmenstrualni disforični poremećaj, shvatila je da i njezini simptomi, kao i oni njezine kćeri, odgovaraju svemu navedenom. Predmenstrualni disforični poremećaj utječe na 5-10 posto žena koje imaju menstruacije, a izazivaju ga promjene razine hormona. Neke su žene podložnije tom poremećaju zbog genetskih predispozicija. Iako su u tom poremećaju fizički simptomi česti, emocionalni su oni koji stvaraju više problema: depresija, iritabilnost i agresija. Taj poremećaj može zahvatiti bilo koju ženu koja ima menstruaciju, no najčešći je u adolescentica. Posljednje rješenje za to je histerektomija. Iako se ta operacija ne obavlja olako, ona je najučinkovitiji lijek za ovaj poremećaj.

Elizabeth i Grace su pronašle liječnika koji je specijalizirao hormonsko liječenje upravo za ovaj poremećaj. Grace sada dobiva hormonsku zamjensku terapiju koja koristi hormone identične onima u ljudskom tijelu. Taj joj pristup pomaže, kaže njezina majka. I ona je svjesna što bi život uz ovaj poremećaj značio za Grace, jer je i sama sve to iskusila. ‘Bila sam taoc svojih hormona od 14. godine’, priča Elizabeth, koja je i sama uzimala kontracepcijske pilule dok je bila tinejdžerica. To joj je pomagalo s krvarenjem, ali ne s psihičkim problemima koje je imala. Otkako je dobila prvu mjesečnicu, imala je suicidne misli.

‘Shvaćanje da sam u 20-ima i 30-ima tek na pola svojeg života me prestravljivalo. A sada gledam kako moja kći osjeća isto to’, kaže. Elizabeth je sa 42 godine odlučila podvrgnuti se histerektomiji, operaciji uklanjanja maternice. Tada su joj uklonili i jajnike. ‘Svi misle da ćeš se osjećati manje kao žena ako nemaš maternicu. Ja nisam mogla biti sretnija kad sam je se riješila’, kaže. I njezina se majka borila s ovakvim problemima, a podvrgla se istoj operaciji kad je imala 35 godina.

Liječnici misle da će se predomisliti, no majka ju razumije

I Grace sada to želi. Medicinska su istraživanja pokazala da je histerektomija pomogla ženama koje su se nosile s teškim simptomima PMS-a, no Grace još nije uspjela pronaći nekoga tko bi ju shvatio ozbiljno i obavio tu operaciju. Liječnici misle da će se djevojka predomisliti kad bude starija, no ona se s tim ne slaže. ‘Ne želim imati djecu jer ne želim da se bore s istim problemima s kojima se i ja borim’, kaže Grace. Majka ju ne krivi zbog ljutnje koju Grace osjeća prema njoj. ‘Bih li ja svjesno nekoga osudila na život u kojem ju hormoni čine depresivnom i suicidnom? Ne, ne bih’, kaže Elizabeth, no dodaje da nikad nije poželjela da se Grace nije ni rodila.

Ostatak obitelji se žestoko protivi Graceinoj želji. Kažu da je ona jednostavno premlada za takvu operaciju, no Elizabeth zna kako se njezina kći osjeća, a zna i kakav je život nakon te operacije. To joj, kaže, daje snagu da podupire kćer, jer ona sama nije imala takvu potporu. Sigurna je da bi njezin život sada bio drugačiji da je ranije znala da joj hormoni stvaraju takve probleme. ‘Sjećam se svojih ispada bijesa. Od mngoo stvari sam odustala jer me depresija koju su uzrokovali hormoni činila nepokretnom’, kaže Elizabeth i dodaje kako je morala glumiti osmjehe kako bi prikrila bol koju je osjećala. ‘Gledala sam svoje vršnjake i mislila da sam ja lijena i neambiciozna, a sve je to utjecalo na moje samopouzdanje’, kaže Elizabeth i dodaje da voli biti mama, no ističe da bi možda postala pisac, što je oduvijek htjela, da je histerektomiju obavila ranije.

Povratak na Net.hr